Mi smo recimo tolko zagrezli bili u taj zanat s pljucama da smo već
tražili neke žešće pljuce, od nekih metalnih cijevi dugačkih i do, pa
brat brat jedno 80cm... Al je to letilo, sine... Praćkama se nismo
bavili koliko šprihericama, a nema bukse na kvartu di nije moje bivše
tzv. sklonište... Skrivača (uvijek sam varao na šarac-komarac i uvijek
je taj prst kojim sam pikno bio zadnji

),
lopova i pandura, stare košare smo igrali pod TZK kad bi bilo ružno
vrijeme... Sonic na SEGI, Mario na Nintendu, te Mortal Kombat na prvim
Pentiumima... Taman je tad počinjalo ''pepeljarenje'', al tek u
znakovima... U školu se išlo sa nestrpljenjem, al ne radi učenja... I
definitvo tadašnja kraljica igara za nas - BASEBALL!! Tad je to prek
ljeta bilo žešće od fuce...
Na TV-u Daktari, Bucka i Darko, gledanje kazete Hajduka u Bukureštu po
274. put (ko bi reko majke ti ga spalim)... Dinamo-Newcastle i prvo
pijanstva... Litva kobna dvije godine zaredom (u Ateni i Atlanti), i
slavodobitni krik Joška Kerkovića protiv SRJ u Atlanti...
Ma nemojte sad, još će mi suza krenut, a neću izdržat da ne priznam...