Ovo s Njemackom je zanimljivo....imaju pad broja vjernika i opcenito ih crkva ne zanima....ali su opet vrlo glasni i traze promjene u Rimu...

Ali opet vise vjernika napusta tu protestansku("liberalnu")crkvu nego vjernici katolicke...

Baš me zanima koliko bi se kod nas ljudi izjašnjavalo pripadnicima crkve (bilo koje, da se razumimo) da moraju plaćat crkveni porez.

Zato sam i rekao "i". 😀

To što govore da su iz Hercegovine je možda neki trend u zadnjih 20-ak godina, prije nije bilo baš tako. Inače Livno - Duvno spadaju pod Završje ili Tropolje (Wikipedia), tako da u biti nije niti jedno ni drugo. Mislim da se selo Mesihovina između Duvna i Posušja uzimala za granicu početka Hercegovine. Pogotovo jer je Prisoje na Buškom jezeru, tj. na cca. 700 metara nadmorske visine.

Problem je što oni misle da će ako se prilagode "svijetu" u pogledu nauka privući ljude, a u biti suprotno je istina ako gledamo dugi rok. Za primjer se mogu uzeti razne protestantske denominacije koje su to radile, pa im je broj vjernika s vremenom drastično opao. Evo recimo npr. United Church of Christ koja je prva uvela mogućnost istospolnih "brakova", odobaravala abortus i sl. prepolovila je broj vjernika u 25 godina.

Vezano za tradicionalnu latinsku misu, ona ovisi o odobrenju lokalnog biskupa. Ne mogu puno reći jer ju nikad nisam pohađao, no tamo gdje se održava je jako popularna osobito među mladima i vidljiv je velik rast onih koji pohađaju lokalnu Crkvu. Nudi jednu dubinu odnosa prema onom što se događa na oltaru, mistiku, svetost mjesta, a latinski jezik donosi još jedan dašak nečeg uzvišenog. 

Usporedio bih to sa uređenjima modernih Crkvi nakon Drugog vatikanskog koncila koje su dosta praznjikave, suhoparne bez oltara, kipova i svega onoga što asocira da si u Crkvi. Išlo se sa tezom da se približi narodu, kako Bog se ne nalazi u okolini već u samoj zajednici koja slavi svetu misu te na otlaru kod pretvorbe. Po meni promašaj, jer ipak te stare Crkve odišu jednom svetošću, dostojanstvom i tajnovitošću. Kad uđeš vidiš da se nalaziš na mjestu koje je od posebnog značenja, u brojnim takvim Crkvama možeš očitati povijest Crkve, evanđelja i prikazani su čitavi događaji koji imaju ne samo vjersku važnost, već povijesnu i umjetničku. 

To sve daje jedan dodatan dojam održavanju svete mise koja u kombinaciji sa latinskim jezikom daje sasvim jednu novu dimenziju.

Koliko su već neki intelektualci u to vrijeme cijenili, mogu spomenuti dvije stvari. Prva je Tolkien, možda najpoznatiji pisac 20-ak stoljeća ako ga promatramo koliko su njegova djela utjecala na širu publiku ne samo kroz knjige, već i filmove. On je do kraja svog života misu molio na latinskom jeziku, bio je britka uma i vidio je kuda sve vodi, a opet posebnost latinske mise.

Drugo je Agatha Christie Indult, to je peticija 1970-te koju je potpisala spomenuta autorica zajedno sa još hrpom poznatih intelekutalaca toga doba iz Engleske, Walesa i Irske koji su zahtjevali da se latinska misa održi na tom području Britanije i svoju peticiju poslali papi Pavlu VI. 

Kada je papa vidio ime poznate spisateljice, kažu da je samo rekao "ahh Agatha Christie" i dopustio da se latinska misa i dalje u određenim mjestima održava na području Britanije. 

https://en.wikipedia.org/wiki/Agatha_Christie_indult