ŽIVOT PIŠE I TENISKE ROMANE: Zagrljaj veličanstvenog pobjednika Borne Ćorića i suzna tuga nesuđenog pobjednika, veličanstvenog gubitnika, Francesa Tiafoea

Ako bi se mene pitalo, najdirljiviji, pa i moralno i sportski NAJVRIJEDNIJI trenutak nevjerojatnog, dramatičnog susreta Davis kup reprezentacija Hrvatske i Amerike u Zadru koji je okončan zasluženom, ali i sretnom pobjedom naših reprezentativaca i plasmanom Lijepe Naše u finale koji će igrati u Francuskoj od 23. do 25. studenoga 2018., bio je trenutak kada je Borna Ćorić - nakon pobjede u dramatičnom meću koji je trajao četiri sata i pet minuta - otišao do klupe NEUTJEŠNOG i UPLAKANOG Francesa Tiafoea kako bi ga zagrlio i pružio mu ljudsku i sportsku utjehu i ohrabrenje.
Ta gesta govori puno o ljudskoj prirodi Borne Ćorića koji sasvim sigurno zna tko je zapravo mladi američki tenisač u usponu Frances Tiafoe, sin RATNIH IZBJEGLICA iz zapadno-afričke zemlje/države Sijera Leone (na izvornom portugalskom Serra Leoa naziv države znači „Planina lavice“) koja je u doba procvata trgovine robljem bila glavnom „tržnicom“ te trgovine.
Franceseovi roditelji došli su u Ameriku kao slobodni, ali i krajnje siromašni ljudi. Došli su i naselili su se u neposrednoj blizini Washingtona u saveznoj državi Maryland čija je površina (27,092 četvornih kilometara) upola manja od Hrvatske, a u kojoj živi oko 5.5 milijuna stanovnika, znatno više od stanovništva Hrvatske.
Frances Tiafoe odrastao je na teniskim terenima Regionalnog teniskog centra Američke teniske udruge (The USTA Regional Training Center in Maryland) u kojem je njegov otac bio ono što se kod nas zove PLAC-MAJSTOR ili DOMAR.
Suze i neutješna tuga mladog Francesa Tiafoea bili su posljedica činjenice što su ga tek nekoliko udaraca, ne/sreća, ali i odlučnost i pobjednička strast i moć Borne Ćorića spriječile u ostvarenju vlastitog AMERIČKOG SNA: da baš on, sin afričke sirotinje, doseljenika i teniskog plac-majstora odvede američku reprezentaciju u francusko finale Davisova kupa.

Kad me je Bartol jučer podsjetio tko je Frances Tiafoe te kad me je podsjetio da smo se upoznali s njegovim ocem kad smo, tri godine zaredom, u njegovom klubu – teniskom centru igrali turnir „Očevi i sinovi“ (jedne smo godine osvojili srebrenu medalju!) bilo mi je beskrajno žao što me na to nije podsjetio prije susreta u Zadru.

Žao mi je to zbog toga jer bi se u tom slučaju – kao bivši predsjednik Hrvatskog teniskog saveza – predstavio mladom Amerikancu, uz napomenu da sam igrao u „njegovom“ klubu i upoznao njegova oca.

Oca koji je, zajedno s majkom, znao kako vlastitu djecu naučiti igrati vrhunski tenis, ne zaboravljajući na važnost učenja i školovanja.

Borna Ćorić ostvario je u Zadru dvije velike pobjede: odveo je Hrvatsku u finale Davisova kupa, a pokazao je što znači biti velik u pobjedi nad – veličanstvenim gubitnikom Francesom Tiafoeom.