Jedna reč - psiha!
Pre par godina Čilić u meču za "salataru" vodi protiv već pogubljenog Del Potra 2:0 i samo očuvanje fokusa bilo je dovoljno za svetsku titulu. I igrao je pred svojim navijačima. Kod rezultata 2:1, drugim rečima, čak i nije bio odlučujući peti meč. Dakle, sve je bilo na njegovoj strani, ali Marin nije uspeo ...
A onda Karlović kao da nije ni izašao na teren, predao je meč i pre njegovog početka ...
Danas, zamalo identičan scenario, i to opet pred domaćom publikom, u gotovo dobijenom okršaju sa Amerima. Čilić vodi 1:0 u setovima, rutinski dolazi do 4-5 set lopti za komotno vođstvo od 2:0 protiv protivnika koji je jedno 50-ak mesta ispod njega na ATP listi. Ne iskorišćava nijednu i ponovo raspad sistema ...
I Čorić psihički potpuno nespreman ulazi u susret sa rivalom koji je jedno 20 mesta ispod njega na ATP listi i, što je još važnije, debitantom u Dejvis kapu. Istorija se ipak ne ponavlja, Hrvatska je osvojila treći poen i otišla u svoje treće finale ...
Nakon kraćeg slavlja, Krajan mora za isti sto da pozove sve na koje računa za finale - i Čilića i Bornu i Pavića i Dodiga i Škugora, ... Sad je prošlo ovako, ali za finale treba utvrditi tačnu strategiju učešća svakog pojedinačnog tenisera na turnirima do Francuske. Svima fokus mora da bude finale Dejvis kapa, svi moraju da tempiraju formu za taj duel. Ne sme biti improvizacija!
Što se tiče psihe iz uvoda komentara, sigurno je bolje što će Hrvatska gostovati u finalu i što je domaćin ipak blagi favorit, jer Čilić mnogo bolje funkcioniše kada ne nosi imperativ pobede ... Uostalom, neke od najboljih mečeva, Hrvatska je upravo odigrala u gostima ...
I čestitke na pobedi, uz poruku da trijumf protiv SAD mora da bude samo usputna stepenica ka osnovnom cilju - ponovnom osvajanju "salatare", ništa manje od toga ...
[uredio etno-expert - 16. rujna 2018. u 19:57]