Pod uvjetom da je Bog savršeno biće, svemoćan, sveznajući i svedobar.

Ako ćete se odreći nečeg od ovih opisa, ako nećemo Boga opisivati kao savršeno biće, tek onda ste u pravu, onda mi ne možemo znati šta Bog može, zna i želi. Problem zla ne postoji ako nema savršenog bića.

Spavati sa ženom koja nas ne želi je nemoralno, prisiljavamo je na nešto kontra njene volje, ako žena promijeni mišljenje, onda je u redu. Kad drugi promijene svoje ciljeve i želje, onda se mijenja moralnost nekih radnji. Moralno je ući u tuđu kuću tek ako njen vlasnik to želi.

Razlog zašto ja vas ne napadnem, opljačkam, ubijem ili izvrijeđam je šta vi to ne želite. Postojanje Boga na to ne utječe, vi ste ti koji patite od mojih nemoralnih radnji prema vama. Patili biste jednako sa i bez Boga. Vođen suosjećanjem prema vama, ja to ne radim, čak ni ako bih imao koristi od toga.

Razvijen mozak je plod evolucije. Razvijen mozak je sposoban razmišljati i shvatiti tuđe osjećaje. Razvijen mozak nije dužan slijediti zakone evolucije, samo zato šta je nastao evolucijom.

Ja nisam ništa ni tvrdio, pa se ne moram ničega odreći.

Logički gledano, zašto Bog kao savršeno i svemoguće biće ne bi mogao stvoriti nesavršeni svijet, ako to želi? Ako je netko savršen i svemoguć, onda može bilo što, pa tako i stvoriti nešto savršeno? Ako Bog mora stvarati samo savršeno, onda je i on ograničen, dakle, nije savršen i svemoguć.

Nisam ni rekao da nešto tvrdite. Samo sam rekao da nećete moći tvrditi Boga kao savršeno biće, ako biste htjeli.

Ako je netko savršen, ne može bilo što, pod uvjetom da želi ostati savršen. Čim napravi nešto nesavršeno, više nije savršen. Bog nije ograničen, on može stvoriti nešto nesavršeno, ali onda više Bog nije savršen.

Onda očito drugačije razmišljamo.

Ja smatram kako netko tko je savršen i svemoguć može sve, pa tako i stvoriti nešto nesavršeno ako to želi.

Vi smatrate kako netko tko je savršen i svemoguć ne može stvoriti nešto nesavršeno, jer tim činom prestaje biti savršen.

Meni ovo izgleda kao nekakav logički paradoks. :)

Materija u smislu kakvim je svakodnevno zamišljamo, fizikalno ne postoji. Barem po sadašnjim spoznajama. Subatomska i kozmološka fizika su skroz suprotne našoj intuiciji.

Pokušat shvatit to je nemoguće za sada, a kamo li puno dalje od toga. 

Točno. Evo, samo za primjer, elektron se ne vrti oko jezgre atoma u klasičnom smislu. Kad se Zemlja vrti oko Sunca, ona ide "mic po mic" po svojoj orbiti. Zemlja putuje. Elektron pak ne putuje oko jezgre, već se istovremeno nalazi kao potencijal svugdje oko orbite. I tek kad mi idemo mjeriti i gledati gdje se elektron točno nalazi, tek onda elektron "odluči" biti na jednom mjestu. Prije mjerenja on je bio svugdje, poslije mjerenja on je zauzeo određeno mjesto.

Mi znamo po mjerenjima pouzdano da je tome tako, a kako je rekao kolega, pokušati shvatiti to je nemoguće za sada, a kamoli dalje od toga. 

Da imamo vjeru veliku, koliko je zrno gorušice (kako je Isus rekao), pomjerali bi brda (planine).

I hodali po vodi.

Sumnjajući, tonemo kao Petar, i vjerujemo gravitaciji. Vjerujem da je to tako.