19s83 je napisao/la:
Vidi cijeli citat
OK, modificirao bih svoj odgovor. Evolucija je opstanak najjačih. Teorijom evolucije, odnosno prirodne selekcije, mi objašnjavamo kako se najkorisnije osobine prenose na sljedeće generacije. I da, to često ide na račun onih neprilagođenih. Tim procesom dobili smo mozak dovoljno razvijen da shvati koncept morala.
Jednom kad postanemo misaona bića i shvatimo koncept morala, mi više ne moramo gaziti druge, jer shvaćamo da i oni imaju svoje želje i potrebe. Priznajemo drugima prava.
To šta nas je evolucija stvorila nasilnim putem nas ne obvezuje da prirodna pravila primijenjujemo u društvu.
Odakle dolazi koncept morala? Od drugih ljudi. Mi shvaćamo da postoje i drugi i stalo nam je da i njima bude dobro. Kada ne bi postojali ljudi ili kada bi postojao samo 1 čovjek, morala ne bi bilo. Ne bi se imao na šta primijeniti.
Vidi cijeli citat
Ali ako smo dobili mozak koji shvaća koncept morala to znači da on postoji ?! Ako on postoji, to znači da ga je netko nama ugradio i da postoji nešto paralelno zakonima prirode tj. evolucije koji su često u suprotnosti sa zakonima morala. Drugim riječima postoji borba u samom čovjeku između onog zemaljskog vođeno prirodnim zakonima evolucije te borbi za položaje i onog što ga čini duhovnim bićem te u skladu sa moralom odbacuje te zakone iako za njih često ne postoji nikakva razumna nagrada niti korist, a opet je toliko privlačno jer ga vodi briga za druge i želje da čini dobro !
Ako jednostavno defniniramo savjest, to je ono što nas čini sretnima nakon određenog postupka, odnosno nesretnima nakon određenog postupka. Znači postoji određen zakon koji kaže, "to smiješ" ili "to nemoj činiti". Ako postoji zakon, onda je normalno da se pitamo od kuda dolazi taj zakon u nama samima.
Ti kažeš ljudi su ga(moral) spoznali, no ako su ga ljudi spoznali onda ga ja kao pojedinac mogu mijenjati. Ako sam ga ja stvorio, ja ga mogu i poništiti...No, to nije točno jer ljudi nebi bježali od savjesti ili je ignorirali kad im ne ide uz dlaku , odnosno osjećali se dobro kada ju slijede. Često poništavamo savjest alkoholom, drogama ili tabletama za spavanje upravo zato što ja nisam kreator iste, pa tražimo način kako ju poništiti vanjskim sredstvima ako nismo u skladu.
Ako je od društva, zašto nas u nekim slučajevima savjest osuđuje kada nas društvo hvali, a opet u nekim slučajevima nas savjest hvali kada nas društvo osuđuje ? Znači ni društvo, niti ljudi nisu kreatori morala, to nam pokazuje svaki sustav kada su ljudi unutar njega činili dobro po savjesti unatoč tome što su zakoni prema čovjeku bili loši, no ljudi su svjesno riskirali i vlastiti život da čine dobro za druge..
Savjest možemo podjeiliti na tri segmenta, kao našu vlast. Imamo sabor(zakonodavna), vladu(izvršnu) i sud( sudska). Zakon sam već definirao, izvršna je ona koja govori jesmo li izvršili određen čin u skladu sa zakonom i na kraju ona koja sudi naše postupke ili nas hvali s obzirom kako smo izvršili određene radnje i djela.
Ako nas savjest hvali, osjećamo određenu sreću i veselje, na onaj isti način kako osjećamo veselje i radost kada smo djeca te nas roditelji hvale. Ako osjećamo nemir i nezadovoljstvo od strane savjesti na isti način kao kada nas pogrde roditelji radi loših djela...Nije li to samo po sebi pokazatelj da iza savjesti postoji roditelj=autor=um koji je kreator zakona kojeg se čovjek može ili ne mora pridržavati na temelju slobode koja mu je dana.
Kad si rekao da svrhu vidiš života u činjenju dobra jednih prema drugima, nije li upravo jedan od razloga zašto ljudi čine dobro drugima jer se onda i sami dobro osjećaju. Nije li upravo ta sreća, nagrada koju osjećamo, a dobivamo ju na temelju vršenja naše savjesti ustvari poštivanje zakona koji nam je urođen i prema kojemu čak i naš mozak funckionira u skladu sa lučenjem određenih neurotransmitera, a to sigurno nebi mogli postići na voljni način samo našim spoznanjem morala i vršenjem istog.
Ti tražiš dokaz Boga kroz znanost, ali znanost nikad neće moći dokazati Boga jer je ona sama po sebi nemoralna. Moral dolazi iz svojih ciljeva, a znanost je ravnodušna prema ciljevima. Ona ne može dati nam filozofiju, niti etiku jer uranja čovjeka u prirodu te izbjegava važan segment njegove sudbine.