To što je Čilić naš, ne znači da moramo biti nerealni. On je do završnog mastersa i mjesta u topu 10 došao zahvaljujući jednom vrhunskom turniru, koji ga je učinio besmrtnim u teniskom svjetu. Ostatak sezone je odigrao prosječno ili čak ispod prosječno.

Svaki igrač ima jedan turnir koji vrhunski odigra, svi se sjećamo Ljube i što je radio u Beču, Marinu se tako sve poklopilo ove godine i na tome mu treba skinuti kapu jer se radi o jednom od 4 najveća turnira, ali to ne znači da treba zaboraviti sve što je bilo prije toga, a očito i nakon.

Neću umanjivati njegov uspjeh i govoriti o slučajnosti, ali ako se ne uzdigne iz prosječnosti u kojoj je životario zadnjih godina, onda će se moći reći da je to doista bila slučajnost, što nikako ne umanjuje njegov uspjeh. Istovremeno, treba naglasiti da na svaku kritiku odgovarati sa, "pa on je osvojio USO", je bespotrebno, ne živi se od stare slave, ne živi se od onoga što je bilo, bitno je ono što je sada, jer se za to igra. Uspio si, svaka čast, sad to ponovi i ponavljaj iz dana u dan, to je ono što ralikuje šampiona od ostalih.

Možda Marin u tome nikada neće uspjeti, ali da ovako rasprodaje teško stečeni ugled je degutantno gledati. Nije sramota protiv Đokovića uzeti samo dva gema, tebi ne ide, njemu ide, bolji je itd., ali protiv nikad lošijeg Berdycha kojeg je samo dva dana prije na 2 gema ostavio Wawrinka onako skinuti gaće kao danas već jest sramotno. Došlo je do toga da se moramo nadati časnom porazu od Stana, o pobjedi očito ne smijemo ni razmišljati.

Ovo nije nikakvo pljuvanje, ja sam siguran da Marin ima potencijala ponoviti uspjeh sa USO, samo nek šuti i radi i rezultat če doći, kao što je već i došao. Dakako da smo mi vrlo često nerealni, ali mi to imamo i pravo biti - kao navijači, ali isto tako i biti tu kad ne ide...