Lijepo je bilo sjediti u parku na klupicama, sa rajom cirkati guzaru, svirati gitaru, bariti ribe sto prolaze...

Ali takve likove u mom gradu danas ovi "normalni" karakterisu kao narkomane i probisvijete, koji nemaju ni oca ni matere pa samo vise po parkovima.

Haha kad se setim samo jedne neverovatne gluposti iz detinjstva ova mladjarija sa foruma ce me proglasiti u najmanju ruku retardinjom ...

Naime to je bilo 78 ili 79 i bas me zanima seca li se ko od starijih toga tacnije da li je to bila zamka za mlade mrmote samo ovde u LE ...

Neko nas je sl*gao da je toku nagradna igra i da je glavna nagrada neki automobil ... Samo trebas u nekoj svesci napisati sto veci broj registracija automobila ... Ceo bogovetni dan smo visili u parku pored ulice koja vodi ravno na auto-put i skrabali po onim jadnim sveskama... od njih se nismo odvajali ni kad smo isli na spavanje plaseci se da nam ih neko ne ukrade jer bogati necemo dobiti auto ... negde 20 avgusta desetak dana pre pocetka skole neko kome je verovatno doqrcilo pa se seti i pita koliko mi jos trebamo to raditi jer sta cemo onda kad krene skola i predlozi da se udruzimo i posaljemo sve na jedno ime jer cemo tako imati vece sanse za dobitak ... i tada je nastala panika jer nismo imali pojma na koju adresu to poslati a jos manje ko nam je reko za sve to i koga da okrivimo sto smo uludo izgubili bar mesec dana letnjih ferija ...

"Kompanija ,meso,boranija" iliti zmurke na lopti ... Lopta je u centru naselja , jedan zmuri ostali se skrivaju ... moras svakog pronaci tj videti dotaknuti loptu nogom i "zapljuvati ga" ... ukoliko neko stigne pre tebe do lopte i sutne je "zapljuvani" su oslobodjeni i sve i ide iz pocetka ...

Majko mila znao sam po celo vece zmuriti ...

Mi smo to zvali praćka . S tim da smo stavljali kamen u nju, ali većinom smo gađali satelitske antene sa 5 kata, ljubomorna balavurdija...

Pljuce takve smo radili od istrošenih kemijski u školi pa bi sa sažvakanim papirom kroz njih "pucali" i bilo je kao frajerski pogodit na pravo mjestu cure koje su ušle u pubertet prije nas.

Svasta pametnog ste napisali. Sa ovih 18 godina, nikako ne mogu reci da me je sve to proslo, a i da je tako, nikako ne bi bilo dobro.

Ovdje u SA, naravno ima nebrojeno mjesta za izaci, ali to su guzve, pola ih izlazi preko  **rca samo da eto izađe u grad.

Kad smo bili manji, igrali smo sve ovo navedeno, od cjevki, pa lopova i policajaca , žmire po citavo vece i sta sve ne...

Sada, vala, nebrojeno puta mi je ljepse sjesti pred zgradu, sta mi radimo, kospice grickamo, trebe gledamo, ismijemo se, bas ljepse nego se siliti da ides po gradu...

A kad se ima vremena, okupimo se za remi ( iako to sve rjeđe ), moram to ponovo aktivirati...ode se na planinu i ima doooosta stvari za raditi...,

 igrice izbjegavati, samo zaglupljuju, provesti sate i sate igrajuci igru, nikad kraja, pa pored tolikih druzenja s rajom jos i to treba...a znam bruku momaka, cim se ustane upali pc i igra CODA i tako citav dan...

Pitam ga, gdje ces veceras  ? Kaze imam war , ali pun emocija to isprica.

sve je plod ljudske mašte, a nikada ne mozes postici placuci, kako je dosadno, kako nema sta raditi...

Uz puno truda i malo para moze se djetinstvo, a i mladost uciniti, samo takva.

Ipak je najbolnija igra bila cebovanje ... na malom odmoru izmedju casova namami se u tvoj razred neki jadnik iz mladjeg razreda ,baci mu se jakna na glavu i krene serija udaraca svih znanih i neznanih borilackih sportova ... cebovanje prestaje kad jadnik padne na zemlju (nedozvoljeni su bili udarci nogom) ...