čilić izgubi, a završilo se sa ćorićem-ančićem-ivaniševićem-đokovićem-murrayem....
nikome neće u ovoj raspravi pomoći njegova subjetkivnost u procjeni nečijeg talenta ili količine rada. bez obzira što svi imamo oči i uši, ne možemo stvari promatrati, a kamoli vidjeti na isti način. ne samo da smo vezani za određene igrače, generacije igrača, stilove igre nego se još k tome služimo dobrom starom metodom što bi bilo kad bi bilo.
morat ćemo se samo okrenuti rezultatima i suhoj analizi onoga što se dešava na terenu. marin je iskoristo svojih 5 minuta u karijeri na najbolji mogući način. pokazao da u idealnom tjednu može rušiti sve barijere pred sobom. međutim, kao što postoje oni koji ne mogu probiti granicu top 100, top 50, top 20, top 10, top 5......tako i marin u sadašnjoj generaciji ne može i po ničemu ne polaže pravo da ga se gura u top 5 za početak, a kamoli nešto više. koliko je takvih igrača bilo kao što je marin. jako, jako puno. ne kažem da ne postoji neka, da je nazovem, osjetilima opipljiva vjerojatnost u kojoj svi mi ostajemo razočarani jer mislimo da ne iskorištava do kraja svoje predispozicije i potencijale. ne samo potencijale koji su u velikoj mjeri prilično apstraktna kategorija nego zaista sva sila mečeva, gemova i setova gdje marin nije bio na visini zadatka kad je trebalo.
ono gdje počinje moj potpuno subjektivni sud je da marinu nedostaje one toliko potrebne sportske drskosti. čovjek je nice guy. treba ponekad reći kao i đoković "kurac si bolji". ne zato da se okarakterizira bahatim. nego da pronađe neki inat u sebi koji bi ga stalno gurao naprijed. mene čudi da on gotovo nikad u izjavama nije nezadovoljan igrom. to očito znači da misli kako i ne može puno bolje od toga u kontinuitetu. ako marin ne vjeruje u apgrejdanje svoje igre kako bilo tko od nas ima pravo takvo nešto očekivati. nisam jedan od onih koji marinove felere traži u "glavi", psihičkom pristupu meču. nije u tom segmentu ni najbolji ni najgori. rekao bih prosjek. probajte redom analizirat igrače i doći će te do poprilično puno igrača koji su u svakom pogledu "luđi" i samodestruktivniji.
marin se kao igrač premalo mijenjao od početka karijere. već sa 20 je dobrim dijelom bio igrač kakav je i danas. uz neke manje preinake koje je napravio na servisu sve ostalo je gotovo isto. zato mu se stalno i ponavljaju gotovo identične stvari tokom karijere. ono što se promijenilo jest da može iskustvom izvući neke mečeve koji sa 20 možda nije mogao i to je sve. igrački malo toga. sve je to osim USO bljeska bila njegova standardna priča. nije ti nimalo loša priča. dapače. dalo bi se iz nje izvući puno dobroga. bilo je i puno lijepih pobjeda i to u maratonima. bilo je i mečeva gdje se znao postaviti kao onaj koji diktira stvari na terenu. bilo je i onih gdje sam nakon par gemova izgubio volju da ga gledam. bilo je i zaista skromih izdanja. zvučim kao da se marin oprašta. nije da želim tako zvučati nego samo poentirati da stalno očekujemo nešto što se nikako neće dogoditi. marin će uvijek ostati otprilike ovakav, uz minimalne promjene na bolje ili na gore. nije nam dao do znanja osim bljeska na USO da može puno bolje. nije nam da do znanja da može i puno lošije. to je to. moglo bi se to raščlanjivati na puno jednadžbi, ali ajmo ostati na onim jednostavnim
[uredio Shaggy - 22. siječnja 2016. u 17:41]