Tako je, bitno je definirati stvari, jer bi inače raspravljali o različitim stvarima. Sama hrvatska Wikipedia nudi 2 definicije:

"Ateizam (hrv. bezboštvo ili bezvjerstvo) je, u širem smislu, odsutnost vjerovanja u postojanje božanstava, a u užem smislu je odbijanje vjerovanja u postojanje božanstava, odnosno specifično stajalište prema kojemu ona ne postoje."

Ja sam ateist u širem smislu, ne vidim dokaza da Bog postoji pa je kod mene odsutno vjerovanje u Boga (kao šta je iz istog razloga kod mene odsutno vjerovanje u zelene labude, Zeusa, jednoroge, Spidermana i duhove). Ne mogu dokazati da te stvari ne postoje, ali ne vidim razloga vjerovati da postoje.

Ono šta si ti pisao, ti si u pravu kad govoriš o ateistima u užem smislu, oni doista imaju sustav vjerovanja da Bog definitivno ne postoji. Ateisti u širem smislu (meki ateisti) poput mene jednostavno vide nedostatak dokaza.

Ovo kažem jer se često u raspravama piše o suprotnoj strani ono šta suprotna strana ne misli pa je bitno objasniti šta se stvarno tvrdi. I meni se ponekad dogodi u razgovoru sa vjernicima da spoznam da sam o vjernicima mislio nešto šta oni ne tvrde, nego je to bila moja predrasuda.

Ovo je logička greška ekvivokacije. Postoje ljudski zakoni i prirodni zakoni. Samo zato šta se oboje zovu "zakoni", to ne znači da su ista stvar. Za ljudske zakone potrebni su ljudi, njihovi ciljevi i mišljenja, pretvoreni u riječi. Za prirodne zakone mi ne znamo, mi nikako nismo u mogućnosti spoznati zašto prirodni zakoni postoje, mogu li biti drukčiji, jesu li vječni, je li potreban um da ih stvori ili su neizbježni sami od sebe, ništa od toga mi ne znamo. Kako bi uopće mogli? Mi možemo jednostavno primijetiti da prirodni zakoni postoje i to je to.

Međutim, iako ne znamo da postoje zakoni, znamo da ne postoji zakonodac (što je zapravo bit ateizma).

Možemo se služit i pojmovnim vratolomijama  kao tvrdi i meki ateizam. No na kraju dolazimo do toga da su vjera i ateizam dva jednakovrojedna vjerovanja koja su jednako kompatibilni odnosno nekompatibilni sa znanošću.

I upravo je neznanstveno jedno nedokazivo uvjererenje stavljati ispred drugoga. Što oba tora rade. 

Ako ostavimo sa strane biblijske izvore, još uvijek imamo rimske i židovske o postojanju Isusa kao povijesne osobe. Tako nešto nemamo u politeističkim religijama i kršćanstvo kao takvo ima puno bolju podlogu da bi bilo istinito.

Druga je stvar vjera u uskrsnuće i tu ne bih išao dalje od onoga što je Arizin napisao da postojanjem dokaza ona (vjera) gubi smisao. Ono što znamo jest da su apostoli navještali Isusovo uskrsnuće godinama nakon njegove smrti na sve strane tada poznatog svijeta i podnijeli mučeničke smrti. Zašto bi se izlagali tome, tome posvećivali čitave živote i zašto bi to pričali ako se nešto jedinstveno nije dogodilo nakon razapinjanja na križ?

Tu staju ostali, nebiblijski povijesni izvori i ja kao vjernik tvrdim da to ne bi radili da Ga nisu vidjeli uskrslog. Postoji li konkretan materijalan dokaz za tu tvrdnju? Ne postoji.

Ovisi o kojoj vrsti ateizma pričaš. Oprosti, ali objasnio sam ti da postoje 2 vrste ateizma, proguglaš li, vidjet ćeš da je to točno, dalje, složio sam se s tobom u vezi tvrdog ateizma pa svoje solidne argumente sačuvaj za njih. Ali meni ne možeš doći sa tim istim argumentima, jer bi onda napadao ono šta ja ne tvrdim. Ono šta ja tvrdim nije vjerovanje niti vjerski sustav. Ja tvrdim da nema dokaza da je ijedna religija točna niti da postoji biće koje je kreator svega drugog. To je uobičajeni ateizam. Ti onda možeš ili se složiti sa mnom da nema dokaza ili ponuditi neki dokaz. A ako ne možeš ponuditi nijedan dokaz, onda ne možeš tvrditi da ja imam sustav vjerovanja, kada i sam ne nudiš dokaze, točno kako sam ja tvrdio.

Da ilustriram, ako ti tvrdiš da ne postoje Marsovci, ja neću tražiti da ti dokažeš to (to bi bilo jako teško). Dovoljno je da kažeš da nema dokaza o Marsovcima i rasprava je završena, dok netko ne ponudi dokaze. Ista stvar za Boga. Dok netko ne ponudi dokaze za neku religiju, nema se o čemu raspravljati, meki ateizam je u pravu.

Oprosti, ali nikako se ne mogu složiti. Mi znamo jako puno primjera gdje ljudi stradavaju zbog svojih uvjerenja, čak i kad su ta uvjerenja kriva. Mi znamo da radikalni Muslimani ubijaju sebe i druge zbog krivih uvjerenja. Dakle, to šta netko riskira smrt ili mučenje nije dokaz da mu je uvjerenje točno. Mi znamo i puno ljudi koji su umirali ili bili mučeni jer su tvrdili da su sami vidjeli nešto jedinstveno. To nije dokaz da to šta pričaju je točno, inače bi i neke druge religije bile točne, jer su se ljudi svojevoljno žrtvovali za njih, npr. astečka religija.

No zanima me sami koncept vjere. Čisto da, kao ateist, spoznam perspektivu vjernika. Ako je smisao vjere vjerovati u nešto bez dokaza, kako onda birate u šta ćete vjerovati? Bez dokaza može se vjerovati u sve. Vjera je onda ili stvar tradicije (vjeruješ u ono šta vjeruje tvoja okolina) ili stvar odgoja (naučilo te odmalena pa nisi propitivao) ili igra pogađanja (nasumično odlučuješ koja ti je vjera). Bez dokaza, istu stvar meni mogu reći i musliman i kršćanin i hindus i Astek, oni vjeruju jer vjeruju. Kako razlikovati točno i pogrešno vjerovanje? Šta vi možete reći, a musliman ne može?

Kolega, pa vi vjerujete isto tako u nešto bez dokaza. Dakle perspektiva vam je poznata.