Teorija struna nije vjerovanje. Ljudi ne prihvaćaju teoriju struna kao istinitu, dok ne smisle kako je dokazati.

Pa možete se nadati u životu da će biti bolje. Možete se nadati i da Bog postoji i to baš Bog iz vaše religije, inače ste u nevolji. Ali ne možete smatrati bez valjanog razloga da je vaša nada opravdana. I ne možete vašu nadu nazivati znanstvenom metodom.

Ajmo ovako, na kontekstu životinja, pa usporedba sa ljudima. Da uzmem plemenitije...

Tigar lovi sam, cilj mu je naravno uloviti kako bi se prehranio. No, kako je samostalan lovac šanse su mu daleko manje i često uhvati tek 1/10 pokušaja i to kada je dobar dan. 

Lavovi djeluju u čoporima, zajednički love što im pojačava uspijeh za lovom i taj postotak uhvaćenog pljena je daleko bolji i uspješniji. 

Ako uzmemo da su Hrvati kao tigrovi, samo u kontekstu ljudi jer sami biramo da budemo pojedinci smo jako sebični. Jer Hrvat najčešće gleda prvenstveno sebe, kako sebi osigurati položaj, kako svoje dijete ugurati u firmu preko veze, kako sebi nači vezu za bolnicu, a druge koga briga...Mentalitet sebičnosti gdje kolektivni napredak i postignuća su iza ako je meni dobro, pa makar i sve propalo.

Šveđani imaju mentalitet ako ja zajedno sa drugima stvorim društvo koje je pošteno, radno i spsobno onda ću ja kao pojedinac u tom društvu profitirati, moje dijete neće trebati naći vezu za posao jer će imati jednake prilike, ja neću trebati vezu za bolnicu jer će sustav biti posložen tako da će opet svi biti jednaki...

Životinje djeluju na temelju svojih urođenih nagona, ne mogu razmišljati. Međutim kada je lav ozlijeđen/ostario dođe onaj mlađi i preuzme čopor. Bez obzira na zajednički lov ili zajedničku obranu u slučaju opasnosti kada su jači sukobi i tlačenje postoje unutar samog čopora.

To što su neke zajednice uspješnije ne znači baš kao u primjeru ovog čopora da unutar njih nema gaženja, njihova kolektivna snaga i napredak u odnosu na druge zajednice ih ne eliminira iz te borbe unutar same zajednice za te položaje. Da pače, ako si u toj zajednici na vrhu, onda si često dominantan i nad ostalim zajednicama. Jednako kao što je lav kraj džungle i nad ostalim životnjima, ne samo u svom čoporu. Tako je glava najjače zajednice koja je pokazala najveću snagu često gospodar ili gospodario nad ostalim narodima. Zato su nad Hrvatima kao onima koji su sebični i imaju manjak kolektivne organizacije gospodarili tuđu gospodari kao Austrijanci i Mađari koji imaju veći kolektivni duh, a tko je bio na vrhu te zajednice često je bio najsposobniji. 

Ja i ti živimo bolje i od najbogatijih ljudi od prije 50-ak + godina. Ne u financijskom smislu i imanju bogastva, ali kvaliteta života mjerena na boljoj medicini, prosjeku života, tehnologiji, zabavi i slično...Taj isti status ima i onaj Kinez kojeg tlači vlada, kao i onaj Rus kojeg tlači Putin. Znanstveni napredak je postignut i u totalitarnim režimima, vjerskim fundamentalim zemljama najčešće islamističkim kao i u onim progresivnim zapadnim. Tehnologija nam je omogućila jednostavniji život, ali napredak u tehnološkom smislu ne garantira i ljudske slobode tj. da će te netko manje ili više gaziti. Da pače, često je baš taj napredak u tehnologiji sa jedne strane omogućio jednostavniji život ljudima, a sa druge strane su ih totalitarni režimi iskoristili za veću kontrolu populacije baš kao sad u Kini. Lakoća življenja i obavljanja posla te sloboda koju imaš nisu identične stvari

Sad dolazimo na boldano, držiš se znanosti, no u ovom nemaš uporište. Znanost nas jasno uči da baš kao kod lavova i tigrova opstaju oni najjači. I to je to, oni koji su najfit opstaju i njihovi geni se nastavljaju dalje. Ako si 1,90 visok, imaš doktorat, mišiće, ideš u teretanu te imaš smisla za humor šanse da pronađeš curu su ti drastično veće od dečka koji je 1,65, mršav poput Rodney Trottera sa srednjom školom koji radi fizički posao. Cure ne biraju dečke jer joj je stalo do nekoga, već imaju jasne kriterije/parametre baš kao što to rade i muškarci. 

Znanost nas uči da je svijet hladan i okrutan, da opstaju oni najjači i najotporniji dok oni slabi trebaju propasti da bi njih nasljedili geni onih najjačih, pa će zajednica na temelju toga biti jača. Tu nema ljubavi, brige za druge i moraliziranja. Prema tome, biti dobar prema nekome ili biti loš prema nekome nema smisla. Živiš kako živiš, ostvaruješ sve za sebe i gledaš kako osigurati potomstvo sa što boljim genima partnerice te se pozicionirati što više u hijerarhiji društva kako bi ti život bio lagodniji. 

Ovako, ja se APSOLUTNO u svakom pogledu slažem sa važom filozofijom života da je svrha pomagati drugima i drugima činiti dobro. Ovdje govorim uz perspektive vjernika i sva ova diskusija je nastala na temelju naših međusobnih razmjena poruka, pa su i ova sva moja potpitanja te "obrazlaganja" išla u skladu sa navlačenjem na odgovore koji bi nas doveli na ovu razinu diskusije. Osnovna poruka kršćnastva se temelji na dvije zapovjedi ljubavi od strane Krista, od kojih druga glasi "Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga". Ja sad čitavo vrijeme pokušavam shvatiti tvoju životnu filozofiju "biti dobar prema drugima" i onu koju nas ipak uči evolucija kroz znanost koje se toliko pridržavate gdje opstaju samo oni najsnažniji i koji se najviše izbore za svoj položaj. 

I sad dolazimo do toga što čovjeka najviše razlikuje od svih živih bića, a to je razum. Sposobnost da razmišljamo, stvaramo i na kraju razgovaramo. Postoje ljudski zakoni, mnogi od njih su na kraju temeljeni i na religijskim zakonima ili su iz istih proizašli. No, svi znamo da su često takvi zakoni krhki, nefefinirani i oni koji su najvećeg statusa u društvu često te zakone nadilaze. Na kraju, neki ljudski zakoni su sami po sebi loši, umanjuju vrijednost čovjeka i ljudsko dostojanstvo. Imali smo zakone koji su ljude činili robovima, koji su ljude razdvajali na temelju rase, vjere i socijalnog status. Slijedeći te iste zakone su ljudi ubijali jedne druge i osjećali moćno jer su smatrali da su bolji od drugih. Međutim, činiti neke stvari i osjećati je li nešto ispravno je sasvim druga stvar. Ljudi su uvijek imali spoznaju je li nešto dobro ili je nešto loše, ali neke stvari su činili jer im je to donosilo korist. Međutim, to ne isključuje činjenicu da su znali kako je nešto loše unatoč zakonima koji su to podupirali. Od kuda ljudima spoznaja dobra i zla, od kuda spoznaja da je nešto loše?

Ako su ti ljudi po zakonu prirode najslabija karika, možda ih sve treba pogubiti ili poslati u roblje jer su izgubili rat?!  Ne nalaže mi ljudski zakon da je to loše, jer on itekako može opravdavati loše ljudske postupke i pravno ih podupirati. Ne govori mi ni razum, jer razum isto tako može govoriti da ako pobjedim određenu naciju, mogu njihove potomke pogubiti i biti siguran u svoju vlast. Razum je vodio neke od najvećih totalitarnih režim, nije bilo ništa nerazumno u nekim promišljanjima da nacije koje su brojile 80+ mil. ljudi napredne tehnike mogu pokoriti Europu i Svijet. Ako su to mogli napraviti, onda je razumski vjerovati tome, no pitanje je li to bilo moralno dobro je sasvim druga stvar.

Kad vozim, vidim znak na kojem piše 50. Ne samo da znam što taj znak sugerira, već sam svjestan da iza toga znaka postoji i autor koji ga je napisao, a onda netko izglasao. Ako čitam tekst, svjestan sam da iza toga teksta postoji živo ljudsko biće koje ga je napisao. Tko je napisao ljudsku savjest da raspoznaje dobro i loše, čak i onda kada društvo svojim postpucima i zakonima često odobrava ono loše, pa čak i od najranije dobi ? Od kuda ta spoznaja dolazi ?

Zato je i moje prvo pitanje tebi bilo, što je to činiti dobro i kakvu vrijednost to ima ako se vodimo zakonima opstanka onog jačega? Zašto ljudska savjest nebi bila poput zakona uklesanog u um čovjeka od strane nevidljivog autora za njegovo djelovanje na zemlji gdje mu je darovana slobodna volja, ali isto tako naputak gdje spoznaju sebe, svrhe života i na kraju samog Autora spoznaje u pridržavanju tih zakona ljudske savjesti, prema kojoj proizlaze ljudski i vjerski zakoni ?!

Logika je opet nemjerljiva, ima svoje - ajmo reći - zakonitosti, ali nit je mjerljiva, nit je egzaktna.

Ako svakodnevni čovik može virovat u beskrajne apsurde političkih ideologija do smrti, mogu i ja u Boga.

Ovaj još uvjerava kršćane da Bog ne postoji. Nije ti lako

Ali vjerovanje u beskrajne apsurde političkih ideologija je pogrešno. Zar ne?