Ta legenda je nastala na psihološkoj nadmoći, ali kada se kroz povijest pogleda postojalo je daleko više "krvoličnijih" i strašnijih likova. Uopće ne ulazim u prostore Lat.Amerike, Sj.Amerike, Azije i Afrike gdje su si odrubljivali glave stoljećima, nabijali na kolce...

Međutim, Bazilije II poznatiji kao Bugarožder koji je vladao Bizantom u Bizantsko-bugarskim ratovima nakon pobjede u bitci kod Kleidona početkom 11. stoljeća je dao oslijepiti 14 000 Bugarskih vojnika, a svakom stotom je ostavio samo jedno oko da vodi ove natrag. Kada je to Bugarski car Samuilo vidio, inače velik protivnik Bazlija II, od šoka i vjerojatno srč. udara je preminuo. 

Kad smo kod Bizanta, Justinijan koji je sagradio Aja Sofiju je tijekom političke krize i kada je već bio pred bijegom od svrgnuća na nagovor žene odlučio se boriti i to na način da je prevario svoje političke protivnike. 

U Carigradu je hipodrom bio sportsko/politička arena. Možda nešto nalik što su nama klubovi bili u bivšoj državi, sportski i politički značaj. Takozvani plavi i zeleni, prvi su bili aristokracija dok su drugi bili niži slojevi. Imali su utrke dvokolica s konjima...

Uglavom, uspio je razljutiti obe frakcije sa porezima, strogim kaznama i pogubljenjima, korupcijom...Taman kada su ga se kroz ustanak skoro riješili, maniulativno je rekao da će pregovarati. Okupio ih je na tom Hipodromu, jedne i druge gdje su zatvorili izlaze, a onda je sa vojskom ubio 30 000 ljudi te na taj način učvrstio svoju vlast. Uzmite da tada Carigrad kao jedan od najveći gradova nije imao više od 500 000 ljudi, znači ubio je skoro 10% stanovnika grada i to svojih ljudi. 

Dobar serijal o Bizantu...a, oni su još bili civilizirani. 

Zastrašujuće i točno.

to je bila uobičajena metoda kažnjavanja u Bizantu. Oni koji su imali sreće da nisu odmah ubijeni su bili sretni i bez očiju

zanimljive su metode obračuna s političkim protivnicima, nepoželjnim nasljednicima itd, a koje su se isto razvijale kroz stoljeća

prva metoda je bila rezanje nosa. Smatralo se da čovjek bez nosa gubi ljudske karakteristike i trajno je izopćen iz društva. Nitko se s njim neće htjeti baviti. Pa su na početku političkim protivnicima rezali nos

to je funkcioniralo sve do bizantskog cara Justinijana Drugog, a koji je postao car iako je bio bez nosa, kažnjen nakon nekog prethodnog prijestupa. Ušao je u povijest kao Justinijan Rhinotmetos - Justinijan Bez Nosa

onda se vidjelo da odstranjivanje nosa ne eliminira trajno, pa se pristupilo oslijepljivanju

ovo što se dogodilo bugarskoj vojsci od strane Bugaroubojice vremenski spada u to razdoblje. Ostalo je popularno sve do kraja srednjeg vijeka, iako je i ono imalo svojih začkoljica

u npr. Srbiji - kulturnoj kopiji Bizanta i njegovih tradicija - su bili česti obračuni vladarskih očeva sa sinovima i braćom i svašta je tu bilo. Npr. Stefan Dečanski je bio na smrt posvadjan sa svojim ocem, te ga je ovaj dao zarobiti i oslijepiti, kako bi ga eliminirao iz nasljedne linije

medjutim, ispalo je da to osljepljivanje nije provedeno kako treba, te se Stefan proglasio da vidi sasvim dobro. Situacija nije bila baš sasvim jasna (vidi li ili ne), pa je Stefan ipak došao na prijestolje srpskog kralja

sam je sličnu sudbinu doživio dvadesetak godina kasnije, kada ga je s vlasti svrgnuo njegov sin - slavni budući car Dušan - nejasno je da li je Stefan ubijen, ali je umro ubrzo nakon što ga je Dušan zarobio i bacio u tamnicu

srednji vijek je bio okrutan. Svatko za sebe, ako si član vladarske obitelji. Nebrojeni su slučajevi ekstremnog obiteljskog nasilja izmedju očeva i sinova, sinova medjusobno, sinova prema majkama, muževa protiv vlastitih žena... 

Osmanlije su imale profinjenu metodu - davljenje svilenim šalom. To se koristilo naročito za više državne funkcionere i članove obitelji jer se ubijanje bez prolivene krvi smatralo čistim i humanim. Ipak je Osmanova krv u pitanju, a prema njoj se trebalo odnositi s poštovanjem 

Kad bi Osmanski car došao na vlast, prvo bi pogubio svu svoju braću da osigura naslijeđe. 

Već prvi slučaj kad to novi car nije sproveo doveo je do komplikacija i unutarnjih nemira. 

tko preživi makljažu prvog dana, taj je sultan s pravom

s obzirom da je svaki sultan imao dosta djece, bilo je tamo i malih dječaka i novorodjenčadi. Sve pobijeno. Ne smije se riskirat stabilnost države jednom u budućnosti

Zapravo rat u kojemu je Vasilije napravio taj cin sakacenja je bio djelomicno i posljedica drugog cina skacenja.

Zadnji bugarski car prije Samuila, zapravo djelio tron s njim, je bio Roman. Roman je bio mladji sin Petra. I on i njegov brat Boris II su bili bizantski taoci. Boris je imao samo kceri i ako se ne varam neke od njih su bile udate za Bizantskih princeva. Da bi se Vasilije osigurao da ce dinastija Kruma izumrijeti dao je Romana, koji nije imao djecu, kastrirati. Nakon toga i Roman i Boris su pokusali pobjeci, ali Boris umire tijekom bjega, pa tako je ostao samo kastrirani Roman na tronu. 

Nakon Romana nije bilo nikoga tko bi mogao nasljediti tron s bugarske strane i Bizantijci su htjeli svoje postaviti na tronu i tako bez borbe uzeti Bugarsku pod svojom vladavinom. Bugarski velikasi su to shvatili i da bi izbjegli to vlast je uzeo Samuil koji je vodio bugarsku vojsku cijelo to vrijeme.