Zašto svi uspoređujete dvoboj sa Srbijom u Kraljevu s onim protiv Amerikanaca 2005.kad smo onda imali daleko veću kvalitetu nego u ovom meču. Išli smo tada u goste s 14.igračem svijeta i 23.na ATP listi protiv 4.i 7. ako se ne varam koji su tada bili Agassi i Roddick. Ok, pobjeda nad Bryanima je bila prvoklasna senzacija, ali nismo baš bili neki amateri u singlu Carsonu, plus to što su Ljubo i Mario imali dosta mečeva u kojima su igrali zajedno u paru u Davis Cupu i broncu sa Olimpijskih igara u Ateni godinu ranije. Ni ja tad nisam očekivao da ćemo proći, ali sam imao ipak mrvicu više vjere nego u ovom meču. Jer tu smo išli na megdan svjetskom broju 1 Đokoviću, Troickom koji je u vrlo dobroj formi, već ima i osvojen turnir ove godine i iskusan je Davis Cup igrač. Tu su još bili talentirani Krajinović koji je bolje rangiran od našeg drugog igrača i Zimonjić, 4.na ljestvici u parovima. A naš sastav je bio sljedeći: Ćorić, 61.na ATP listi, u dobrom raspoloženju nakon Dubaija, ali još uvijek zelen za Davis Cup, Delić koji je bljesnuo u Nizozemskoj i otad ama baš nikog nije dobio, Škugor za kojeg sam se iznenadio da uopće igra još tenis i Draganja koji je vrlo dobar igrač parova(ne i vrhunski u usporedbi sa Zimonjićem). Ali jebiga, s razlogom se zove igra parova, ne možeš sam protiv dvojice, a sa Škugorom bih rekao i trojice. Par čine dvoje ljudi, dva igrača, a Draganja nije imao adekvatnog partnera u Škugoru. Srbi u Kraljevu jesu bili favoriti protiv nas, ali u ovakvom sastavu, uz dužno poštovanje dečkima, posebno malom Borni, mislim da bi u ovom trenutku skoro svi u Svjetskoj skupini bili favoriti kada igraju s Hrvatskom.
[uredio el_pistolero - 08. ožujka 2015. u 17:36]