LIjepo da smo svi samokritični - to je put naprijed - i to bi bilo sve što se tiče mog prošlog posta - u kojem je afekt najviše prouzročila kukavička, sasvim nepotrebna izjava našeg tzv. izbornika Prpića. I neću više o tome.
Marin ne bi nikoga živcirao da nismo svi vidjeli kako zna igrati. On je dobar i pristojan dečko - a treba ti malo žara i stava za servis-volley igru.
On jednostavno u svojoj karijeri nikako da izađe iz svoje comfort zone - a to bi bila osnovna crta. A ako želiš biti među najvećima moraš izaći iz svoje comfort zone i bit kompetentan na svim dijelovima terena - u svim elementima igre.
Ovdje sa Đokovićem je sada čak i s osnovne crte otjeran. Pogledajte kako je Đok. zacementiran na crti - jer Marinove lopte još uvijek nemaju dovoljnu dubinu - a Marin je uvijek korak dalje. Dakle, ne dominira ni iz svoje comfort zone, a to bi trebao biti prvi njegov korak prema malo boljem rezultatu ovdje.
Izuzetno me nervira Marin ustvari frustrira zbog tog njegovog golemog, golemog potencijala koji sjedi neiskorišten.
Legenda Mićo bi isto trebao malo ohladiti s tim opravdanjem i veličanjem oko te 21 godine Marinove. Sve je to u redu, ali znamo da su mladi igrači sa sličnim Marinovim potencijalom taj isti iskorištavali i s 19 i s 20, pa i ranije.
Evo - čim su te lopte malo dublje to funkcionira - 30 oba.
[uredio Dropshotski - 11. srpnja 2010. u 13:15]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...