Oko marina se stalno lome koplja i tako će očito biti zauvijek. Nisam uopće siguran koje su Marinove ambicije u nastavku karijere. Shodno tome koliko mu je uopće stalo do promjene u treningu ili pristupu koji bi eventualno donio neki novi trener. Ne vidim kod njega želju, a ni prostor za napredak. On je formiran igrač. Kod njega zato sve ostaje na razini motivacije i koliko je gladan uspjeha. Njegov tenis će uvijek vrijediti oko top 20 plasmana. Dovoljno je tu kvalitete da se stalno drži u tom rangu.

Marinov stav na terenu je očito njegova comfort zona u kojoj se i on najbolje osjeća tako da i tu neće biti promjene. Sve ide ka tome da se ga prihvatimo onakava kakav jest. Možda će netko iz ovoga iščitati defetizam i pomirenje sa sudbinom, ali nisam na to ciljao. Bit će boljih i loših rezultata. Jedino što ne treba očekivati one najviše stvari i to je sve. marin je odličan tenisač koji vas uvijek može iziritirati nečime. Teško je biti njegov navijač, ali treba pustit da se stvari odvijaju bez ikakvih očekivanja i bit će nam svima lakše.

Jedino što znam da ako nastavi u ovom tonu neću imati čak interesa ni komentirati, a kamoli navijati za njega. Priznajem svaku vrstu pada, od fizičkog do psihičkog, svaka vrstu krize igre, ali kad izgledaš pomalo nezainteresirano i bez žara, kad ne znaš ni cilj  ni svrhu ni put kojim ide tvoja igra, kad ti tehnička strana igre ide unazad, onda treba promijeniti smjer. Samo čekam prvi sljedeći intervju gdje će izraziti zadovoljstvo načinom kako igra. Onda čitaš (auto)biografije agassia, đokovića, samprasa i uočiš koliko su dobar dio karijere bili nezadovoljni igrom i koliko im je svaki poraz teško padao. Koliko su porazi bili puno više gorki, nego što su pobjede bile slatke. A znamo o kakvim se veličinama radi(lo). Ovo opaska ne ide u smjeru da ga uspoređujem igrački s dotičnima nego čisto kako doživljavaju svoj tenis i karijeru.