Ma neda mi se sad sve nanovo objašnjavati... ugl. triba mi samo neki kabel koji ću dobiti nikad...  

Za fazoletu

Smrt popa Mila Jovovica
 
U danima kad na Niksic
Crnogorci udarise
kad bijahu dosli dani
da ne bude Turski vise
 
U logoru Crnogorskom
pokraj kule Lekovica
neko knjazu okleveta
popa Mila Jovovica
 
A knjaz Mila dozivase
uz prisustvo svih vojvoda
pa mu rece pope Milo
nit' si vino, nit ' si voda
 
Kad to cuse pope Milo
polece mu sablji ruka
a dva oka k'o strijele
sijevnuse u hajduka
 
Vojvode se uplasise
od izgleda vuka gorskog
da oruzje ne potegne
da vladara crnogorskog
 
Kao da mu ostrim macem
srce musko rasijece
pa zavika, gospodaru
Bog sa tobom, sta to rece
 
Te ljutito napustio
gospodara i vojvode
i pod sator svoj svileni
sa mislima teskim ode
 
Pa u ljutnji gusle zgrabi
odjeknuse tanke strune
kliknu Milo kao soko
te se majkom Djetnom kune
 
Da ce poci u grad Niksic
sam bez ikog istog dana
i na megdan pozvat' silnog
Musovica kapetana
 
Baci gusle, uzja' vranca
preko Zete predje vode
i na hatu pomamnome
preko polja gradu ode
 
Leti vranac niz rastoke
kao da ga nose krila
no s' bedema turska straza
opazila popa Mila
 
A pop Milo sve je blize
do Turaka i sanaca
pod sobom je zamorio
bijesnoga svoga vranca
 
Kao sto mu dolikuje
bira turske porodice
na najtvrdje ide sance
na najljuce gradske zlice
 
Pa ako bi poginuo
da pogine od junaka
od cuvenih i priznatih
Idrizovih potomaka
 
Ustavi ga turska straza
na kapiju kod Niksica
kaza im se i naredi
zovite mi Musovica
 
Kada cuse Turci ko je
potrcase kapetanu
malo zatim i Musovic
na kapiju gradsku stanu
 
Pa kad vidje popa Mila
na bijesnom vrancu svome
dolazku se iznenadnom
obradova njegovome
 
Odkud jutros Jovovicu
veselijem glasom rece
zar od knjaza crnogorskog
u moj tvrdi grad utece
 
Primamo te objerucke
sve cemo ti oprostiti
zivotu ti, harambaso
vjeruj nece nista biti
 
Planu Milo, dosta vise
ne budali bez potrebe
ja sam dosa kapetane
da na megdan zovem tebe
 
No se spremi i izadji
biraj mjesto za megdana
te rijeci kao munja
pogodise kapetana
 
Preblijedje pred hajdukom
iz junacke Markovine
jer je znao da od sablje
njegove se lako gine
 
Ne smije megdan da prihvati
prepade se svojoj glavi
a na slavu i na proslost
kuce svoje zaboravi
 
Vec u strahu kukavicki
znak na kulu strazi dade
jeknu plotun sa glavice
pop pogodjen s' konja pade
 
Vranac pregnu i pobjeze
natrag preko vode Zete
a na Mila sa sabljama
niz glavicu Turci lete
 
Pa se grabe ko ce prije
manut sabljom po sokolu
za cije je ime cuo
i car Hamid u Stambolu
 
Na mrtvoga popa stize
Ferizovic Hasan prvi
zviznu sablja, glava pade
uz tocenu lokvu krvi
 
Na najvecu gradsku kulu
na vrh hana Musovica
istaknuse Turci glavu
popa Mila Jovovica
 
Sa strzovog, ostrog kolca
gleda Milo sa visine
kako mu se Turci zore
i po gradu senluk cine
 
A gavran se, crna ptica
obradova iznenada
kad krvavu vidje glavu
pa se vije iznad grada
 
Primice se iznad cabre
da na bedem padne prvi
po starijem navikama
musku glavu da nagrdi
 
A krijuci iz harema
kroz pendzere vire bule
da cuvenu vide glavu
srpskog popa na vrh kule


 

VJEČNI MATOŠ – Poslije bolnih operacija grla u Zagrebu je 17. ožujka 1914. umro Antun Gustav Matoš, jedan od najneobičnijih ličnosti u hrvatskoj književnosti. Politički pravaš, Matoš je bio boem i nesputani intelektualac bez prestanka u oporbi i polemici, kritik iznimno oštrog pera. Ne bez razloga dobio je epitete „lucidnog autora širokih vidika, nenadmašnog novelista i našeg najboljeg stilista“.

ka vrhove Montserrata...

nema nikog... a ja mislio okrenit rundu za sve!  

ako me razumiš?
 

zara se budi na Let 3
Izađi mala! Izađi mala! 

Korisničko ime	Grupa	Član od	Poruke	Naslovnica	Prijatelj	Pretraga
Mile	Većinski vlasnik Foruma	17 Kolovoz 2004	9465
Vilenjak	Većinski vlasnik Foruma	10 Studeni 2003	9395

Paradoks je još veći kad nema ove dvojice tu... a zagužvala se borba u broju komentara! Mile i Vile!