Ideš, pa ja vidim da ste tamo raspravljali o jednoj stvari koja je moja
vjera, a to je ISS Pro Evolution Soccer, ja bio odsutan...

Moro sam se prisjetit toga, to su bili dani kad se nije mislilo na one
potrebe sa dna piramide... Ko je slušo psihologiju zna o čem pričam...
Turniri se igrali svaki vikend, pare se štedjele za PRIJAVE, propuštalo
se nulte satove, ljeti žurilo sa mora doma, riskirali ljudski odnosu
(naravno s onima koji nisu u sanatoriju s nama

)...
Sjećam se jednom da mi se jedna iz 8.C jako sviđala, napokon sam skupio
hrabrosti da je pitam da mi ''objasni matematiku'' (mo'š mislit)... Kad
ono nakon 7 sati kod frenda, stara me zove kod njega, veli mi da je
došla, a mene nema

Bio zatreskan godinu
i po u nju... Ili jednom kad smo doslovce od 10 ujutro do 9 navečer
igrali i nijednom doslovce makli ispred ekrana, a kad navečer ugasih da
se sivac ohladi, tek sam tada osjetio glad, i ošo u kuhinju napravit
kajganu, spotaknuo se o žnjoru i doslovce pao u nesvijest

To je bio onaj staaari ISS, kad je bila glavna fora kad igraš s
Brazilom stavit u napad Roberta Carlosa jer ima najjači šut i najbrži
je... Tad još nije bila toliko realna ko danas (iako i onda daleko
najrealnija), zapravo to je bila prva na jedinici... Prva uopće je
izašla tamo 1997 na Nintendo 64... Svako je imao neku sebi oniljenu
repku, al ne neku iz samog vrha, Brazil, Francusku... Već neke
osrednje, jedan kompa Kamerun, drugi Finsku

... Ja Kolumbiju...
Poslo sam rođi The Ja OP, pa da mu se ispričam što nisam očistio sandučić, jebiga, žurilo se...
A za moju prijateljicu jedna strofica...
Na morskome plavom žalu
Gdje ćarlija vjetrić mio
Plavušu sam bajnu snio
O kako sam sretan bio.