Prvi slam od mnogo, a kolko mnogo pitanje je za milijun eura. Ovisi o konkurenciji, ozljedama.. Ostalo je sve već tu, talent, radne navike a zrači onom rafinom neumoljivosti rođenog pobjednika. 

Ja kažem 11

Samo 11?

Hm od mene ide 30 😎

Nemoguće je to prognozirati,a i nije jedini igrač koji će osvajati GS u narednim godinama,ima tu jako puno kandidata iz mlađe (nove) generacije. Da će imati odličnu karijeru i da je vrhunski igrač to se moglo naslutiti još mjesecima(godinama) unazad,ali daleki je put do rušenja rekorda i ostalih stvari.

Kako god,želim mu uspješnu karijeru i što manje ozljeda jer su upravo one možda i ključan faktor u profesionalnom sportu

Veliki igrači obično dolaze u skupinama. Naravno ne moraju nužno biti isto godište. Ima tu tolerancije od nekoliko godina. Ali ne baš onoliko tolerancije koliko je Federer imao. 

Tako da je za očekivati da će se pojavuti nekoliko novih paklenih klinaca sa kojima će se se Karlito klati.

A možda će i neko od ovih postojećih istupiti na pravi način.

Preveliki je tenis sport da bi tek tako ostalo na ovom. Trenutno osim Alkaraza niko od mlađih i ovih malo starijih ne pokazuje tendenciju da bude pravi pretendent na tron.

Tako da malo strpljenja. Doći će novi šampioni i to baš oni koji će biti specijalisti za Alkaraza. Tako to ide.

Ovo sam tuckao nakon što ga je Zverev opet svladao u četvrtfinalu Grand Slama, a i nevjerojatan je podatak da je Sascha jedine top10 Slam pobjede u karijeri upisao protiv Carlitosa na RG preklani te na ovogodišnjem AO te protiv Sinnera na lanjskom USO, zadnjoj stanici prije nego Jannik nije u potpunosti zatomio neke blokade u igri te zagospodario terenima u dvorani i vanjskom hardu. 

Alcaraza ovog vikenda lovi treći osvojeni GS, a to bi bio i treći različiti od četiri postojeća što je vanserijsko postignuće.  

Završnica donosi Sinnera te Zvereva ili Ruuda u eventualnom finalu. Ruud je bio Carlosom suparnik u finalima 2022. pri osvajanju prvog Mastersa(Miami) kao i Grand Slama u New Yorku, a prethodne 2 godine igrao je finale RG kamo je bio potpuno inferioran Nadalu i Djokeru pa je teško reći da li bi nekog priželjkivao i svakako ne razmišlja o tome jer ga čeka novi broj 1 s kojim je već na putu do tog prvog osvojenog Slama odigrao jedan od najboljih mečeva možda u povijesti tenisa. 

ALCARAZ (ni)je Nadaloc nasljednik 

Hype automatski donosi hate. Što znači, jedni proglašavaju superzvijezdom ili super timom , drugi odmah uzvraćaju s "precijenjen", odbojnošću.

Carlitos je i dalje skroman, pristojan gradski dečko koji se nije posve razvio u zrelu osobu što se očituje i u tvrdoglavnim ustrajnostima u njegovoj igri, po cijenu teških poraza poput jučerašnjeg, ni prvog ni zadnjeg takve vrste. Tako otprilike na njegovu osobnost i tenisku sliku trenutno gledaju umjereni promatrači, a ostrašćeni ljubitelji pretjerano uzdižu svoje idole pa se često razočaraju dok na svaku pojavu nove sportske zvijezde ili nadolazeće ekipe s neodobravanjem i prijezirom izlaze fanovi suparničkih tabora ili tek dežurna gunđala pa se tako svaka burnija proslava ili slabost u igri prenaglašavaju te karakteriziraju u ovom slučaju mladog Španjolca prepotentnim i precijenjenim. Percepcija je fenomen često nedokučiv.

Atraktivan stil tenisa, potezanje bombi iz raznih dijelova terena, naprasan dropshot, promjena ritma niotkud uz oslanjanje na elitne atletske sposobnosti normalna su pojava svakog extra talenta.
Teško je poreći da je takav "paket" donosio i uspjehe i u direktnim okršajima s najboljim ikad za što je najbolji primjer finale Wimbledona, turnira koji je taj najbolji ikad prisvojio od Federera, a smatralo se da će Alcarazu trebati neko vrijeme da postane na travi konkurentan za nadmetanja u završnicama ukoliko ikad i postane, slično kao i s Nadalom. Zanimljivo, kao što po mnogočemu su totalno usporedivi kronološki u početku karijere po osvojenim turnirima u manje više istoj dobi, omjeru pobjeda-poraza itd. obojica su u drugoj pravoj sezoni uspjeli se dobaciti do finala Wimbledona.

E, Rafa je 2006. rutinski izgubio od kralja Rogera, 2007. ponudio duplo jači otpor u sjajnom dvoboju da bi treća godina zaredoma bila sretna u kultnom klasiku, kao uvod u taj turnir osvojio je Queens Club protiv Đokovića, koji je te 2008. osvojio AO što mu je bio prvi osvojen Slam.
Alcaraz je pak u drugoj sezoni uzeo Queens koji je podosta slabiji nego prije 15-ak godina, a potom i Wimbledon suverenim izvedbama do finala kada je prije svega mentalno nadvladao Djokera, koji ga je mjesec dana ranije u polufinalu RG u njihovom prvom Slam međusobnom duelu ostavio nakon dva seta potpuno istrošenog, nenaviknutog na takav izazov taktičke i fizičke prirode s takvim ulogom, na zemljanoj podlozi i to mu je bilo prijeko potrebno iskustvo.

Da li bi u svoju 21.godinu života Alcaraz uz neosporni "wonderkid" talent ušao s više od 2 osvojena Grand Slam turnira, s pozicije broj 1 i kompletniji igrač pod uvjetom da je Juan Carlos Ferrero inzistirao na određenim strogim uputama te obuzdavanju improvizacijskih pobuda, mladenačkog duha? Možebitno, no pitanje je kako bi to utjecalo na njegovo psihofizičko stanje i bi li prerano "pregorio" od pretjerane stege nalik vojno-laboratorijskim sistemima? Opet je najbolja usporedba Nadal, odnosno Rafaelova posvećenost ispravljanju nedostataka, maratonski iscrpljujući treninzi, gladijatorski režim u maloljetnoj dobi pod patronatom ujaka Tonija Nadala, sadašnjeg trenera Felixa Augera Aliassimea. Neminovno je Rafa zahvaljujući uvelike tome postao sinonim za neprestanu borbenost, kud ćeš više od neprestanih uspješnih rehabilitacija i uspona nakon čitave palete problema s ozljedama što ga prati čitavu karijeru.

Svaka ljekovita biljka može postati otrov, baš kao što otrov može biti iskorišten u svrhu protuotrova, u ljekovitu svrhu. Svaka jedinka je unikat po svojim genima, sposobnostima, karakteru i koliko god je takav vid reći će kineziolozi "pretreniranosti" donio, podosta je i odnio Rafaelu pa tako u biti nikada nije uspio tokom čitave godine biti na vrhuncu mogućnosti, a uglavnom bi na početku u Australiji te na dvoranskom kraju bivao kao izdušen balon, fizički nespreman i nastupao pod ozljedom. Teško je zaključiti da bi npr. Carlos Moya koji je u zadnjem dijelu karijere preuzeo posao stratega od Tonija Nadala drugačijim pristupom uzrokovao manje zdravstvenih problema ili da bi Nadal bio još uspješniji(na Roland Garrosu je skoro nemoguće tvrditi da može ikad netko biti dominantniji) ili manje uspješan. Što bi bilo kad bi bilo samo se može nagađati.









Nezahvalno je projicirati Alcarazove dosege i brojke u odnosu na tercet koji je zajedno oduševljavao svijet, otimao jedan drugome titule nanoseći bolne poraze, no i međusobno se tjerajući na unapređenja i podizanje kvalitete, no sam početak zvjezdane karijere bilježi odlična "prolazna vremena". Za ilustraciju, Đoković je prvi Slam osvojio u 21. godini, a drugi "tek" u 24. kada je prvi put zavladao tenisom i zasjao na tron, te 2011. godine Nadal je morao potpisati poraz u 6 finalnih dvoboja, a zatim i u čuvenom finalu AO2012.

Roger Federer prvi je Slam osvojio mjesec dana prije 22.rođendana, a potom mu je od kraja 2003. do 2008. praktički jedini ozbiljan suparnik bio Rafael Nadal, uglavnom na zemlji. Preciznije rečeno, Nadal ni itko nije mogao ništa Federeru svugdje, a Federer Nadalu na zemlji.

Carlos Alcaraz osvajač je Wimbledona te US Opena, četvrtfinale i polufinale AO i RG uzimaju mu se kao podbačaji, a doduše uz razne peripetije i zabrane od strane Australskih i Američkih vlasti ka Đokoviću zbog korona virusa i (ne)cijepljenja, zasjeo je i na prvo mjesto ATP ljestvice. 21 godinu puni u svibnju ove godine.

Rafa Nadal otprilike ima sličan rezime u njegovom dobu uz identičan skor u prvih 100 mečeva.

Davis Cup posredstvom Gerarda Piquea posljednih godina svoju završnicu od 2019. uvijek ima u Španjolskoj, doduše u najgorim uvjetima za španjolske tenisače, na tvrdoj podlozi u dvorani, no u premijernom takvom izdanju Španjolska predvođena Nadalom osvojila je najstarije međunarodno sportsko natjecanje. Nadalov jedini poraz u Davis Cupu u pojedinačnom dvoboju upisan je na debiju, protiv Čeha Jiri Novaka, a 2019. u Madridu nije bilo prvo osvajanje DC za Nadalovu Španjolsku. Nadal je osvojio zlatnu Olimpijsku medalju 2008. u pojedinačnoj konkurenciji te 2016. u parovima s Marc Lopezom. 3/4 Olimpijske Igre održavane za vrijeme Nadalove karijere održavane su na betonu. 2008. u Šangaju i 2016. u Rio de Janeiru osvojio je zlato dok 2021. u Tokiju nije nastupao! 2012. bio je slučaj da Wimbledon u istome ljetu održava Grand Slam turnir, a potom i Olimpijski na kojemu zbog ozljede Nadal nije sudjelovao. Dakle, 2/2 Olimpijska natjecanja, zlata za Španjolsku potpisuje Nadal što je propustio podebljati 2016. u singleu minimalno broncom, završio je četvrti porazima od del Potra i Nishikorija.

Alcaraz se nema čime pohvaliti u doprinosu za Španjolsku reprezentaciju, a prva takva sljedeća prigoda otvorit će se u Parizu, na kompleksu Roland Garrosa ovog ljeta. Nadal je dočekao i to da Olimpijske Igre budu igrane na zemlji i to na Roland Garrosu. Nema dileme da će učiniti štogod je potrebno da bude maksimalno spreman i u najboljoj mogućoj formi najprije za "obični" Roland Garros iliti French Open, a zatim i za posljednje Olimpijske Igre. Možda u paru zaigraju Rafael i Carlos, bilo bi to nešto specijalno.


Postavljaju se legitimna pitanja da li se Alcaraz opustio, treba li mu nov podražaj u stručnom stožeru, no treba znati da ničiji put nije satkan bez prepreka, a tajming je također individualan.

Nakon ere Lendla, Borga i Mcenroea u žižu su stigli Becker, Sampras, Agassi. Tenis se mijenjao, tehnološki rastao prelascima s drvenih reketa na kombinaciju metala, plastike, aluminija te je kontrola sve brže letećih loptica postala lakšom, a time se koncept igre jako promijenio u posljednjih 30-ak godina. Početkom 2000-ih kada se približavalo umirovljenje Samprasa, Agassija, Ivaniševića, Raftera i Kuertena, nastala je određena rupa, no nije dugo trebalo čekati da muški tenis ponovno postane veoma atraktivan širim masama, nastalo je vjerojatno najveće trojno sportsko rivalstvo ikad, a ono između Đokovića i Nadala na neki način još je aktivno i slobodno se može reći, povijest Đoković-Nadal rivalstva najkvalitetnije je ikad u svijetu sporta.

ATP je svjesno forsirao priču o sljedećim, novim generacijama pa se pokrenuo NextGen završni turnir najboljih mladih tenisača krajem godine, tik pred završni turnir trenutno najkvalitetnijih, a mjesto radnje oba je bilo Sjever Italije, Milano i Torino.

Zverev, Medvedev, Tsitsipas, Rublev, Ćorić, Chung, Shapovalov i ostali relativno brzo su se probijali u seniorskoj konkurenciji, no nitko ni približno Alcarazu. Dvije godine stariji Sinner i 6 dana stariji Rune predviđeni su za najveće konkurente Alcarazu, uskoro će se u tu priču ubacivati i 2 godine mlađi Dino Prižmić, no još uvijek glavnu riječ vodi Novak Đoković i velika mrlja za "New Gen" na čelu s Alcarazom bit će ukoliko ne svrgnu Djokera u izravnoj borbi prsa o prsa dok je on u 37. godini života.


CCC- Tetovaža na lijevoj ruci Carlosa Alcaraza Garfije označavaju glavu (cabeza), srce (corazon) i muda/hrabrost (cojones). Jednostavan životni moto usađen od djeda, provođen u lik i djelo fenomenalnog unuka.


Tenis je u vrhunskim rukama. 

Ove godine je u teniskom rasporedu dupli program na Roland Garrosu jer će se i u sklopu Olimpijskih Igara turnir održati u tom kompleksu, a po najavama na medalju u paru će ciljati upravo Nadal(koji posjeduje osvojenu zlatnu olimpijsku u singlu i Dublin) i Alcaraz zajedno!

Za sada u GS finalima 4-0, mada pitanje kako bi bilo da je rođen 15 godina ranije...

Carlitos rutinski do četvrtfinala OI 🙂