Vjera
Undertaker123 je napisao/la:
Peter Schmeichel je napisao/la:
Undertaker123 je napisao/la:
Kao što je kolega gore napisao, nije se ''vjerovalo'' već je, pojednostavljeno, standardni model čestica (kao trenutno prihvaćen model koji opisuje ponašanje čestica) predviđao postojanje Higgsov-a bozona puno prije nego li je on detektiran u sudarivaču čestica.
Vidi cijeli citat
Da li je uvjerenje da Bog postoji ili da Bog ne postoji jednakovrijedno s obzirom da nismo ni blizu standardnog modela postojanja svijeta.
Vidi cijeli citat
Za mene osobno preteško pitanje. Zato sebe i svrstavam u agnostike. Međutim, recimo da je nepostojanje Boga onakvog kako ga Kršćani generalno doživljavaju indirektno dokazivo. Ovaj svijet nije onakav kakvim bi ga napravilo svemoguće, nepogrešivo i apsolutno pravedno biće. Odatle uglavnom i kreću sumnje u postojanje Boga.
Vidi cijeli citat
Mislim kako ovdje pravite logičku pogrešku (pod pretpostavkom, naravno, da postoji Bog). Kako mi možemo znati kakav je svijet kojeg bi On stvorio? Kako mi možemo znati koje su Njegove namjere? Kako mi, ograničeni, smrtni i nesavršeni, možemo preispitivati Vječnog, Savršenog i Svemogućeg?
Ovo je općenito jedna od, po meni pogrešnih, teza koje se provlače kad se priča o Bogu. Tema nesavršenog svijeta, nepravde, patnje u svijetu, uvijek s pitanjem 'kako svemoguće stvorenje to može dopustiti, gdje je tu pravda?'. Takva pitanja su s ljudske strane gledana posve logična i razumljiva, ali nisu ključna kad se priča o Bogu. Bog uopće nije morao stvoriti svijet, a stvorio ga je. Zašto? Mi to ne možemo znati. Isto tako, mogao je stvoriti savršeni svijet, ali nije. Zašto? Ni to ne možemo znati. Možemo u cijelu priču sad uvesti slobodnu volju koje ne bi bilo da je Bog sve stvorio savršenim, no ni to neće do kraja objasniti neobjašnjivo. Jednostavno, uvijek će to ostati misterij. Preispitivati Boga, ocjenjivati njegove postupke i na osnovu toga donositi zaključke o tome je li on zaista svemoguć i postoji li uopće, logički nema smisla.
Ako ćemo stvar proširiti na kršćanstvo, nije se ni Krist morao roditi u Bethlemu, cijeli čin spasenja i otkupljenja grijeha mogao se odviti drugačije, ali Bog je ipak odabrao ovakav put. Bog možda ne postoji, ali ako postoji i ako je svemoguć, onda mi u njegove postupke ne možemo prodrijeti i ne možemo ocjenjivati njihovu logičnost, prosuđivati što je On kao svemoguće biće mogao drugačije, što se ne uklapa o priču o Njemu. Ono što nama iz zemaljske perspektive izgleda besmisleno, a toga kad pričamo o Bogu i religiji ima dosta, potpuni smisao dobiva u duhovnoj sferi koja nas sve čeka nakon smrti.
Ante je napisao/la:
Mislim kako ovdje pravite logičku pogrešku (pod pretpostavkom, naravno, da postoji Bog). Kako mi možemo znati kakav je svijet kojeg bi On stvorio? Kako mi možemo znati koje su Njegove namjere? Kako mi, ograničeni, smrtni i nesavršeni, možemo preispitivati Vječnog, Savršenog i Svemogućeg?
Ovo je općenito jedna od, po meni pogrešnih, teza koje se provlače kad se priča o Bogu. Tema nesavršenog svijeta, nepravde, patnje u svijetu, uvijek s pitanjem 'kako svemoguće stvorenje to može dopustiti, gdje je tu pravda?'. Takva pitanja su s ljudske strane gledana posve logična i razumljiva, ali nisu ključna kad se priča o Bogu. Bog uopće nije morao stvoriti svijet, a stvorio ga je. Zašto? Mi to ne možemo znati. Isto tako, mogao je stvoriti savršeni svijet, ali nije. Zašto? Ni to ne možemo znati. Možemo u cijelu priču sad uvesti slobodnu volju koje ne bi bilo da je Bog sve stvorio savršenim, no ni to neće do kraja objasniti neobjašnjivo. Jednostavno, uvijek će to ostati misterij. Preispitivati Boga, ocjenjivati njegove postupke i na osnovu toga donositi zaključke o tome je li on zaista svemoguć i postoji li uopće, logički nema smisla.
Ako ćemo stvar proširiti na kršćanstvo, nije se ni Krist morao roditi u Bethlemu, cijeli čin spasenja i otkupljenja grijeha mogao se odviti drugačije, ali Bog je ipak odabrao ovakav put. Bog možda ne postoji, ali ako postoji i ako je svemoguć, onda mi u njegove postupke ne možemo prodrijeti i ne možemo ocjenjivati njihovu logičnost, prosuđivati što je On kao svemoguće biće mogao drugačije, što se ne uklapa o priču o Njemu. Ono što nama iz zemaljske perspektive izgleda besmisleno, a toga kad pričamo o Bogu i religiji ima dosta, potpuni smisao dobiva u duhovnoj sferi koja nas sve čeka nakon smrti.
Vidi cijeli citat
Ali mi razumijemo šta znače pojmovi "savršeno", "potpuno", "dobro", "sve", "moguće" i "znajući".
Ako je Bog potpuno savršeno svedobro, svemoguće i sveznajućeg biće, on je morao iz dobrote stvoriti svijet i morao ga je učiniti savršenim. Ako je Bog to šta jest, onda on može, želi i zna kako spriječiti tragedije. A ako Bog može, želi i zna kako, koji onda razlog još može biti? Ne može ništa prisiliti Boga da dozvoli tragediju.
Potpuna slobodna volja ionako nije moguća. Čim nas je više, mi jedni drugima ograničavamo slobodnu volju. Svatko ima slobodnu volju nešto htjeti, ali drugi će ga u tome možda spriječiti.
Postoji slobodna volja silovatelja i žrtve. U ovom svijetu, presudit će slobodna volja jačega, ili će se žrtva obraniti ili će je napadač prisiliti na nešto protiv volje.
Da postoji savršeni zaštitnik, presudila bi slobodna volja moralnijeg, dakle uvijek žrtve, ne jačeg.
19s83 je napisao/la:
basketas je napisao/la:
Ko je sudac mjere - "valjani razlog".
Meni u prijevodu to ovako laički zvuči - reći ćemo nešto što (možda) ima logike, a jel to tako bog-te-pitaj.
Vidi cijeli citat
Logika i matematika su suci.
Kažem ti, u znanosti se ne uzimaju stvari na vjeru bez dokaza. I to je sve šta sam htio reći. Vjerovanje u neku tvrdnju bez dokaza i odbacivanje te tvrdnje dok se ne dokaže nisu jednako znanstveno vrijedne. jer bih inače ja mogao nešto izmisliti na brzinu, neku religiju, i ako se potrudim da se ona ne može ni dokazati ni osporiti, prema Schmeichelu, bilo bi jednako vrijedno vjerovati u takvu izmišljotinu i ne vjerovati.
Vidi cijeli citat
Što bi, po vama, bio neoborivi dokaz da Bog postoji? Što bi vas uvjerilo i iz temelja promijenilo vaš život, učinilo vas vjernikom?
Da vam se Krist ukaže i kaže 'Sine moj 19583, zašto još uvijek sumnjaš u mene?', biste li povjerovali u Njega, ili biste bili uvjereni kako je sve samo san?
Da susretnete Krista, uskrsnulog Krista na isti onaj način na koji su ga po Svetom Pismu susreli apostoli, s ranama od razapinjanja na rukama, biste li tada povjerovali u Njega, ili biste mislili kako vam se to priviđa ili kako su vam prijatelji priredili nekakvu neslanu šalu?
Da vas susret sa živim Bogom iz temelja promijeni, biste li tada povjerovali u Njega, ili biste sve pripisali psihi?
Kao što sam već rekao, dokaza da Bog postoji nema. Često ljudi kažu kako bi povjerovali da se iz čista mira otvori nebo i Bog siđe na zemlju, no bi li to zaista bilo tako? Kad bi zaista nastupio taj Sudnji dan, to bi onda stvarno bio kraj i onda više ne bi trebalo ništa dokazivati, jer bi čovjek došao do spoznaje. Bilo koji čudesni događaj, nakon kojeg bi svijet nastavio dalje uvijek bi se mogao prikazati kao nešto nesvakidašnje, ali ipak nešto što se ne može smatrati dokazom postojanja Boga. Bilo je tako u prošlosti, bilo bi tako i danas. Sumnja kod određenih ljudi uvijek će ostati.
Kako dokaza nema, ostaju nam samo indicije, materijalne i duhovne. Isto tako, nema dokaza ni da Bog ne postoji, i u ovom slučaju imamo samo indicije. Ono oko čega se svi, barem mislim da je tako, mogu složiti je činjenica kako je nastanak svijeta i općenito život čudo, nešto što je teško shvatiti. I kako što nevjerojatno zvuči vjerovati kako postoji duhovno biće koje stoji iza svega, iz moje perspektive izgleda nevjerojatno vjerovati i da je sve nastalo slučajno, iz ničega. Štoviše, koliko god priča o Bogu bila nevjerojatna, ova druga izgleda mi još nevjerojatnija. I zato smatram da su ljudi koji se izjašnjavaju nevjernicima (ateistima) također vjernici. Svatko vjeruje u nešto, nevjernici ne postoje.
19s83 je napisao/la:
Ante je napisao/la:
Mislim kako ovdje pravite logičku pogrešku (pod pretpostavkom, naravno, da postoji Bog). Kako mi možemo znati kakav je svijet kojeg bi On stvorio? Kako mi možemo znati koje su Njegove namjere? Kako mi, ograničeni, smrtni i nesavršeni, možemo preispitivati Vječnog, Savršenog i Svemogućeg?
Ovo je općenito jedna od, po meni pogrešnih, teza koje se provlače kad se priča o Bogu. Tema nesavršenog svijeta, nepravde, patnje u svijetu, uvijek s pitanjem 'kako svemoguće stvorenje to može dopustiti, gdje je tu pravda?'. Takva pitanja su s ljudske strane gledana posve logična i razumljiva, ali nisu ključna kad se priča o Bogu. Bog uopće nije morao stvoriti svijet, a stvorio ga je. Zašto? Mi to ne možemo znati. Isto tako, mogao je stvoriti savršeni svijet, ali nije. Zašto? Ni to ne možemo znati. Možemo u cijelu priču sad uvesti slobodnu volju koje ne bi bilo da je Bog sve stvorio savršenim, no ni to neće do kraja objasniti neobjašnjivo. Jednostavno, uvijek će to ostati misterij. Preispitivati Boga, ocjenjivati njegove postupke i na osnovu toga donositi zaključke o tome je li on zaista svemoguć i postoji li uopće, logički nema smisla.
Ako ćemo stvar proširiti na kršćanstvo, nije se ni Krist morao roditi u Bethlemu, cijeli čin spasenja i otkupljenja grijeha mogao se odviti drugačije, ali Bog je ipak odabrao ovakav put. Bog možda ne postoji, ali ako postoji i ako je svemoguć, onda mi u njegove postupke ne možemo prodrijeti i ne možemo ocjenjivati njihovu logičnost, prosuđivati što je On kao svemoguće biće mogao drugačije, što se ne uklapa o priču o Njemu. Ono što nama iz zemaljske perspektive izgleda besmisleno, a toga kad pričamo o Bogu i religiji ima dosta, potpuni smisao dobiva u duhovnoj sferi koja nas sve čeka nakon smrti.
Vidi cijeli citat
Ali mi razumijemo šta znače pojmovi "savršeno", "potpuno", "dobro", "sve", "moguće" i "znajući".
Ako je Bog potpuno savršeno svedobro, svemoguće i sveznajućeg biće, on je morao iz dobrote stvoriti svijet i morao ga je učiniti savršenim. Ako je Bog to šta jest, onda on može, želi i zna kako spriječiti tragedije. A ako Bog može, želi i zna kako, koji onda razlog još može biti? Ne može ništa prisiliti Boga da dozvoli tragediju.
Potpuna slobodna volja ionako nije moguća. Čim nas je više, mi jedni drugima ograničavamo slobodnu volju. Svatko ima slobodnu volju nešto htjeti, ali drugi će ga u tome možda spriječiti.
Postoji slobodna volja silovatelja i žrtve. U ovom svijetu, presudit će slobodna volja jačega, ili će se žrtva obraniti ili će je napadač prisiliti na nešto protiv volje.
Da postoji savršeni zaštitnik, presudila bi slobodna volja moralnijeg, dakle uvijek žrtve, ne jačeg.
Vidi cijeli citat
Što je tragedija?
Ako čovjek proživi život pun boli, doživi u njemu brojne patnje, ali zavrijedi život vječni u Božjoj prisutnosti, je li to tragedija?
Ili obrnuto, ako čovjek proživi život na zemlji idealno iz ljudske perspektive, ali se osudi na vječnu propast, je li to savršeni život?
Da je Bog stvorio savršeni svijet u kojem će sve ići 'glatko', time bi oduzeo čovjeku slobodnu volju, a možeš li oduzeti slobodna volju nekome koga neizmjerno voliš? Pa čak i da je svijet najsavršeniji omgući, opet život na zemlji završava smrću, a to je uvijek bolno, uvijek bi ta doza ptanje ostala.
Naravno, to onda povlači sljedeće pitanje. Zašto uopće čovjek mora umrijeti, zašto ne može vječno živjeti savršenim životom bez patnje? Kršćanstvo nas uči da nas takav život, ako ga zavrijedimo ovdje na zemlji, čeka nakon smrti, no skeptik će opet, logično, postaviti pitanje: 'Zašto nas Bog odmah sve, bez iznimke, nije smjestio u raj za vječnost, čemu ova dolina suza?'. I tako možemo unedogled.
Teška su to pitanja, teško je nama smrtnicima, zarobljenima u zemaljskoj dimenziji, spoznati Boga i njegove namjere. Kad bi to uspjeli, onda bi bili ravni Bogu i onda on više ne bi bio Bog. Osobno bih bio razočaran Bogom kojeg bi kao čovjek mogao razumjeti.
Ante je napisao/la:
19s83 je napisao/la:
basketas je napisao/la:
Ko je sudac mjere - "valjani razlog".
Meni u prijevodu to ovako laički zvuči - reći ćemo nešto što (možda) ima logike, a jel to tako bog-te-pitaj.
Vidi cijeli citat
Logika i matematika su suci.
Kažem ti, u znanosti se ne uzimaju stvari na vjeru bez dokaza. I to je sve šta sam htio reći. Vjerovanje u neku tvrdnju bez dokaza i odbacivanje te tvrdnje dok se ne dokaže nisu jednako znanstveno vrijedne. jer bih inače ja mogao nešto izmisliti na brzinu, neku religiju, i ako se potrudim da se ona ne može ni dokazati ni osporiti, prema Schmeichelu, bilo bi jednako vrijedno vjerovati u takvu izmišljotinu i ne vjerovati.
Vidi cijeli citat
Što bi, po vama, bio neoborivi dokaz da Bog postoji? Što bi vas uvjerilo i iz temelja promijenilo vaš život, učinilo vas vjernikom?
Da vam se Krist ukaže i kaže 'Sine moj 19583, zašto još uvijek sumnjaš u mene?', biste li povjerovali u Njega, ili biste bili uvjereni kako je sve samo san?
Da susretnete Krista, uskrsnulog Krista na isti onaj način na koji su ga po Svetom Pismu susreli apostoli, s ranama od razapinjanja na rukama, biste li tada povjerovali u Njega, ili biste mislili kako vam se to priviđa ili kako su vam prijatelji priredili nekakvu neslanu šalu?
Da vas susret sa živim Bogom iz temelja promijeni, biste li tada povjerovali u Njega, ili biste sve pripisali psihi?
Kao što sam već rekao, dokaza da Bog postoji nema. Često ljudi kažu kako bi povjerovali da se iz čista mira otvori nebo i Bog siđe na zemlju, no bi li to zaista bilo tako? Kad bi zaista nastupio taj Sudnji dan, to bi onda stvarno bio kraj i onda više ne bi trebalo ništa dokazivati, jer bi čovjek došao do spoznaje. Bilo koji čudesni događaj, nakon kojeg bi svijet nastavio dalje uvijek bi se mogao prikazati kao nešto nesvakidašnje, ali ipak nešto što se ne može smatrati dokazom postojanja Boga. Bilo je tako u prošlosti, bilo bi tako i danas. Sumnja kod određenih ljudi uvijek će ostati.
Kako dokaza nema, ostaju nam samo indicije, materijalne i duhovne. Isto tako, nema dokaza ni da Bog ne postoji, i u ovom slučaju imamo samo indicije. Ono oko čega se svi, barem mislim da je tako, mogu složiti je činjenica kako je nastanak svijeta i općenito život čudo, nešto što je teško shvatiti. I kako što nevjerojatno zvuči vjerovati kako postoji duhovno biće koje stoji iza svega, iz moje perspektive izgleda nevjerojatno vjerovati i da je sve nastalo slučajno, iz ničega. Štoviše, koliko god priča o Bogu bila nevjerojatna, ova druga izgleda mi još nevjerojatnija. I zato smatram da su ljudi koji se izjašnjavaju nevjernicima (ateistima) također vjernici. Svatko vjeruje u nešto, nevjernici ne postoje.
Vidi cijeli citat
Sveznajuće i svemoguće biće zna jako dobro šta bi bilo dovoljno.
Svemoguće biće se može bez problema dokazati bez da uzrokuje kraj svijeta.
Ako Bog doista postoji, a ne želi se dokazati, ja tu ništa ne mogu učiniti. Ali u tom slučaju Bog bi znao da mi nije dao dovoljno razloga da vjerujem da postoji i da je to bila njegova odluka, ne moja.
Ateizam ne tvrdi da su svemir i život nastali iz ničega.
Vidim, morat ću još jednom objasniti. Ateizam nije vjerovanje, nego odsustvo vjerovanja. Znamo da postoje svemir, život, prirodni zakoni, logika itd. Možemo djelomično otkriti kako se život razvio ili kako prirodni zakoni djeluju. Neke stvari ne možemo otkriti, šta je uzrokovalo Veliki prasak ili zašto su prirodni zakoni baš kakvi jesu. I tu priča staje. Nema nikakvog vjerovanja. Ono šta možemo utvrditi, to prihvaćamo kao činjenicu. Ono šta ne možemo, o tome ne spekuliramo. Svaku spekulaciju, uključujući Boga, odbacujemo kao nedokazanu.
[uredio 19s83 - 12. svibnja 2022. u 10:43]
Ante je napisao/la:
19s83 je napisao/la:
Ante je napisao/la:
Mislim kako ovdje pravite logičku pogrešku (pod pretpostavkom, naravno, da postoji Bog). Kako mi možemo znati kakav je svijet kojeg bi On stvorio? Kako mi možemo znati koje su Njegove namjere? Kako mi, ograničeni, smrtni i nesavršeni, možemo preispitivati Vječnog, Savršenog i Svemogućeg?
Ovo je općenito jedna od, po meni pogrešnih, teza koje se provlače kad se priča o Bogu. Tema nesavršenog svijeta, nepravde, patnje u svijetu, uvijek s pitanjem 'kako svemoguće stvorenje to može dopustiti, gdje je tu pravda?'. Takva pitanja su s ljudske strane gledana posve logična i razumljiva, ali nisu ključna kad se priča o Bogu. Bog uopće nije morao stvoriti svijet, a stvorio ga je. Zašto? Mi to ne možemo znati. Isto tako, mogao je stvoriti savršeni svijet, ali nije. Zašto? Ni to ne možemo znati. Možemo u cijelu priču sad uvesti slobodnu volju koje ne bi bilo da je Bog sve stvorio savršenim, no ni to neće do kraja objasniti neobjašnjivo. Jednostavno, uvijek će to ostati misterij. Preispitivati Boga, ocjenjivati njegove postupke i na osnovu toga donositi zaključke o tome je li on zaista svemoguć i postoji li uopće, logički nema smisla.
Ako ćemo stvar proširiti na kršćanstvo, nije se ni Krist morao roditi u Bethlemu, cijeli čin spasenja i otkupljenja grijeha mogao se odviti drugačije, ali Bog je ipak odabrao ovakav put. Bog možda ne postoji, ali ako postoji i ako je svemoguć, onda mi u njegove postupke ne možemo prodrijeti i ne možemo ocjenjivati njihovu logičnost, prosuđivati što je On kao svemoguće biće mogao drugačije, što se ne uklapa o priču o Njemu. Ono što nama iz zemaljske perspektive izgleda besmisleno, a toga kad pričamo o Bogu i religiji ima dosta, potpuni smisao dobiva u duhovnoj sferi koja nas sve čeka nakon smrti.
Vidi cijeli citat
Ali mi razumijemo šta znače pojmovi "savršeno", "potpuno", "dobro", "sve", "moguće" i "znajući".
Ako je Bog potpuno savršeno svedobro, svemoguće i sveznajućeg biće, on je morao iz dobrote stvoriti svijet i morao ga je učiniti savršenim. Ako je Bog to šta jest, onda on može, želi i zna kako spriječiti tragedije. A ako Bog može, želi i zna kako, koji onda razlog još može biti? Ne može ništa prisiliti Boga da dozvoli tragediju.
Potpuna slobodna volja ionako nije moguća. Čim nas je više, mi jedni drugima ograničavamo slobodnu volju. Svatko ima slobodnu volju nešto htjeti, ali drugi će ga u tome možda spriječiti.
Postoji slobodna volja silovatelja i žrtve. U ovom svijetu, presudit će slobodna volja jačega, ili će se žrtva obraniti ili će je napadač prisiliti na nešto protiv volje.
Da postoji savršeni zaštitnik, presudila bi slobodna volja moralnijeg, dakle uvijek žrtve, ne jačeg.
Vidi cijeli citat
Što je tragedija?
Ako čovjek proživi život pun boli, doživi u njemu brojne patnje, ali zavrijedi život vječni u Božjoj prisutnosti, je li to tragedija?
Ili obrnuto, ako čovjek proživi život na zemlji idealno iz ljudske perspektive, ali se osudi na vječnu propast, je li to savršeni život?
Da je Bog stvorio savršeni svijet u kojem će sve ići 'glatko', time bi oduzeo čovjeku slobodnu volju, a možeš li oduzeti slobodna volju nekome koga neizmjerno voliš? Pa čak i da je svijet najsavršeniji omgući, opet život na zemlji završava smrću, a to je uvijek bolno, uvijek bi ta doza ptanje ostala.
Naravno, to onda povlači sljedeće pitanje. Zašto uopće čovjek mora umrijeti, zašto ne može vječno živjeti savršenim životom bez patnje? Kršćanstvo nas uči da nas takav život, ako ga zavrijedimo ovdje na zemlji, čeka nakon smrti, no skeptik će opet, logično, postaviti pitanje: 'Zašto nas Bog odmah sve, bez iznimke, nije smjestio u raj za vječnost, čemu ova dolina suza?'. I tako možemo unedogled.
Teška su to pitanja, teško je nama smrtnicima, zarobljenima u zemaljskoj dimenziji, spoznati Boga i njegove namjere. Kad bi to uspjeli, onda bi bili ravni Bogu i onda on više ne bi bio Bog. Osobno bih bio razočaran Bogom kojeg bi kao čovjek mogao razumjeti.
Vidi cijeli citat
Tragedija je svaka ljudska patnja koja nije zaslužena.
Ne znam zašto bi patnja bila potrebna da se zasluži vječni život.
O slobodnoj volji se neću ponavljati, bio bih dosadan.
A nemojmo zaboraviti da ne pate samo ljudi.
Htio sam dati link videa iz Kine u kojem je rakun oderan živ, dakle nema više kože, a živ je.
Odlučio sam da neću, jer nijedan forumaš se ne bi od toga oporavio bar nekoliko sati.
Ne samo da je snimka gadljiva, nego se na izrazu životinje, koja više nema kožu, vidi strašna patnja i šok, koju ja sad teško mogu opisati.
Zašto bi dobro biće dozvolilo takvu patnju? Da se razumijemo, čovjek je taj koji je počinio tu okrutnost, ali zašto bi Bog dozvolio takvu nezasluženu patnju?
Tko želi relativizirati patnju, neka potraži video. Ali savjetujem da ne.
19s83 je napisao/la:
Ante je napisao/la:
19s83 je napisao/la:
Ante je napisao/la:
Mislim kako ovdje pravite logičku pogrešku (pod pretpostavkom, naravno, da postoji Bog). Kako mi možemo znati kakav je svijet kojeg bi On stvorio? Kako mi možemo znati koje su Njegove namjere? Kako mi, ograničeni, smrtni i nesavršeni, možemo preispitivati Vječnog, Savršenog i Svemogućeg?
Ovo je općenito jedna od, po meni pogrešnih, teza koje se provlače kad se priča o Bogu. Tema nesavršenog svijeta, nepravde, patnje u svijetu, uvijek s pitanjem 'kako svemoguće stvorenje to može dopustiti, gdje je tu pravda?'. Takva pitanja su s ljudske strane gledana posve logična i razumljiva, ali nisu ključna kad se priča o Bogu. Bog uopće nije morao stvoriti svijet, a stvorio ga je. Zašto? Mi to ne možemo znati. Isto tako, mogao je stvoriti savršeni svijet, ali nije. Zašto? Ni to ne možemo znati. Možemo u cijelu priču sad uvesti slobodnu volju koje ne bi bilo da je Bog sve stvorio savršenim, no ni to neće do kraja objasniti neobjašnjivo. Jednostavno, uvijek će to ostati misterij. Preispitivati Boga, ocjenjivati njegove postupke i na osnovu toga donositi zaključke o tome je li on zaista svemoguć i postoji li uopće, logički nema smisla.
Ako ćemo stvar proširiti na kršćanstvo, nije se ni Krist morao roditi u Bethlemu, cijeli čin spasenja i otkupljenja grijeha mogao se odviti drugačije, ali Bog je ipak odabrao ovakav put. Bog možda ne postoji, ali ako postoji i ako je svemoguć, onda mi u njegove postupke ne možemo prodrijeti i ne možemo ocjenjivati njihovu logičnost, prosuđivati što je On kao svemoguće biće mogao drugačije, što se ne uklapa o priču o Njemu. Ono što nama iz zemaljske perspektive izgleda besmisleno, a toga kad pričamo o Bogu i religiji ima dosta, potpuni smisao dobiva u duhovnoj sferi koja nas sve čeka nakon smrti.
Vidi cijeli citat
Ali mi razumijemo šta znače pojmovi "savršeno", "potpuno", "dobro", "sve", "moguće" i "znajući".
Ako je Bog potpuno savršeno svedobro, svemoguće i sveznajućeg biće, on je morao iz dobrote stvoriti svijet i morao ga je učiniti savršenim. Ako je Bog to šta jest, onda on može, želi i zna kako spriječiti tragedije. A ako Bog može, želi i zna kako, koji onda razlog još može biti? Ne može ništa prisiliti Boga da dozvoli tragediju.
Potpuna slobodna volja ionako nije moguća. Čim nas je više, mi jedni drugima ograničavamo slobodnu volju. Svatko ima slobodnu volju nešto htjeti, ali drugi će ga u tome možda spriječiti.
Postoji slobodna volja silovatelja i žrtve. U ovom svijetu, presudit će slobodna volja jačega, ili će se žrtva obraniti ili će je napadač prisiliti na nešto protiv volje.
Da postoji savršeni zaštitnik, presudila bi slobodna volja moralnijeg, dakle uvijek žrtve, ne jačeg.
Vidi cijeli citat
Što je tragedija?
Ako čovjek proživi život pun boli, doživi u njemu brojne patnje, ali zavrijedi život vječni u Božjoj prisutnosti, je li to tragedija?
Ili obrnuto, ako čovjek proživi život na zemlji idealno iz ljudske perspektive, ali se osudi na vječnu propast, je li to savršeni život?
Da je Bog stvorio savršeni svijet u kojem će sve ići 'glatko', time bi oduzeo čovjeku slobodnu volju, a možeš li oduzeti slobodna volju nekome koga neizmjerno voliš? Pa čak i da je svijet najsavršeniji omgući, opet život na zemlji završava smrću, a to je uvijek bolno, uvijek bi ta doza ptanje ostala.
Naravno, to onda povlači sljedeće pitanje. Zašto uopće čovjek mora umrijeti, zašto ne može vječno živjeti savršenim životom bez patnje? Kršćanstvo nas uči da nas takav život, ako ga zavrijedimo ovdje na zemlji, čeka nakon smrti, no skeptik će opet, logično, postaviti pitanje: 'Zašto nas Bog odmah sve, bez iznimke, nije smjestio u raj za vječnost, čemu ova dolina suza?'. I tako možemo unedogled.
Teška su to pitanja, teško je nama smrtnicima, zarobljenima u zemaljskoj dimenziji, spoznati Boga i njegove namjere. Kad bi to uspjeli, onda bi bili ravni Bogu i onda on više ne bi bio Bog. Osobno bih bio razočaran Bogom kojeg bi kao čovjek mogao razumjeti.
Vidi cijeli citat
Tragedija je svaka ljudska patnja koja nije zaslužena.
Ne znam zašto bi patnja bila potrebna da se zasluži vječni život.
O slobodnoj volji se neću ponavljati, bio bih dosadan.
Vidi cijeli citat
Sad se već stvarno vrtimo u krug, mislim kako ovo pomalo gubi smisao.
Ja vjerujem kako Bog postoji, iako za to ne postoje neoborivi dokazi. Isto tako, puno toga u vezi Boga mi je nejasno, tajanstveno, nelogično, ali to ne smatram dokazom da Bog ne postoji. Jednostavno, Boga smatram sebi nedokučivim bićem čije postupke i motive ja kao čovjek na ovom svijetu ne mogu spoznati. Ni blizu.
S druge strane, vi vjerujete kako Bog ne postoji, iako za to ne postoje neoborivi dokazi. Kao i meni, i vama je puno toga u vezi Boga nejasno i nelogično, no, za razliku od mene, vi u tome vidite dokaz da On ne postoji. Konačno, ja vjerujem u Boga, ali sam svjestan da Ga u svojoj ograničenosti ne mogu dokučiti, dok vi točno znate kako bi Bog, da postoji, trebao djelovati, kakvi bi njegovi postupci trebali biti.
19s83 je napisao/la:
ARIZIN je napisao/la:
Ali ako smo dobili mozak koji shvaća koncept morala to znači da on postoji ?! Ako on postoji, to znači da ga je netko nama ugradio i da postoji nešto paralelno zakonima prirode tj. evolucije koji su često u suprotnosti sa zakonima morala. Drugim riječima postoji borba u samom čovjeku između onog zemaljskog vođeno prirodnim zakonima evolucije te borbi za položaje i onog što ga čini duhovnim bićem te u skladu sa moralom odbacuje te zakone iako za njih često ne postoji nikakva razumna nagrada niti korist, a opet je toliko privlačno jer ga vodi briga za druge i želje da čini dobro !
Ako jednostavno defniniramo savjest, to je ono što nas čini sretnima nakon određenog postupka, odnosno nesretnima nakon određenog postupka. Znači postoji određen zakon koji kaže, "to smiješ" ili "to nemoj činiti". Ako postoji zakon, onda je normalno da se pitamo od kuda dolazi taj zakon u nama samima.
Ti kažeš ljudi su ga(moral) spoznali, no ako su ga ljudi spoznali onda ga ja kao pojedinac mogu mijenjati. Ako sam ga ja stvorio, ja ga mogu i poništiti...No, to nije točno jer ljudi nebi bježali od savjesti ili je ignorirali kad im ne ide uz dlaku , odnosno osjećali se dobro kada ju slijede. Često poništavamo savjest alkoholom, drogama ili tabletama za spavanje upravo zato što ja nisam kreator iste, pa tražimo način kako ju poništiti vanjskim sredstvima ako nismo u skladu.
Ako je od društva, zašto nas u nekim slučajevima savjest osuđuje kada nas društvo hvali, a opet u nekim slučajevima nas savjest hvali kada nas društvo osuđuje ? Znači ni društvo, niti ljudi nisu kreatori morala, to nam pokazuje svaki sustav kada su ljudi unutar njega činili dobro po savjesti unatoč tome što su zakoni prema čovjeku bili loši, no ljudi su svjesno riskirali i vlastiti život da čine dobro za druge..
Savjest možemo podjeiliti na tri segmenta, kao našu vlast. Imamo sabor(zakonodavna), vladu(izvršnu) i sud( sudska). Zakon sam već definirao, izvršna je ona koja govori jesmo li izvršili određen čin u skladu sa zakonom i na kraju ona koja sudi naše postupke ili nas hvali s obzirom kako smo izvršili određene radnje i djela.
Ako nas savjest hvali, osjećamo određenu sreću i veselje, na onaj isti način kako osjećamo veselje i radost kada smo djeca te nas roditelji hvale. Ako osjećamo nemir i nezadovoljstvo od strane savjesti na isti način kao kada nas pogrde roditelji radi loših djela...Nije li to samo po sebi pokazatelj da iza savjesti postoji roditelj=autor=um koji je kreator zakona kojeg se čovjek može ili ne mora pridržavati na temelju slobode koja mu je dana.
Kad si rekao da svrhu vidiš života u činjenju dobra jednih prema drugima, nije li upravo jedan od razloga zašto ljudi čine dobro drugima jer se onda i sami dobro osjećaju. Nije li upravo ta sreća, nagrada koju osjećamo, a dobivamo ju na temelju vršenja naše savjesti ustvari poštivanje zakona koji nam je urođen i prema kojemu čak i naš mozak funckionira u skladu sa lučenjem određenih neurotransmitera, a to sigurno nebi mogli postići na voljni način samo našim spoznanjem morala i vršenjem istog.
Ti tražiš dokaz Boga kroz znanost, ali znanost nikad neće moći dokazati Boga jer je ona sama po sebi nemoralna. Moral dolazi iz svojih ciljeva, a znanost je ravnodušna prema ciljevima. Ona ne može dati nam filozofiju, niti etiku jer uranja čovjeka u prirodu te izbjegava važan segment njegove sudbine.
Vidi cijeli citat
Moral dolazi od postojanja drugih ljudi. Ako subjektivno mijenjaš moralna pravila na način da kažeš npr. "u redu je voziti pijan", onda tvoja moralna pravila više ne koriste drugima. Čak i da se društvo masovno složi s tobom i ukine zakon o pijanoj vožnji, još uvijek bi objektivna činjenica bila da pijana vožnja ugrožava druge. A društvo bi bilo u krivu.
(Ne)postojanje Boga ne utječe na to šteti li nešto drugima ili ne.
Poznata Eutiprova dilema od Platona - modificirana za monoteizam - je li nešto moralno jer je Bog to naredio ili je Bog to naredio jer je moralno. U prvom slučaju, moral je proizvoljan i ne znači ništa, jer je Bog mogao narediti da je silovanje OK. U drugom slučaju, Bog ne određuje šta je moralno.
Ili Bog ima razloga za moralna pravila ili ih nema. Ako nema, moral je proizvoljan. Ako ima, ti razlozi su validni i bez Boga.
Vidi cijeli citat
Moral nije subjektivan, ako je od drugih ljudi onda bi bio podložan promjenama baš kao što su i zakoni podložni promjenama. On se ne mijenja, stalan je i u nama je. Ako se vodimo zakonima prirode baš kao životinje, onda silovanje nebi bilo loše. Kažeš činiš štetu drugome, no iz silovateljovog pogleda on sebi čini korist. Šteta u tom pogledu nema smisla ako ne postoji jači zakon koji nadilazi te postupke...
Lav živi u zajednici koju nazivamo čopor, dođe drugi lav i ubije prvog. Zatim mu pobije sve mladunce, te preuzme njegovu lavicu koju zatim siluje nedugo nakon što joj je pobio mlade. To je zakon prirode, tu nema ničeg loše. On se vodi nagonom, vodi se vlastitom koristi i ne gleda na štetu koju čini drugome.
Ako ja mogu procijeniti što je dobro, odnosno loše znači da se ja vodim po zakonu koji nije ljudski uklesan u kamenu, koji nije ni prirodni jer mogu definirati loše u silovanju iako netko postiže vlastiti užitak pri tome. Svaki zakon ima autora, a iza svakog zakona uvijek postoji presuda ili sud koji se reflektira u našoj savjesti.
Kod ovog boldanog da citiram " (Ne)postojanje Boga ne utječe na to šteti li nešto drugima ili ne:"
Naravno da utječe, jer ako postoji zakon prema kojem raspoznajemo dobro i zlo, onda postoji pre(sud) i obrasci ponašanja. Da to ne postoji, onda bi se vodili baš kao životinje zakonom prirode i nebi znali da je silovanje loše, baš kao i ubojstvo drugog jednako kao što lav u tome ne vidi ništa loše te se vodi takvim ponašanjem. Mi se po tome razlikujemo o životinja, a tu razumsku spoznaju imaš ugrađenu u sebi, to nije ljudski proizvod niti razvoj mozga koji je u potpunom suprotnom pogledu od zakona prirode. Čovjek nije mogao stvoriti zakon suprotnog razmišljanja od strane prirode ako je samo vođen evolucijom, to je samo po sebi onda paradoks. Ako je vođen nečim drugim što mu govori razum da je dobro ili loše, onda znači da postoji neki drugi "Autor" osim prirode koji ugrađuje zakone po kojima se vodimo. Mi tog autora nazivamo Bogom !
[uredio ARIZIN - 12. svibnja 2022. u 11:58]
- Najnovije
- Najčitanije
Austrija proradila u drugom poluvremenu i visoko svladala povratnika na svjetska prvenstva
43 min•Rukomet
Nezaustavljiva Danska nastavila čudesni niz ogromnom pobjedom protiv Alžira
1 sat•Rukomet
Gattuso nakon poraza od Ujpesta: 'Zadovoljan sam, ali mislim da smo trebali dobiti kazneni udarac'
1 sat•Nogomet
Dortmundska Borussia poražena kod davljenika, već na odmoru zaostajala tri gola
2 sata•Nogomet
Milan preokretom do pobjede, Leao ponovno čovjek odluke
2 sata•Nogomet
Filip Benković konačno pronašao novi angažman, dogovorio sve uvjete s bivšim klubom
2 sata•Nogomet
Jürgen Klopp dobio novi posao, postao je Red Bullov globalni šef nogometnog odjela
3 sata•Nogomet
Pobjednički niz by Supersport: Krećemo u novi lov na čarobnih 20
15 sati•Rukomet
Liverpool gostuje kod momčadi koja ga je jedina porazila u Premiershipu
13 sati•Nogomet
Filip Benković konačno pronašao novi angažman, dogovorio sve uvjete s bivšim klubom
2 sata•Nogomet
Gattuso nakon poraza od Ujpesta: 'Zadovoljan sam, ali mislim da smo trebali dobiti kazneni udarac'
1 sat•Nogomet
Može li Atalanta nanijeti prvi prvenstveni poraz Juventusu?
14 sati•Nogomet
Noćni slalom u Flachauu, Zrinka Ljutić ide po novi dobar rezultat
15 sati•Zimski sportovi
Hajduk poražen od Mađara iako je bio bolji i opasniji
5 sati•Nogomet
Dagur Sigurdsson odlučio: Četvorica na čekanju, David Mandić među njima
5 sati•Rukomet