možda se radi o poboljšanom dijagnostificiranju ili o snižavanju kriterija gdje se određen slučaj može smatrati za bar granično autističan
da su radili testove po današnjim standardima, otprilike 80 posto moje škole osamdesetih je imalo nekakav poremećaj. Onda je dijete je moralo biti ekstreman i svima vidljiv primjer, a da bi ušlo u statistiku i da bi se neki specijalist posvetio njemu. Inače je sve ulazilo u kategoriju "lijen, zločest, neodgojen"
meni su s 25 godina otkrili laganu disleksiju. U školi su mislili da sam lijen i da mi se neće učiti. Nitko čuo za disleksiju 1985
danas skoro svaki klinac ima poremećaj pažnje ili je preaktivan ili nešto treće
više se nitko ne upisuje u prvi razred dok ne napuni sedam godina i kasnije jer roditelji uvijek nešto nađu, ako im se baš hoće
[uredio ian wright - 28. kolovoza 2025. u 13:59]