Vidi cijeli citat
ma to je već više biskupa i svećenika pa čak i papa komentiralo i za katoličku crkvu. sredinom stoljeća išlo se kao dati narodu blagost, više slobode, odmaknuti se od stroge crkve, a na kraju je ispalo da je to izgubljeno vrijeme i da je bilo samo kontraproduktivno. Vjernici žele da ih se vodi i da imaju duhovne autoritete. Pa vidjeli smo to iz prve ruke u koroni. Velika velika večina vjernika je gledala prema Crkvi i čekala što da rade. Svidio se nekome don Stojić ili ne to je nebitno, ali kod njega prvog vidimo što i sam kaže, kad se pričalo i ljubavi i toleranciji i sve bilo li la, cvjeće leptirići, prazna katedra, a kad je počeo sa autoritativnim pristupom zapovjedima koje su nam dane, svi znamo kako danas izgleda jarun i studenski vjeronauci. Potreban nam je čvrst nauk da se imamo za šta uloviti kad dođu periodi sumnje.
Vidi cijeli citat
Tu je i stvar loše kateheze i manjka pojašnjenja, kako od strane roditelja koji ni sami ne znaju puno, tako i vjeronauka koji se u školama zagubi među svim ostalim predmetima i postane praktički nebitan. To je odavno ili trebalo potpuno prebaciti u crkve ili u školama staviti kao prvi ili posljednji sat.
Ako ja pitam rodtelje zašto moram na misu, a jedini je odgovor "Zato što ja tako kažem", onda meni to nema smisla jer ja ne vidim ništa važno u tome. Kad dođem do godina osamostaljenja, onda mi to više ne predstavlja ništa jer je samo dio "obiteljske tradicije".
Zato je, u konkretno tom slučaju, najveću ulogu odigrao Ivan Pavao II koji Teologijom tijela i knjigom "Ljubav i odgovornost" nije rekao ništa novo, ali je tome pristupio na jedan (u nedostatku bolje riječi) svježiji način.
[uredio Kojot_50 - 16. veljače 2023. u 12:50]
