Pod tih 40% sam gledao ne samo Kinu, već i ostale zemlje uvoznike uključujući i EU te još par jačih zemalja gdje je udario carine od 10%, do one carine na automobile, čelik itd. Dow je pao u 20-ak dana od 19. veljače do 14 ožujka na ovu sad razinu, kasnije se opet nešto podigao da bi sad opet bio na toj razini, a tek su prave mjere udarile i drastično se povećale sa Kinom kao jednim od većih partnera u trgovini. Razumijem da se kapital sad prelijeva iz raznih industrija unutar zemlje, i sve skače/pada kako Trump izbaci svoju izjavu ili udari mjere već tjednima, ali više manje čak i lijevi mediji se slažu da su ovo špekulantske igre. Udar je daleko veći nego to burze pokazuju. Vidjeti će se kroz vrijeme kako će ispasti mjere. 

Što se Bidenove ekonomije tiče, čak su i glasači demokrata bili izuzetno nezadovoljni njegovom ekonomijom te su to stavili kao prioritetno pitanje.  Trump od svih pitanja kod demokrata kao najviše pozitivnih reakcija od strane demokratskih glasača dobio baš na pitanju migracija i ekonomije da će se poboljšati ako dođe na mjesto predsjednika, dok najmanje na klimatskim promjenama...Opća populacija je to također proglasila kao glavno pitanje, inflacija, rast cijena hrane, nekretnina, najmova, na kraju i Biden je već uveo kontra mjere protiv Kine, Kanade sa određenim carinama te je obustavljena trgovina sa Rusijom.

Jasno da je SAD i dalje globalna ekonomska sila da te je i dalje velik industrijski proizvođač sa 340 mil stanovnika, no taj segment se drastično smanjio zadnjih 20-ak godina gdje su od dominantne sile sad zajedno sa EU tek kao Kina, osobito kod srednje klase koja je sve siromašnija te se stvara veći jaz između bogatijeg sloja i siromašnijeg. Svi se fokuiraju na IT sektor, zdravstvo te još par grana gdje je zarada jako dobra. Međutim, prvenstveno zbog automatizacije što malo ljudi zna jer 9 od 10 poslova se gubi po procjenama na automatizaciju, a onda djelomično i odlaskom tvornica u Aziju se izgubio jedan velik sektor koji je srednjoj klasi davao kupovnu moć i prvenstveno sigurnost zaposlenja. Kako su troškovi rasli, a plaće ovdje mizerno rasle ili stagnirale baš radi tehnologije, jeftine radne snage ili prebacivanja pogona u Aziju onda se stvorilo veliko nezadovoljstvo koje je čak bilo jedno od glavnih tema debate Obama-Romney 2012, nije to Trump efekt. Pogoni sad iz Kine sele u Vjetnam, Filipine, Indoneziju gdje je snaga još jefinija, a imaju ok infrastrukturu. Ne mislim nužno da je SAD-u toliko cilj povratak industrije ili proizvodnje radi rasta standarda jer se to neće dogoditi, već samodostadnosti da ne ovise o drugima, ponajprije Kini.