Vidi cijeli citat
Nije ovo jedini takav slučaj u svjetskom tenisu, a tako pisati bez dokaza se može o svakome. Lijepo je da je to autor priznao u članku, ali zašto ga je onda uopće pisao? Ima 100 faktora koji mogu utjecati na to da je igrač prije lošiji , a odigra jedan vrhunski turnir, prije svega psiha i hrpa drugih stvari koji se jednostavno u nekim trenutcima u sportu "poklope" i neupućenoj osobi izgleda da sportaš igra "nestvarno dobro" i da je nemoguće da je prije igrao onako , a sad odjednom ovako. A dogodilo se samo to da se hrpa stvari poklopila u jednom trenutku: prije svega promjena trenera (budući da su dosadašnji Čilićevi - čuo sam to iz više izvora- bili upravo katastrofalni), sveukupna forma, inat zbog afere i tko zna što još. Čak i da nikad više ne odigra ovako ne znači da se dopingira. A i obrnuto. Poznavao sam ljude koji do svoje 22-23 godine nisu mogli napraviti ništa, a onda im se dogodio neki "klik" u glavi , sve je nekako sjelo na svoje mjesto i počeli su osvajati. Jasno , to su osobe, kao i Marin , u kojima se oduvijek vidio potencijal , samo se činilo, da iz ovog ili onog razloga, isti ne iskorištavaju do kraja. To se događa rijetko , ali nije nemoguće. Pisati ovakve članke i uopće razmišljati na ovakav način je po meni zbilja nepotrebno. Budući da se zbilja radi o hrpi insinuacija , a članak je napisao Hrvat pa možemo isključiti zavist kao motiv, mogu samo zaključiti da je nekim ljudima u glavi toliko čvrsta slika Marina kao "luzera" da se svim silama i opravdanjima bore da ona ostane takva , unatoč uspjehu koji, čak i da Marin ništa ne osvoji do kraja karijere, tu sliku zauvijek poništava. Ti mi se čak i manje sviđaju od onih koji su ga žestoko pljuvali prije, a sad se kunu kako su "oduvijek znali da ima nešto u njemu".