Sportnet forum

ajmo po tu 5ooticu

Bandera uraganski počeo. Ubacivao asove kao od šale. Pri kraju seta malo se ispuhao, ali je ipak oduzeo servis Monfilsu koji mu je pomogao napravivši dvostruku pogrješku. No potom je Francuz zaradio čak tri uzastopne prilike za obrat i sve je mirisalo na 13. igru. No Karlović je virtuoznom igrom na mreži preokrenuo rezultat i dobio 1. set.

Koja šteta zadrugi set. Umjesto lagane pobjede, slijedi mučenje u trećem.

Ovo što je Karlović uprskao u 2. setu na tragu je najgorih Čilićevih izdanja. Oduzeo servis Monfilsu i onda mu dopustio tri uzastopne prilike za obrat. Dođe potom do 40:40, a onda ponovno izgubi poen. I na mreži ponovno pokaže da mu je volej forhendom slabija strana koja ga je koštala gubitka servisa i nakon toga poraza u 13. igri. Iako je zaradio meč-loptu, mirisalo je na neželjeni scenarij. I to se ostvarilo jer je Monfils završnicu taktički odigrao majstorski. Igra se 3. set, a Francuz je ovaj put izraziti favorit. Na žalost...

Čovjek je u 38. godini i treba mu skinuti kapu za sve što je učinio u bogatoj karijeri prepunoj rekorda, ali ostaje nepobitna činjenica da je gubitnik koji je upropastio mnoge prilike. U 2. setu oduzme Monfilsu servis i onda izgubi svoj servis kao da je neki početnik. Da su igrali tko vrati više reterna bekhendom, ne bih ni pisnuo. Ali doista je nevjerojatno da nije u stanju iskoristiti najbolji servis u povijesti, servis koji ga je mogao dovesti do najvećega pojedinačnoga uspjeha u karijeri. Gubitnik, što drugo reći. Teške riječi, ali malo je reći da sam ogorčen Karlovićevim izdanjem. Jasno, igra se do kraja, ali na Karlovića itko s malo mozga ne bi stavio ni pišljivu paru.

Fenomen bezmudosti. Kao hrvatski nogometaši, rukometaši tako i tenisači. Useru se pobjede i stisnu se jajca od straha kad treba odigrati muški.

Šteta. Usro servu za meč, vrati 0-40 i onda onaj volej. Jao.

Jutro je pametnije od večeri pa valja napisati još neke činjenice. Pretjerao sam tvrdnjom da je čovjek gubitnik. Ivo ima naslove na svim podlogama, osvojio je Davisov i Svjetski momčadski kup. Bio je u četvrtfinalu GS-a, polufinalu Mastersa, finalu turnira iz serije 500, osvojio više njih iz serije 250. Dakle, imamo padajući niz ostvarenja (četvrtfinale najjačega turnira, pobjeda na turniru najniže kategorije), bogatu karijeru prepunu rekorda. Tu je i pozitivni omjer s jednim od najboljih svih vremena, a osobito treba spomenuti da je Đokovića svladao lani, kada je dominirao na svim podlogama, pobijedio ga na impresivan način svojstven samo pravim majstorima.

Bit leži u Karlovićevoj nepredvidljivosti koja ga često ometa u postizanju vrhunskih dometa. U Newportu je dva puta ostao kratkih rukava, a objektivno je bio favorit protiv Hewitta i Rama. A ove sam godine ja bio među zadnjima koji su vjerovali da može svladati Zeta (nikada mu u životu nije zabio pobjednički poen) ili Müllera (izgubio je prije toga u Hertogenboschu, a ionako mu ne leže ljevoruki poput Llodre kojega nikada nije nadvisio). No Ivo je odigrao majstorski i uzeo naslov. A u Washingtonu je igrao kao preporođen. Kao da nema 37 na leđima, kao da ne igra dva tjedna uzastopce, kao da nije paklena vrućina koja posebno smeta osobama starije životne dobi. Polufinale i finale (do završnice 2. seta) odigrao je senzacionalno dobro. Gotovo je sve besprijekorno funkcioniralo: voleji, servisi, reterni, kretanje, forhend, slajs. Bila je to Karlovićeva mala škola vrhunskoga tenisa.

Na stranim su se portalima čudili kako je moguće da protiv Johnsona nije bilo 13. igre, a bio je blizu da to ponovi i u srazu s Monfilsom. Do završnice 2. seta bila je to Karlovićeva teniska rapsodija. I sasvim zasluženo stigao je do trenutka serviranja za pobjedu. Na žalost, prolio je mlijeko. Emocije su se slegle i valja reći da taj poraz nije smak svijeta. Ipak je to turnir iz serije 500. Jedan od hrpe njih koji su u usporedbi s GS-om niža liga. No treba i njih osvojiti, proliti litre znoja. A 37-godišnjak prolijevao ga je dva tjedna i stoga sada zaslužuje odmor.

Pa neka skuplja snagu za iduće dvije sezone. U sljedećoj neka ponovi finalni nastup, a onda za dvije godine osvoji naslov u Washingtonu. I mirne duše ponovno uđe u legendu, ovaj put kao najstariji osvajač ATP-ova turnira.