Goran Ivanišević priznao:'Ni danas nisam svjestan koliko sam psovao!'
Ovo se pamti
Prije točno 10 godina, 9. srpnja, Goran Ivanišević je
osvojio Wimbledon. 'Taj meč s Rafterom najviše volim gledati sam, iako
me je uvijek strah hoću li na kraju pobijediti', kaže Goran koji je
prije deset godina 9. srpnja osvojio Wimbledon.
"Iz današnje mi se perspektive čini kao da se sve dogodilo jučer", komentira
Goran Ivanišević činjenicu da u subotu slavi jubilej svog wimbledonskog trijumfa. I danas često gleda snimku tog finala.
"Taj meč volim gledati sam, tada najviše uživam. Iako me je uvijek
strah da nešto ne krene po zlu. Da možda ipak neću osvojiti Wimbledon",
iskreno će Goran, koji bi, i da nije bilo tog naslova, cijelu karijeru
ocijenio uspješnom.
"Ipak sam bio drugi na svijetu, tri puta igrao u finalu Wimbledona,
polufinalu US Opena, osvojio 21 turnir. No, danas nitko ne pamti druge,
svi, pa i Hrvati, priznaju samo pobjednike. Svakom bi trebalo malo
vremena da razmisli tko je lani igrao u finalu Wimbledona ili tko je
igrao u finalu nogometnog SP-a. Pobjednike svi znaju. Kamo god u životu
išao, uvijek ću moći reći da sam osvojio Wimbledon", kaže Goran, kojem
će u najvećem sjećanju iz te 2001. ostati polufinalni susret s
Henmanom i završnica s
Rafterom.
"Protiv
Henmana sam gubio 2:1 u setovima i 2:1 u
četvrtom setu, bio na rubu poraza kad se pojavila predivna, najdraža
kiša koja me je vratila u život. Sve je u nastavku meča u sljedeća dva
dana bilo na mojoj strani", kaže Goran.
Finale s
Patrickom Rafterom igrao je u ponedjeljak.
"Po svemu poseban dan, atmosfera koju će biti nemoguće ponoviti. I
danas se naježim kad se svega sjetim, 15.000 otvorenih ulaznica,
navijanje kao u Davisovu kupu. Čak sam i guštao uz australske pjesme",
prisjeća se Goran i nastavlja:
Čuveni doček na rivi
"Otišlo je sve do petog seta, tako je bilo najpoštenije. Obojica smo
nekako držali servis sve do 15. gema kad sam odigrao možda i najbolje
reterne u cijeloj karijeri. Onda je počeo moj 10-minutni šou serviranja
za pobjedu u Wimbledonu. Kažem sebi: polako, ima vremena. No, ne možete
vi to, živci rade. Posljednji poen - erupcija emocija, nešto neviđeno",
pokušava objasniti najveći hrvatski tenisač konačnih 9:7 u petom setu.
Na kraju priče uslijedio je čuveni doček na splitskoj rivi.
"To može samo Split. Nisam mogao zamisliti da je onoliko svijeta
došlo radi mene. Bio sam izvan sebe, ni danas nisam svjestan koliko sam
"beštimao" taj dan na rivi. Taj ću doček pamtiti cijeli život".