NOVAK ĐOKOVIĆ: SERVIRAJ ZA POBJEDU
Trebalo mi je nešto više od discipline kako bih osvojio pehar na Wimbledonu 2011. godine. Trebao sam svaki djelić prethodnog treninga i svu onu vještinu koju sam stekao tijekom protekla dva desetljeća. Bio sam strašno živčan, i zapravo se čitav moj tim osjećao isto. Marián je otišao trčati četrdeset i pet minuta prije meča, samo da sagori djelić te nervozne energije.
Servirao sam za početak meča. Moj je tim skakao na noge i glasno klicao kad bih osvojio neki bod, a uz njih je bila i moja obitelj. Posebno Marko i Đorđe nisu mogli sjediti mirno. Ali kad bi Nadal osvojio neki bod, njegov je tim ostajao miran i tih, poput kakve porote na sudu. Možda sam bio broj jedan, ali bio sam tek jedan od nadobudnih. Nadal mi je na početku igre jasno pokazao kakvim forehandom raspolaže, ispalivši dva identična udarca pored uzdužne linije te tako preuzevši vodstvo 15-30. Pošteno upozorenje - morat ću ga natjerati da se kreće široko i tako spriječiti da mi zadaje te nemoguće kutove. Do polovice prvog seta vodio sam 4-3 i postalo je jasno da moja strategija igre blizu osnovne linije funkcionira - uzvraćao sam žustre Nadalove forehande tako brzo da ne bi uspijevao promijeniti oslonac. Nadal nije bio naviknut na igrače koji se mogu nositi ravnopravno s njim u dugim mečevima, a ja sam to uspio i osvojio prvi set sa 6-4.
Sad sam već mogao osjetiti Rafinu zbunjenost. Loptica se kretala brzo poput munje, ali ja sam svejedno uspijevao uzvratiti one udarce za koje je bio siguran da će mu donijeti bodove. Kad sam preuzeo vodstvo 2-0 u drugom setu, mogao sam osjetiti kako publika na stadionu preokreće svoju energiju u mojem smjeru. Mnogi su medu njima tvrdili da je moje vodstvo na ljestvici statistička anomalija. No, ovdje, na najvećoj teniskoj pozornici, mogao sam osjetiti kako čitav svijet uviđa da sam konačno sav svoj. Drugi sam set osvojio s lakoćom, rezultat je bio 6:1.
U pojedinačnoj je igri na ovom nivou veoma rijetko da jedan tenisač osvoji dva seta, a drugi nijedan, no Nađalu je to ranije uspijevalo, a na Wimbledonu čak dvaput. Pa ipak, sve je na stadionu kopkala jedna stvar - hoće li Nole kolabirati? Hoće li se ponovno pojaviti njegova “astma”, pasti razina njegove fizičke spremnosti, slomiti se njegova koncentracija? Nadalovi servisi, koje sam dosad dobro svladavao, odjednom su počeli padati još brže, a forehand mu je postajao sve precizniji. Servirajući pri 1-4, napravio sam dvostruku grešku i Nadal je preuzeo igru i servis. No, sad sam potpuno kontrolirao svoju igru i trebala su mu četiri servisa da set završi sa 6-1. Osjetio sam kako se lojalnost publike ponovno prebacila prema Nadalu. Navijali su za njega od samog početka, a Nadal im je trebao pokazati tko je zapravo prvak.
Igra je tekla u Rafinu korist i u četvrtom setu. Nisam uspio osvojiti ni jedan bod u prvom gemu i ubrzo je poveo 2-0. Šetao me terenom, ali ipak sam uspijevao uzvraćati udarce, kližući uzduž terena poput skatebordera. Osvojio sam treći gem i tako usporio njegov nalet. Zatim sam osvojio i sljedeći gem te preuzeo vodstvo na 4-3 te mi je odjednom postalo jasno što bi se moglo dogoditi. Osvojio sam i sljedeći gem te sam najednom, na 5-3, servirao za osvajanje Wimbledona.
To je bilo to. Sve za što sam radio bilo mi je nadomak ruke, ali Nadal mi to neće tek tako predati. Brzo je preuzeo vodstvo, a na 15-15 borba je postala grčevita. Publika je podivljala dok smo tjerali jedan drugog do krajnjih granica, sve dok Rafa nije zapucao forehand u mrežu. Ali uspio je izjednačiti na 30-30 sljedećim brutalnim forehandom.
Mogli smo se ravnopravno boriti tako još neko vrijeme, no nešto u meni reklo mi je da moram uzdrmati njegovu igru na osnovnoj liniji te mu tako poslati poruku da prihvati neizbježno. Servirao sam, iznenadio Nadala trčeći na mrežu - servis i volej! - a zatim pobjedonosno dijagonalno kontrirao njegov uzvratni udarac.
Nije to uopće očekivao.
A nije uopće očekivao ni ovo: Servis za pobjedu, Đoković.
Servirao sam i jedan drugom smo uzvratili lopticu. A zatim se to dogodilo - Nadal je udario backhand i prije
nego što se loptica odlijepila od njegova reketa, znao sam da je udarac predug.
Strovalio sam se na travu i u trenutku kad mi je tijelo dodirnulo teren bilo je kao da ponovno imam šest godina. Ali, ovoga puta, pokal nije bio plastičan. Ovog je puta bio pravi.
Tijekom prethodna dvadeset i četiri sata ostvarila su mi se dva životna sna: da osvojim Wimbledon i da postanem prvi igrač svijeta.
Sasvim dobrih nekoliko dana. No, sve to ne bi bilo moguće da nisam otkrio na koji se način trebam hraniti.
Svi su realno jednako teški. Sad ovisi o igraču koliko mu paše koja podloga i vremenski uvjeti. 
