Djed od mog kuma mi pričao jednom priču iz svoje mladosti... Kaže bio neki mladić u Crikvenici i sreo na plaži neku gospodsku curu iz Rijeke. Pa malo koketiranja, ovo ono, kako se to već onda sa šmekom radilo, i pozove ona njega nek dođe u Rijeku pa da će mu, jel, dat... I zaputi se on onda za par dana u Rijeku, brodicom naravno jer
kurijere nije onda valjda ni bilo, nađu se, ali se ona brani i brani, neće... On naravno uporan, dođe već vrijeme i za vratit se brodom doma, ali se ipak još uvijek nada, neće sad odustat radi broda... Uglavnom, dođe i noć i kasno, posao ipak neobavljen, i sad šta će on nego obalom pješke natrag doma.
I tako ide on, i negdje već u zoru kod Bakra vidi on dvojicu kako se veru i nešto razvlače po crkvenom tornju. Pita on majstore šta rade, a oni njemu da postavljaju gromobran.
"To privlači gromove, pa ako je nad mjestom oluja, znamo da neće grom udrit bilo gdje u nečiju kuću, nego uvijek baš ovdje."
"Aha... A na koliko daleko to privlači?"
"Pa tako, na dva-tri... možda i pet kilometara."
A on njima:
"E, majstori... trebali ste gore piz.du stavit, to privlači na 40 kilometara!"
Dječica su dobro, hvala na pitanju, Ultraš!

Jesi se već učlanio u Armadu?

I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.