Umra Đoković i dođe u raj. I sad počne ga Bog vodit po raju da mu pokaže di mu je kuća i pokaže mu jednu kuću cilu od srebra i gori vije srpska zastava.
"Evo Novak, ovdi ćeš ti stanovat"
Đoković cili sritan krene se malo šetat po raju i tako vidi srebrenu kuću sa švicarskom zastavon i isprid Federera, šeta dalje i vidi srebrenu kuću sa španjolskon zastavon i isprid Nadala, super, šeta dalje i vidi jednu veću od svih njih, i to zlatnu sa hrvatskon zastavon. Pobuni se Đoković, ode prema svojoj kući nazad i sretne Boga pa će mu:
"Kako to, ja osvojia 15 grand slamova, a Čilić samo jedan, a on ima zlatnu kuću a ja srebrenu"
"Nije to njegova kuća nego moja" nasmješi se Bog
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda