| Ne, kao novinari se nećemo žaliti, već ćemo samo postaviti (retoričko) pitanje: Je li normalno da hrvatska himna ne funkcionira u Zagrebu i što se mora dogoditi da Zagrepčani dođu bodriti svjetske teniske prvake? |
 |
|
|
 |
Nije to izgledalo dobro. Ne u smislu igre, neriješeno nakon prvog dana sasvim dobro zvuči nakon svih problema koje su naša dva prva reketa imala, problem je bio u svemu drugome osim u igri Ivana Ljubičića i Marina Čilića tijekom prvog dana Davis Cup susreta s Argentinom. Koliko god su se naši tenisači trudili na terenu, toliko Zagreb nije položio ispit teniske zrelosti. U čemu je problem?
Službeno predstavljanje momčadi bile je savršeno, ali samo do trenutka kad je trebalo preko razglasa pustiti hrvatsku himnu. Tad smo prvi puta čuli kako Lijepa naša zvuči uz tišinu od 10-ak ili više sekundi. Događa se, to je točno, ali onda ne bismo smjeli sebi uzeti za pravo biti tako ogorčeni kad Janica Kostelić ne dobije himnu na proglašenju u Švedskoj, jer Šveđanima se pogreška, pa i tako krupna, ipak može tolerirati, ali da sami sebi, pred gostujućim navijačima, uništimo doživljaj sviranja himne, to je ipak problem.
Isprike nije bilo. Ni na novinskoj konferenciji ni putem razglasa. Gledatelji su tek zvižducima poručili organizatorima što misle o njihovom radu, no baš je to isto gledalište drugi problem u cijel priči. Naime, vjerovali ili ne, samo je koja tisuća Zagrepčana, nikako ne više od 2.000, došla u Dom sportova vidjeti svjetske prvake, osvajače Davisovog natjecanja. Samo toliko!
I ne samo da je velika dvorana bila otužno prazna, a dojam su pojačale i brojne žute sjedalice od kojih gotovo bole oči, nego je gledatelja bilo još manje nakon što je Ivan Ljubičić završio svoj meč (3:2). Zar je moguće da ljude u hrvatskoj metropoli ne zanima Marin Čilić, a ako ne on, onda barem David Nalbandian, svakako jedan od najboljih tenisača svijeta. Zar je moguće da 50-ak Argentinaca može nadglasati Hrvate u Hrvatskoj, pa makar to bilo u petak poslijepodne, dok još mnogo ljudi boravi na svojim radnim mjestima.
Stoga se zaista treba zapitati ne bi li Split trebao dobivati prednost ispred Zagreba kad je Davis Cup u pitanju. I tamo se igralo u petak, ali je dvorana bila prepuna. Atmosferu uopće nećemo spominjati. To što smo vidjeli u Zagrebu gotovo je ravno pljesku u HNK-u nakon tek solidno odrađene opere.
Na kraju možemo samo izraziti nadu da će vikend biti bolji. Ne rezultatski, jer o tome odlučuju i Argentinci, nego organizacijski i navijački. Srećom, himne se više neće puštati, a subotom i nedjeljom velika većina ljudi ne radi. Pa možda hrvatski tenisači i dobiju malo pomoći s tribina kad im to najviše treba…
|
Nema se šta reć ponosni samozvani purgeri,nabijem vas na vaše navijanje i podršku najboljoj reprezentaciji svijeta...
I u nogometu bi bilo isto da vam ne dođe bolesnika kao šta sam ja u Zagreb podržat Vatrene...
A i ovi šta su u petak navijali mislim da je pola dalmatinskih studenata,točnije nezagrebačkih...
Uvijek ćete bit povlašteni u svemu i nećete bit balkanci ko ja ili ko mi,ali nikad nećete imat ni temperament SPLITAAAAAAAAAAAAAAAA |