aliaga je napisao/la:
Čuj Dzoni..Ja volim da vidim da covjek, ne samo sportista, ima neku osobenost. nesto po cemu ga prepoznajem po cemu se u svom poslu ili zivotu izdvaja od drugih. to nekoga cini posebnim i zanimljivim. kažeš da je Marej "šahista"?!
Škot da je šahista?! Jeboga ti, ja nikad nisam čuo da je kod Škota šah na cijeni! OK, znam na sta si mislio. Ali,..
Evo ovako... Da iznerviram ove puritance koji smeta Nikitina "čokolada"...Marejeva igra mi liči na BESKRAJNI PETING. Ono kad si za zenskom (ili muskim ko voli) pa je nakon uvoda potrebno da se krene na KONKRETNO, ali kod Mreja to konkretno NIKAD NE DOLAZIi, sem ako neko ne fula pa mu ucini zadovoljstvo. Kontas. Cojek ostane znas vec sta. Dopola...Ne volim to. Srecom, pa kamera nekad pokaze onu njegovu ribu, ali to kratko traje, pa se pjegavi opet pojavi u krupnom planu.
Vidi cijeli citat
Izdvaja se...samo ti to aga ne prepoznajes...
On igra stilom koji igra moj brat... ne volim da igram protiv njega, stavise, mrzim... puni me dubokim loptama, drzi me iza linije, forsira mi slabiji backhand... gubim od njega vise nego sto dobijam zbog taktike, zna gde sam slab, i to forsira do zadnjeg poena...
Dal je on najbolji medju ekipom...nije... ima udaraca i tehnicki skolovanijih igraca... ali i njih dobija, jer je razumeo tenis, da to nije samo elegantna tehnika i blistavi vineri, nego borba protiv onog preko puta mreze...
Pizdim dok igramo, ali kad se ohlade glave, postujem ga kao igraca... razmislja, ne pada u euforiju, na pada u jamu kad mu ne ide...
Na ovom mikro primeru sam naucio da postujem razliciti stil igre, koji nije za aplauze i ovacije, ali ima dublji smisao. To preslikavam na Endijev tenis, i nikad necu reci da nije poseban...jeste, ali na nekonvencionalan nacin...