Definiraj "duhovno biće".

Ali mi razumijemo šta znače pojmovi "savršeno", "potpuno", "dobro", "sve", "moguće" i "znajući".

Ako je Bog potpuno savršeno svedobro, svemoguće i sveznajućeg biće, on je morao iz dobrote stvoriti svijet i morao ga je učiniti savršenim. Ako je Bog to šta jest, onda on može, želi i zna kako spriječiti tragedije. A ako Bog može, želi i zna kako, koji onda razlog još može biti? Ne može ništa prisiliti Boga da dozvoli tragediju.

Potpuna slobodna volja ionako nije moguća. Čim nas je više, mi jedni drugima ograničavamo slobodnu volju. Svatko ima slobodnu volju nešto htjeti, ali drugi će ga u tome možda spriječiti.

Postoji slobodna volja silovatelja i žrtve. U ovom svijetu, presudit će slobodna volja jačega, ili će se žrtva obraniti ili će je napadač prisiliti na nešto protiv volje.

Da postoji savršeni zaštitnik, presudila bi slobodna volja moralnijeg, dakle uvijek žrtve, ne jačeg.

Što bi, po vama, bio neoborivi dokaz da Bog postoji? Što bi vas uvjerilo i iz temelja promijenilo vaš život, učinilo vas vjernikom?

Da vam se Krist ukaže i kaže 'Sine moj 19583, zašto još uvijek sumnjaš u mene?', biste li povjerovali u Njega, ili biste bili uvjereni kako je sve samo san?

Da susretnete Krista, uskrsnulog Krista na isti onaj način na koji su ga po Svetom Pismu susreli apostoli, s ranama od razapinjanja na rukama, biste li tada povjerovali u Njega, ili biste mislili kako vam se to priviđa ili kako su vam prijatelji priredili nekakvu neslanu šalu?

Da vas susret sa živim Bogom iz temelja promijeni, biste li tada povjerovali u Njega, ili biste sve pripisali psihi?

Kao što sam već rekao, dokaza da Bog postoji nema. Često ljudi kažu kako bi povjerovali da se iz čista mira otvori nebo i Bog siđe na zemlju, no bi li to zaista bilo tako? Kad bi zaista nastupio taj Sudnji dan, to bi onda stvarno bio kraj i onda više ne bi trebalo ništa dokazivati, jer bi čovjek došao do spoznaje. Bilo koji čudesni događaj, nakon kojeg bi svijet nastavio dalje uvijek bi se mogao prikazati kao nešto nesvakidašnje, ali ipak nešto što se ne može smatrati dokazom postojanja Boga. Bilo je tako u prošlosti, bilo bi tako i danas. Sumnja kod određenih ljudi uvijek će ostati.

Kako dokaza nema, ostaju nam samo indicije, materijalne i duhovne. Isto tako, nema dokaza ni da Bog ne postoji, i u ovom slučaju imamo samo indicije. Ono oko čega se svi, barem mislim da je tako, mogu složiti je činjenica kako je nastanak svijeta i općenito život čudo, nešto što je teško shvatiti. I kako što nevjerojatno zvuči vjerovati kako postoji duhovno biće koje stoji iza svega, iz moje perspektive izgleda nevjerojatno vjerovati i da je sve nastalo slučajno, iz ničega. Štoviše, koliko god priča o Bogu bila nevjerojatna, ova druga izgleda mi još nevjerojatnija. I zato smatram da su ljudi koji se izjašnjavaju nevjernicima (ateistima) također vjernici. Svatko vjeruje u nešto, nevjernici ne postoje.

Što je tragedija?

Ako čovjek proživi život pun boli, doživi u njemu brojne patnje, ali zavrijedi život vječni u Božjoj prisutnosti, je li to tragedija?

Ili obrnuto, ako čovjek proživi život na zemlji idealno iz ljudske perspektive, ali se osudi na vječnu propast, je li to savršeni život?

Da je Bog stvorio savršeni svijet u kojem će sve ići 'glatko', time bi oduzeo čovjeku slobodnu volju, a možeš li oduzeti slobodna volju nekome koga neizmjerno voliš? Pa čak i da je svijet najsavršeniji omgući, opet život na zemlji završava smrću, a to je uvijek bolno, uvijek bi ta doza ptanje ostala.

Naravno, to onda povlači sljedeće pitanje. Zašto uopće čovjek mora umrijeti, zašto ne može vječno živjeti savršenim životom bez patnje? Kršćanstvo nas uči da nas takav život, ako ga zavrijedimo ovdje na zemlji, čeka nakon smrti, no skeptik će opet, logično, postaviti pitanje: 'Zašto nas Bog odmah sve, bez iznimke, nije smjestio u raj za vječnost, čemu ova dolina suza?'. I tako možemo unedogled.

Teška su to pitanja, teško je nama smrtnicima, zarobljenima u zemaljskoj dimenziji, spoznati Boga i njegove namjere. Kad bi to uspjeli, onda bi bili ravni Bogu i onda on više ne bi bio Bog. Osobno bih bio razočaran Bogom kojeg bi kao čovjek mogao razumjeti.

Sveznajuće i svemoguće biće zna jako dobro šta bi bilo dovoljno.

Svemoguće biće se može bez problema dokazati bez da uzrokuje kraj svijeta.

Ako Bog doista postoji, a ne želi se dokazati, ja tu ništa ne mogu učiniti. Ali u tom slučaju Bog bi znao da mi nije dao dovoljno razloga da vjerujem da postoji i da je to bila njegova odluka, ne moja.

Ateizam ne tvrdi da su svemir i život nastali iz ničega.

Vidim, morat ću još jednom objasniti. Ateizam nije vjerovanje, nego odsustvo vjerovanja. Znamo da postoje svemir, život, prirodni zakoni, logika itd. Možemo djelomično otkriti kako se život razvio ili kako prirodni zakoni djeluju. Neke stvari ne možemo otkriti, šta je uzrokovalo Veliki prasak ili zašto su prirodni zakoni baš kakvi jesu. I tu priča staje. Nema nikakvog vjerovanja. Ono šta možemo utvrditi, to prihvaćamo kao činjenicu. Ono šta ne možemo, o tome ne spekuliramo. Svaku spekulaciju, uključujući Boga, odbacujemo kao nedokazanu.

Tragedija je svaka ljudska patnja koja nije zaslužena.

Ne znam zašto bi patnja bila potrebna da se zasluži vječni život.

O slobodnoj volji se neću ponavljati, bio bih dosadan.

A nemojmo zaboraviti da ne pate samo ljudi.

Htio sam dati link videa iz Kine u kojem je rakun oderan živ, dakle nema više kože, a živ je.

Odlučio sam da neću, jer nijedan forumaš se ne bi od toga oporavio bar nekoliko sati.

Ne samo da je snimka gadljiva, nego se na izrazu životinje, koja više nema kožu, vidi strašna patnja i šok, koju ja sad teško mogu opisati.

Zašto bi dobro biće dozvolilo takvu patnju? Da se razumijemo, čovjek je taj koji je počinio tu okrutnost, ali zašto bi Bog dozvolio takvu nezasluženu patnju?

Tko želi relativizirati patnju, neka potraži video. Ali savjetujem da ne.

Sad se već stvarno vrtimo u krug, mislim kako ovo pomalo gubi smisao.

Ja vjerujem kako Bog postoji, iako za to ne postoje neoborivi dokazi. Isto tako, puno toga u vezi Boga mi je nejasno, tajanstveno, nelogično, ali to ne smatram dokazom da Bog ne postoji. Jednostavno, Boga smatram sebi nedokučivim bićem čije postupke i motive ja kao čovjek na ovom svijetu ne mogu spoznati. Ni blizu.

S druge strane, vi vjerujete kako Bog ne postoji, iako za to ne postoje neoborivi dokazi. Kao i meni, i vama je puno toga u vezi Boga nejasno i nelogično, no, za razliku od mene, vi u tome vidite dokaz da On ne postoji. Konačno, ja vjerujem u Boga, ali sam svjestan da Ga u svojoj ograničenosti ne mogu dokučiti, dok vi točno znate kako bi Bog, da postoji, trebao djelovati, kakvi bi njegovi postupci trebali biti.