naravno da je nezgodno ispustit takve prilike. u tenisu se takve stvari dešavaju čak i puno više nego u drugim sportovima.
ništa sa čime treba razbijat glavu. nema tog igrača koji nije okretao
izgubljeno ili propuštao dobiveno. način jest bitan, ali u tenisu je
toliko mjesta za popravke da nemaš vremena previše plakat. svakome je
jasno da je konstanta najvažnija. to je prvo što i federer naglašava kao
razlog povratka na broj 1. možda nije uvijek igrao najbolje, gubio ono
što nije smio, doživio bolne poraze, ali je na kraju bio
najkonstantniji. to je ono na što treba i marin ciljat. dakle, pokušat u
americi za početak proći 2,3 kola na mastersima. to mu baš i ne polazi
za rukom dosad u karijeri. nakupit što više jakih mečeva i iz toga
izvuči neke dobre zaključke o detaljima na kojima treba raditi. riješit
se straha od mreže. ako ne može takve stvari prelomit uvijek će ga
koštat boljih rezultata. to je na njemu.
odlično je u par navrata o načinu na koji sport treba pratit i shvaćat pisao jedan forumaš koji se riejtko javlja sa nickom dropshotski. onaj tko gledajući sport liječi neke frustracije, dobiva napadaje nervoze i gleda utakmice na rubu živčanog sloma, se treba toga klonit. prisutnost emocija je poželjna i prirodna, ali ne kad ona preraste u nešto drugo. pogotovo vrijeđanje na osobnoj razini ili omalovažavanje tuđeg truda. psihički i fizički umor osjetio je svatko tko je u životu nešto radio. ne može čovjek svaki dan istim intenzitetom odradit zadatke koje stoje pred njim. pogotovo kroz duže razdoblje. čilić ovaj turnir nije trebao ni igrati, ali je morao. da nije ostala bi mu 0 u rubrici bodova.
[uredio Shaggy - 21. srpnja 2012. u 20:19]