i da je netko to napravio, koda bi ti vjerovao, ti bi prije pomislio da imaš shizofreniju i da ti se pričinjaju stvari

Dobar odgovor. Ali moja poanta je, bi li ti vjerovao? A ako bi, zašto onda ne vjeruješ da ti to možeš?

Ako misliš da mogu drugi, možeš i ti.

Ja prepuštam vama tumačenje, ali me isto zanima, je li taj stih metafora ili je Isus rekao Petru da stvarno može hodati po vodi?

ja se ne opterećujem pomicanjem planina, živim dosta jednostavan život. previše umaraš svoj um nečim u što nevjeruješ da postoji. 

Čovjek nije samo materijalno/svjetovno biće. Vec i duhovno, odnosno postoji nesto nevidljivo, van domašaja naših primitivnih čula, što čovjek moze dotaknuti. To je za mene spoznaja.

Meni se čini da se ti jednostavno nisi naucio ili nisi probao koristiti sve svoje alate. Cili svit galami,  luduje i ometa nas da dodemo do spoznaje.

Iz nekih drugih religija imamo Buddhu, Rumija, Degena - svi oni pricaju o spoznaji. Znas kako Buddha kaze, velika je stvar u svojoj osobnoj evoluciji doci do tog stanja i cuti da postoji prosvjetljenje, odnosno sloboda od spona jer onaj tko je to cuo nikada vise nece to zaboraviti i ono ce djelovati u njemu. Postoje ljudi rodeni 2000 godina nakon Buddhe, nikad nisu culi za njega, a pricaju iste stvari o kojima je on pricao. 

Jebiga, jedna mala iskra u tebi je dovoljna da zapali cilu sumu, ta nirvana/istina stoji, čuči u svakom od nas, ali to ispunjenje svatko mora za sebe ispuniti.

Svi smo mi ograniceni, zato mozemo samo vidjeti neke djeliće, a ne cijeli mozaik. jos nismo na tom nivou, pitanje je hoćemo li ikad biti.

Ti svemu pristupas s iskustvene strane, razumske. Spoznaja je vise afektivna, misticna, oslobađajuca.

Ukratko, je li vjerujes da je moguce otici u neku drugu dimenziju, prilikom medijaticije, molitve ili neceg trećeg?

Za ljude kojima je propovijedao, značenje i kontekst "planina" bilo je drugačije, nego nama s 2000 godina razmaka. Jer su ""preko planina"" živjeli oni koji ne vjeruju u jednog Boga. Znam da sam tako nešto otprilike čuo na jednom vjeronauku, ali ne mogu 100% potvrditi.

Tako da mi to iz naše perspektive možemo tumačiti metaforički, ali ljudi tog vremena nisu.

Nema paradoksa.

Bog bi trebao biti savršen u tri pogleda, prema većinskom kršćanskom mišljenju, sve može, sve zna i savršeno je dobar. Mislim da ima i četvrto, savršeno pravedan.

Ako je Bog svemoguć, može stvoriti svijet sa ili bez patnje. To nije problematično i mi se ovdje slažemo.

Ali ako je Bog savršeno dobar, on ne bi htio stvoriti svijet sa patnjom.

Kad kažem da Bog prestaje biti savršen ako napravi svijet s patnjom, on prestaje biti savršen u pogledu dobrote, ne moći.

Onda je moj odgovor na tvoje pitanje - ne znam. Nemam pojma šta bi to "nešto nematerijalno" bilo. A nemam pojma ni kako provjeriti.