Lionel Mandrake je napisao/la:
RedJohn je napisao/la:
Igram Managera sa Belupom je napisao/la:
Engleska sa njemačkim trenerom ( bez obzira što ga je Don Čačkelotti izdoktorirao dva puta), sa najboljim igračima koji više ne igraju samo u smećarskoj engleskoj ligi nego i izvan iste ( danas su nam sva 4 gola zabila 3 van Engleske) u mega klubovima gdje ih suci više ne štite - su nažalost, naglašavam zaista nažalost, neka nova razina.
Druga je stvar bila dok su precijenjeni balvani poput Gerrada i Lamparda igrali u sredini s Crouchom i Heskeyem u špici i pokazivali doslovno ništa. Ovi dečki su mašina.
Vidi cijeli citat
Englezi su uvijek bili netalentirana nogometna nacija, međutim sada njima ide u korist evolucija nogometne igre gdje je primarna stvar fizikalija. I ne samo Engleska nego sve ostale europsko-afričke zemlje.
Vidi cijeli citat
Duboko se ne slažem. Zastarjeli stereotip.
Što se Engleza tiče, oni su prije 15-ak godina reformirali rad s mladima prebacivši fokus s trčanja i skoka na posjed, tehniku i donošenje odluka pod pritiskom. Njhov sustav 4 kuta podredio je fizičku spremu tehnici, a rezultat je čitav niz igrača profinjenog dodira sa vrhunskim nogometnim IQ-om. Posebno je današnja Engleska prepuna tehnički elitnih igrača koji ne ovise o fizikalijama, već o prostoru i inteligenciji.
O Africi da ne pričam, pa njihov nogomet je i povijesno poznat po nevjerojatnoj improvizaciji, driblingu i igri na malom prostoru. Danas je tamo masa nevjerojatno sofisticiranih akademija koje zadnje što razvijaju su trkači (Generation Foot, Right to Dream, Mohammed VI...)
Onda imamo ubojitu kombinaciju tj. igrače afričkog podrijetla koji nastupaju za europske reprezentacije. Oni su proizvod su najboljih europskih akademija gdje se uči vrhunska taktika i tehnika, a ne samo fizika.
Napredna analitika modernog nogometa govori totalno suprotno - čista fizikalija je propast. Činjenica je da su danas momčadi (barem većina) taktički savršeno postavljene, što prostoru daje najveću moguću cijenu. Da bi igrač danas prošao kroz zgusnutu obranu, on ne može samo pretrčati ili odgurati suparnika nego mu je potrebna milimetarska tehnička preciznost i brzina obrade informacija. Fizikalije o kojima pričaš samo su preduvjet, ali tehnika i taktika su te koje rade razliku između prosječnog i vrhunskog igrača. Zadnje s čim se danas utakmicu dobivaju su mišići.
Uzmimo dribling za primjer. Prije 20 godina dribling se izolirao na krilima 1 na 1 iz statične pouzicije. To je danas daleka povijest, u modernom nogometu dribling se izvodi u punom sprintu, vrlo često u središnjici terena pod presingom. Samo tako je produktivan. E sad pogledaj engleski profil igrača.
Ne treba omalovažati uspjeh određenih reprezentacija svođenjem vrhunskog nofgometa na rođenu genetiku i snagu. To je, po mom mišljenju, vrlo čest narativ kada se želi ignorirati nečiji predan rad, ulaganje u akademije i tehničko-taktički napredak.
Kolega i ja ciljamo na to da su za Englesku ranije igrali netalentirani pojedinci koji su jedino znali trčati i udarati loptu jako. Kada im se umirovio vrlo rano Scholes, imaginacija je nestala i igralo se trčanje i nabijanje na Heskeye, Croucheve i slične panjeve koji su igrali u Premiershipu samo zbog nacionalnosti. Owen, Mcmanaman i sličan otpad čim je došao u Španjolsku su se dečki pogubili, previsoka im je to razina tehničko-taktičkog znanja bila.
Danas kroz tranziciju, Engleska ubija brzom igrom uz europsko znanje igrača za koje ranije bi mogli tvrditi da jedva štopaju loptu . Danas su mašina.
[uredio Igram Managera sa Belupom - 18. lipnja 2026. u 14:32]