e ljudi laku noc

odoh ja malo spavat

Janica je inače meni rođakinja, koliko god da to čudno zvučalo sada. Naime, u sklopu Ivanića je ulica Majdekova, "selski" zvana Šarampov, gdje svaka kuća ima svinje, krave, konje, piliće i bavi se poljoprivredom... To je malo odvojeno od grada, zapravo 10-ak minuta od centra, taman kako iz Ivanića idete na autoput za Zagreb... E, tamo živi moja baka, a dvije kuće dalje živjeli su pokojni Janičin djed i teta... Janica je odrasla u toj kući, kao mala uvijek su se ona, Ivica i moja sestra igrali, najviše skačući s nekoliko metara visine na sijeno... Baš mi je sestra pričala da je Janica uvijek skakala s najviše visine, bila je hrabrija i od nje i od Ivice... E, onda sam se rodio ja, pa me Janica stalno nosala (stavit ću slike kao dokaz) i onda je moja sestra bila strašno ljubomorna... Poslije su e Kostelići odselili, valjda zbog Gipsovog posla... Inače, Gips je, čini mi se, bio trener i u Ivaniću, jer je teta Mica, kako ju zovem, igrala za tada, solidni ŽRK Ivanić... Otkad su se odselili, Kostelići su sve rijeđe dolazili u Ivanić Grad, kasnije, kad su već postali slavni tek 2-3 puta godišnje, obavezno za Božić, te kad su našli slobodnog vremena... Mislim da me sada ni Janica ni Ivica ne bi prepoznali, moju sestru vjerojatno bi... Prije nekoliko mjeseci imali smo jedan smrtni slučaj, umro je bratić moje mame, pa je Mica bila u Ivaniću, i tada smo malo mama i ja pričali s njome... I ona se malo promijenila, ali i dalje govori "po domaći"...

Sada, otkako su djed "selski" zvan "Bajzina" i teta umrli, kuća je pomalo zapuštena...

Isto tako, baka mi je pričala, kako je puno puta vidjela novinare kako iz jedne male uličice špijuniraju kuću, a često su i njoj dolazili na vrata i raspitivali se....

Hvala...

Eto i ja napokon postao dioničar...

 Odem i ja...

Laku noć...