Svi udarci: forhendi, bekhendi, slajs - sve to moze skoro podjednako da odigra veca grupa igraca. Ali kretanje, tzv. anticipacija tj predviđanje protivnikove igre i ono u glavi - e to cini najbolje(g).

I istina je da Nadal udara kratko. Negdje oko linije za parove. Tu ti tamo dublje. Jeste to sa puno spina, ali kada takve loptice prebacujes Đokenziju koji ima vremena da se namjesti sa svojim  jebenim bekhendima (tvrdim da su mu ubojitiji od forhenda mada vecina ne misli tako) onda je to - adio Mare. Mozes tako dobit mladog Bugarina koji je izludio što ga je Španac natjerao da 70 odsto loptica udari bekhend, ali  sa jacima to je tesko. 

I visina Nadalovih loptica je sve vise  u luku. Cesto pribjegava balonima, razbija ritam protivnika, trazi predah. Počelo je to jos prije dvije godine. Nije to samo pitanje povrede. Razlog prestanka Rafine dominacije je opet - KRETANJE. Naletio je na nekoga ko se bolje krece. 

Čilić je najbolji, ali ne i jedni primjer, šta kretanje u sportu i tenisu znači. On nije gibak. On ne može da gađa ispružen, on teško pogađa uglove, on je nezgrapan i zalud njemu dobri forhend, solidni bekhendi i fizička snaga. Nikad neće biti vrh. Nema KRETANJE.