dok mi suze padaju po tastaturi, sjetim se sto je bilo na pocetku karijere...
sjetim se davne 1998 godine, finale sa Martinom Hingis, pobjeda protiv Davenport i mislim Zvereve.
Sa 16 godina pobjedinca parova, sjetim se onog cudnog reketa, sjetim se udaraca, sanjali smo uz Gorana novu pobjednicu... godinu kasnije Wimbledon.
3. kolo Monika Seles 2x tiebreak. Pa 1/4 finale Tauziat, polufinale Steffi Graf.
Prvi set kod Mikice, rastura Steffi uzduz i poprijeko. Drugi set ima break, ima 15-40 za dupli break, Steffi vadi te bekend slajseve, dize igru van granica mogucnosti, poceo vanzemaljski tenis. Okrene taj set 4-6, okrene i mec u trecem 4-6.
Hebemu, polufinale Wimbledona, Mikica je tada vec bila "nadolazeca nada"... i onda znamo sto je slijedilo. Necemo o tome. Govorit cu o tome da je netko zapitao na forumu - ekipa koja je ovdje dugo ce znati - gdje je Mirjana. Netko je objavio, igra neki Challinger. Hebemu di to? gledamo na karti, ma nema streama, nema niti live scorea. Ali Mirjana igra. I onda se javila Mirjanina sestra ovdje na forumu, kaze momci hvala vam. Sklopio se kontakt sestre i naseg Zelje, the ja (nostalgija mi fali, sjetim se Wimbledona, US Opena...) ima broj, zove the ti odmah nakon meca sestru, kaze Mirjana sva sretna, spojila 2 pobjede. Gram po gram. Korak po korak. Ali nema se novaca za treninge, za lopte, za balon i dvoranu gdje ce trenirat. Igra mislim kvale Indian Wellsa, Ljubo u publici navija. Daje joj podrsku. Moralnu, navijacku, mi na live score visimo, Ljubo na tribinama.
Izgubila 2. kolo kvala, pa onda one price da ce doci na Hvar, pa na turnir u Zagrebu, kazem ja pa nije robot, ne moze biti na 2 mjesta u isto vrijeme. I polako krene igrat tenis. Pa turnir za turnirom, sjetim se US Opena i raskomadanje Halepice, pa sad ovaj Aus Open. Krug se zatvara ljudi. Goranu se zatvorio 2001. godine, sva ta finala, pa taj poster Drazena, pa WC, pa Roddick, Henman, Rafter. Zavrijedio je govore svi. Je ljudi. Ali zavrijedila je i nasa heorina.
1998. godine smo rekli Mirjana ide do vrha. Sad sto godina kasnije, sa 34 na ledima, sto zavoja oko noge, tisucu padova i uspona - evo je u polufinalu. Protiv Venus. Ima valjda 0,01% sanse. Ma boli me. Ustajem se tu noc kad treba, idem pripremit maramice, jer ako pobijedi u sto ja vjerujem, hebemu plakat cemo pred telkama, prepricavat cemo svaki dio meca. Bravo Heroina. Bravo Mikica. Kad si nakon meca klekla na pod, meni suze idu. I sjetim se tvoje recenice u Stuttgartu, kad je Goran ovdje zaigrao eksibiciju. Dosao te vidjet, a ti njemu - jesi vidio! Igram ponovo tenis! sva sretna. Prpa ti bio trener, imam sliku doma. hebemu ljudi, jel se pise opet hrvatski teniski scenarij, kojeg smo vidjeli davne 2001. godine..... nastavak slijedi. Jos 2 pobjede. AJMOOOOOOOOOOOOOOOOO
.