Ne razumijem baš razliku ove dvije trvrdnje, ali smatram velikim napretkom u raspravi da za ateizam koristimo vjerovanje.

Što je patnja?

Ovo što vi pišete imalo bi smisla kad ne bi bilo života nakon smrti. Vječni život u Božjoj blizini je savršenstvo koje svako može postići, taj život ne poznaje patnju.

Ako bi Bog dozvolio patnju 70-ak godina života, a onda ljudi žive vječno nakon toga bez patnje, onda bi on bio vrlo dobar Bog, 99.999% dobar Bog, ali ne bi bio savršeno dobar. Još uvijek bi postojala činjenica da je dozvolio strašnu patnju na Zemlji.

Jedino što se mijenja su dosezi civilizacije i ljudski zakoni koji se na temelju toga primjenjuju. No, to ne znači da ljudi i dalje nemaju slobodnu volju, a ni ne govori da svaki pojedinac ima jednaku spoznaju, baš kao što se ljudi razlikuju od karaktera do izgleda, no ništa od toga ne eliminira "kreatora":

Ja kao pojedinac imam slobodu izbora kako ću se ponašati, a na temelju izbora pojedinaca zajednice formiraju svoje zakone i ideologije. Imali smo najnaprednije zajednice i u prošlom stoljeću koje su eliminirale temeljnu spoznaju dobra i zla, ali da bi to ostvarile moraju primjenjivati represiju i nasilje baš kao što to danas čine neke druge zajednice. 

Bog je ljubav, a pošto je ljubav daje čovjeku da sam bira kako će se ponašati u skladu sa zakonom koji mu je ugradio. Kada bi Bog djelovao represivno onda bi ljudi svugdje djelovali isto i nebi se mijenjala ni po ljudskim zakonima i zajednicama, no onda čovjek nebi imao slobodu, a tamo gdje je sloboda izbora odluke su uvijek različite. 

Rusi tvrde da postoje američki laboratoriji za biološko oružje u Ukrajini. Ne nude nikakve dokaze.

Kada bi ti rekao "vjerujem da nema laboratorija", bio bi tvrdi ateist i koristio bi vjerovanje bez dokaza. Tvoja tvrdnja bi bila neznanstvena, jer ti vjeruješ da nema laboratorija, a nisi prošao cijelu Ukrajinu.

Kada bi ti rekao "ne vjerujem da ima laboratorija", bio bi meki ateist i ne bi koristio nikakvo vjerovanje bez dokaza. Tvoja tvrdnja bi bila znanstvena, jer ti nisi rekao da sigurno nema laboratorija, nego si rekao činjenicu, nema dokaza da ih ima. Jasno, budući da nema dokaza, ti živiš kao da laboratorija nema.

Dakle ovako, osnovna razlike između dobra i zla je to šro se dobro radi iz ljubavi, a zlo bez nje. Međutim rezultati motivacije iz ljubavi su toliko kompleksni i različiti i individualni da često pomislim kako je sve to smeće. Naime ljubav te natjera da nekoga lišiš života. Ubojstvo može biti izraz ljubavi i dobrote. Međutim kad sve to izracionaliziram, onda opet apsurdno dožem do iracionalnog zaključka, da me na dobro tjera ljubav i da iz nje proizlazi dobro. Ma koliko to bilo apsurdno - Credo qia absurdum. A bez tog apsurda, bilo bi još apsurdnije.

Ljubav/empatija/suosjećanje/briga prema i za druge te tjera da radiš u njihovu korist. Radnje nisu ni moralne ni nemoralne, ako nema drugih, ako drugima ne koriste ili ne štete. Nijedna radnja nije nemoralna sama po sebi, već je nemoralna jer šteti drugom. Je li laž nemoralna? Da živimo za vrijeme 2. svjetskog rata, skrivam neke Židove na tavanu i dođu nacisti i pitaju me ima li Židova u kući, ja bih lagao.