Ono što se da izvuč iz ove igre parova je po meni više pozitivno nego negativno gledajući na duge staze. Čilić se pokazao kao svjetla budućnost našeg tenisa koja će za par godina zasjat u pravom sjaju - Ljubo i Mario isto imaju još godina ispred sebe - tako da se budućnost čini vedra i to daje nade. Svaka im čast na otporu danas - skupo su naplatili poraz - borili se do kraja.
Što se Al-Karlovića tiče - on mi je baš ono postao teniski Draganja - neće mi bit žao kad pobijedi, al neće tu bit nekog/ikakvog šentimenta. Pogotovo zbog toga što je pristao igrat u egzibicijskom Kupu - gdje će također bit Mario i Ljubo - ali gdje je PARA veća! Tako da ta priča o uvijeđenom ponosu ne drži vodu - nego su - očito - financije u pitanju - što čini priču još gadljivijom. Pogotovo kad se radi o TENISAČU! Kod plivanja ili atletike ili bla-bla - mogao bi i shvatiti. Ali koje premije beru tenisači - i onda da se grebeš za još koji novčić na račun reprezentacije... Stvarno bljak!
O Čačiću je sve znano - ta njegova taktika - '' Svjetski Prvaci su zaslužili da se na njima dobro zaradi '' - je dno dna - taman na njegovoj razini...
A oko Guybrushevog komentara o publici - s dužnim poštovanjem ne slažem se oko toga da publiku treba motivirat pozitivnom atmosferom - jer je kao zbog negativnog ozračja bila flegmata... Pa zar nije dovoljan poticaj imat SVJETSKE PRVAKE! I uopće ne treba potcjenjivat publiku koja ne zna toliko o tenisu - nema veze što prate samo lopticu - ako znaju osnovna pravila igre i znaju da igra njihova reprezentacija - ne treba im posebnog incentiva! Pa kakvi su to Navijači kad navijaju samo na sigurno - ako ćemo sigurno dobit!? Toga nema nigdje! Odgledavši ova dva dana - možda je bolje rješenje bilo a) manja dvorana u Zagrebu ili b) Gripe - a uz a) i b) - dobro bi došla i Čačićeva ostavka... Ali eeeh.. Pustih li snova... Nadajmo se da će se Dom Sportova sutra iskupit do kraja...
Ako sutra/danas izgubimo od Argentine ovaj vikend će me naš tenis podsjetiti na tragičnu sudbinu naše košarke - mada tenis neće tako zaglibit - sigurno! Ali ima nekih elemenata - od vodstva pa do neodaziva igrača - koji podsjećaju na našu košarku - počivala u miru do nekih boljih dana. Pa i na naše rukometaše u neku ruku - ako pričamo o tankoj, ali hrabroj klupi.
Ma igrao sutra Mario ili Saša - neka samo odigraju hrabro - dobili ili izgubili - ostaju junaci. A u potonjem slučaju uvijek ima i sljedeća godina - naravno. Čak i u ovako teškoj situaciji - pogotovo u ovako teškoj situaciji - treba bit uz njih!
Ajmo publika, ajmo Svjetski Prvaci - skupo naplatite ovu opsadu nesreće i lošeg usuda!
P.S.
Imam osjećaj da je Nalbandian danas toliko digao živac Ljubi da će ga ovaj satrat sutra! Dobit će po prstima i zato jer je manjkao poštovanja i zato jer je vrijeđao publiku...
Jednostavno iz razloga što će ga taj kontrolirani gnjev (pošto je imao cijeli dan da se malo ohladi) tjerat samo da ga napada. Tako da neće bit one puknem-ti-plitko-po-sredini-pa- ti-radi-što-hoćeš pasivnosti kod Ljube - a onda se i Nalbandian može pozdravit. Plus - nema šanse da Ljubi tri dana za redom trokira prvi servis. Sutra je Dan Velikih Valova - vjerujem flashback na recentno polufinale.