Hrpa besmislica i logički neodrživih tvrdnji!
Osobito ova s foruma B92: „Dakle, on je, između dve lažne potvrde koje je mogao da dobije, ODABRAO onu koja neće promovisati vakcinaciju. Njemu je bilo bitno, ne da se ne vakciniše, nego da se ZNA da se nije vakcinisao.“
Pretpostavimo da je Đokovićeva potvrda o preležanomu koravirusu lažna.
Đoković se mogao cijepiti ruskim Sputnjikom, ali opet ne bi imao pravo ulaska u Australiju.
https://www.politika.rs/sr/clanak/497218/Sport/Tenis/Australija-priznala-rusku-vakcinu-posto-je-prethodno-vratila-sve-tenisere-koji-su-je-primili
No kao visokomoralna osoba striktno privržena određenim vrijednostima nije želio pregaziti svoje pravo da se ne cijepi, tj. da tim nepromišljenim postupkom naruši harmoniju što vlada u njegovu tijelu.
Đoković djeluje na višoj frekvenciji nego obični ljudi kojima je njegovo ponašanje neprihvatljivo jer nisu sposobni prepoznati uzvišenost njegova djelovanja na polju razvoja čovjekove ličnosti.
Netko će reći da lažiranje potvrde ne priliči takvim osobama.
Priliči ako je moralni pojedinac svjestan da na drugoj strani ima suparnika koji se služi najgorim nedemokratskim metodama pri onemogućavanju njegova prava da se bavi svojim poslom.
Druga strana svojim metodama šteti drugima, a Đoković lažnom potvrdom nije nikomu naštetio.
Ispada da je Đoković veća prijetnja američkomu poretku (australskomu također) nego ruski, kubanski, sirijski, iranski, venezuelski i sjevernokorejski dužnosnici kojima se ne brani ulazak u SAD kada sudjeluju u aktivnostima UN-a.
A australska je strana pokazala da je kadra izbaciti čovjeka iz države samo zato što bi on mogao ojačati antivakserski lobi.
I tako svojim postupanjem, a ne Đoković osobno, protivnike cijepljenja učinila još tvrdokornijima u svojim stavovima.
Jasno je da Đoković tomu lobiju ne pripada jer razloge necijepljenja nikada nije javno objašnjavao i tako svoje protivljenje tomu činu nije nametao drugima.
Usto je pomagao bolnicama koje su zbrinjavale teško oboljele od koronavirusa i donaciju nije uvjetovao primjenom trava što rastu u okolici „bosanskih piramida“.
Donacija je sigurno iskorištena i za kupovinu cjepiva.
Dakle, Đoković je samo zadržao pravo da se javno ne očituje je li cijepljen ili nije.
U američkoj seriji Homefront, koja izravno žigoše zločinačku politiku prema crncima i onima drugoga mišljenja, lokalni sindikalac našao se na udaru, a jedino što su mu mogli prišiti jest tvrdnja da je komunist.
Zatražili su da se javno očituje, a sindikalac je istaknuo da to ne želi napraviti jer je njegovo pravo da ne odabere stranu.
Svejedno je morao napustiti grad jer je njegovo demokratsko pravo da se ne očituje protumačeno kao sklonost komunistima.
Oni koji su to odlučili imali su isti mentalni sklop kao australski premjer koji je Đokovića potjerao jer je smatrao da je tenisačeva dosljednost prevelika prijetnja za njegovu totalitarnu vladavinu.
Đoković je doista opasan jer nije podložan ucjenama i čvrsto se drži svojih načela.
Ne posustaje niti kada mu to predstavlja ozbiljnju prijetnju nastavku profesionalne karijere na najvišoj razini.
Nije Đoković protiv kemije.
Sâm je izjavio da se nakon ozljede trbušnoga mišića kljukao svim mogućim lijekovima.
On tim lijekovima vjeruje, a cjepivu ne vjeruje.
Točnije, ne vjeruje samo cjepivu protiv koronavirusa i takav stav njegovo je pravo.
Ponavljam, on nije nije javno nastupao protiv cijepljenja, ali je zadržao svoje pravo da kao slobodni pojedinac koji mnogo ulaže u svoje zdravlje odabere drugi način borbe protiv koronavirusa i drugih opasnih bolesti.
Đoković ne zarađuje za život kao vođa pokreta protivnika cijepljenja.
Njegov cilj nije povećati broj necijepljenih, njegov je cilj povećati broj osvojenih GS-ova.
Nijedan Đokovićev postupak, a znamo da nikada nije prekršio zakon, ne može biti opravdanje zabrane nastupa na teniskim turnirima.
Još su gore prošli Rusi i Bjelorusi u Wimbledonu kada im je zabranjen ulazak zato što nisu željeli javno osuditi zločinačku politiku ruskoga režima.
To bi bilo kao da sjevernokorejskim nogometašima zabrane nastup na SP-u jer nisu željeli osuditi vlastiti režim.
Vidimo kako je prošao Julian Assange i kako je mogao proći, da se nije sklonio u Rusiju, Edward Snowden.
Možemo samo pomišljati što bi se dogodilo ruskim, bjeloruskim i sjevernokorejskim sportašima.
Najgori ubojica ima pravo na šutnju, ali ne i spomenuti u prethodnim rečenicama.
