Rafael Nadal Parera - najveći svih vremena?

123
...
646566
...
137138139
Dar
Dar
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2013.
Poruka: 7.137
15. lipnja 2018. u 22:30

Marco Lombardo, IL GIORNALE

 

 

"Ne razumijete kako je teško osvojiti dvotjedni turnir", rekao je Boris Becker, kada je trenirao nemoguće za zaustavljanje Novaka Đokovića. „Je li se išta može dogoditi: jednog jutra probudite na krivu nogu, borba sa svojom djevojkom ili ženom koja misliš na bilo što drugo, možete uzeti hladno odjednom, retorte kad ga najmanje očekujete ... osvajanjem Grand Slam To je luda stvar ». Ovdje pokušavamo shvatiti što znači osvojiti jedanaest na istom mjestu - od 2005. do danas - a drugi ste negdje drugdje za račun koji sada čini 17. Pokušajmo shvatiti kako je Rafa Nadal učinio u modernom tenisu. I u svemu tome. Ukratko, broj jedan koji je uvijek na crvenoj zemlji opet pobijedio. I on je to učinio "igrajući moju najbolju igru ??ove godine u Rolandu Garrosu". Upravo kada je to potrebno za prvaka. Dominic Thiem je sve to stavio, nakon svega on je bio jedini koji ga je ove godine pobijedio, i dvaput, na glinu. I možeš reći da je igrao dobru utakmicu: za to je konačni rezultat (6-4, 6-3, 6-2) još impresivniji, jer je Rafa pokazao svoju vladavinu kad su mnogi mislili da je to pravo vrijeme pronaći ga vjerodostojnim protivnikom na željenoj površini. Ali brojevi su jasni: u 86 utakmica odigranih u sobi u francuskom Slamu, Nadal je izgubio samo 2; u broju igara odigranih po tri od pet na crveno smo 111 protiv 2; i opet: ovo je pedeset i sedmi turnir osvojio na povlaštenoj površini od 78 ukupno. Nema ništa drugo reći, samo posljednja ovacija kada Thiem nedostaje posljednji udarac nakon što je već spasio od četiri utakmice: "Tenis treba prvaka poput Dominika - konačno kaže sa uobičajenim Rafa elegancija - dobar je prijatelj i izvrstan igrač. Na pola puta trećeg seta bio sam prestrašen jer sam dobio grčeve i on me je doveo do granice: bilo je velike vlage i riskirala sam. Sad ne mogu ni opisati moje osjećaje: jedanaest puta to je nemoguće. " Prvi je, usput, bez ujak Toni u kutiji, ali je prijatelj trenera Carlosa Moye: „A najviše izvanrednih sportaša ikada u bilo kojem sportu,” ona će proslaviti kraj Dominika. Dok je Nadal ponovno podigao Kup mušketara na nebo, pokazuje njenu poniznost koja ga strahovito završava u suzama, kao da bi za njega mogao osvojiti nešto izvanredno. Jer zapravo je za njega to. I sada opet, još jednom, u utakmici koja je Federer vratio na teren u Stuttgartu priprema za Wimbledon: Otvoreno Australije u 2017 do danas Rafa i Roger podijelili Slam kakav je nekad bio, jedinstvenu domenu koja nas čini shvatiti u ovom slučaju sreće da je živio u doba takvog nevjerojatnog rivalstva. Kao što je nevjerojatno potvrda indiskrecija stigao subote od talijanskih web Sportsenators o novim sponzorskog ugovora s švicarskim Federera, 37, ona treba dotjerati „Uniqlo” za idućih 10 u usporedbi s 30 milijuna eura angažmana , Nadal, koji ima 32 godine, jučer je rekao: "Siguran sam da će jednoga dana doći do Thiema". Što se, s tamnim licu, pitala: da, ali kada?

[uredio Dar - 15. lipnja 2018. u 22:52]
00
Dar
Dar
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2013.
Poruka: 7.137
15. lipnja 2018. u 22:48

Riccardo Crivelli, LA GAZZETA DELLO SPORT

 

Carlos Moyá: "Nikada ga nisam čuo da je rekao da je umoran, da je dosta za danas. Trenira jednakim intenzitetom kao u tinejdžerskim danima. "

 

Sunčani kralj. Tu je svjetlost gore, nedostupna i neusporedive ljepote. Crvena kao srce. Crvena kao krv. Crvena kao strast. Nadal je i dalje i uvijek središte zemlje, heroj bezvremenski osvojio kao dječak, diveći se svijetu da pravedni nikad prije vidio i obojenih pečata i trijumfa sada da je čovjek, kao što navode na bore oko očiju i znakova tisuću bitaka i tisuću modrica. Osvajanje Grand Slam je cilj za koji će svi biti spremni dati svoj sportski život: ne uzimajući u obzir druge titule on, na Roland Garrosu, najteže i vremena, došlo je već uspjelo 11 puta samo Margaret Court staviti 11 pečata na glavnu , Australian Open: razgovaramo o još jednom dobu i još jednom tenisu. Prapovijesti. SOFA To je doba Rafa, on je počeo 2005. godine, s uspjehom Puerta u četiri seta i još uvijek živ i drhti, uz vječnost koja dolazi i nitko tko ga može oduzeti od njegove oker kraljevstva i znoja. Thiem još nije bio 12 godina tada, a kao i sva djeca su ljubitelji reket emozionb ispred TV-a „kako bi?) Ja bi se borio manje da sam nastavio još vremena za boravak na kauč.” Već je, ako je zamišljao drugačije, Dominator, prvi konačni Slam u svojoj karijeri, snažan i odvažan u ulozi samo subverzije na crvenom vragu đavolje u posljednje dvije sezone. Nije bilo igre. Nadal, u svakodnevnom životu, strah od grmljavine, ali na Chatrier, njegova kuća je oluja koja osvaja i obavija vas, pogotovo ako ga ne držati podalje od dna počevši od linije. I austrijska kuca previše loše postotke u prvom setu (45%) kako bi se izbjeglo kraj šokiralo Mallorcan kutova, daje previše break bodova (na kraju manje od 17) da se odupru rastuću plimu Rafa, nikad nema protuotrov *** na njegov divlji odgovor koji mu ne dopušta da preuzme kontrolu. Pod dva seta, iscrpljen teškim razmjene koja je uvijek nagraditi topovi s drugima i usprkos zavoj preuzak impuls uzrokuje blagi gubitak osjećaja u svojoj lijevoj protivnika u trećem setu, Dominik klanja njegovoj sudbini pobijedio: "Ni ja ne mislim da sam igrao loše, ali ono što Nadal radi u Parizu je jedno od najvećih postignuća u povijesti sporta". U MORU I misliti da je nakon prvog uspjeha prije 13 godina tinejdžer Rafael sebe zamislio za sebe srednjoročnu budućnost: "Što da radim kad sam 30 godina? Ja ću biti riba u mojoj Mallorci ». U nedjelju je napravio 32 i Soderling, jedan od dva izabrana u mogućnosti da ga poraz na pariškoj zemlji (u 2009. godini, a druga je Đoković u 2015. godini), a sigurno nije prijatelj srca, roman je daleko od gledanja epilog "Gladan je što ne mogu vidjeti u očima drugih i bolje se kreće nego kad je mlad: ako ostane zdravi, može se vratiti još tri ili četiri godine i mljeti sve protivnike". Čak je i neumoljiv donošenje godišnjih doba, dakle, predao se žestinom jedinstvenog ratnika: „Nije istina - to ismijavanje Rafa - protiv vremena moram pomiriti, a ja ga ne mogu zaustaviti. Zato uživam u sadašnjosti i uživam u ovom trijumfu, koji me ostavlja bez riječi. Jer sve izgleda tako prirodno i umjesto toga dolazi nakon teških trenutaka, prije Monte Carla nisam igrao od siječnja. Zato nisam nervozan zbog svoje budućnosti, brinuti ću se kad se ne sretnem ujutro za tenis. " AL ENAMENTI To je istina, čak i ožiljci fizički rastrgan stotine i stotine izazova s ??koje nema povratka bili u mogućnosti da ga savijati, Rafa nikad nije odustala od ideje da je kraj će doći po potrošnji. Vi se borite do zadnje kapi energije, odustajete samo kad strast izblijedi, jer hrabrost da se suoči s boli nikada neće umrijeti. Samo prije dvadesetak godina, u Parizu slavio uspjeh drugog sina otoku Mallorca, Carlosa Moye, koji je sada kutak Nadal kao trener nakon odvajanja od svoga strica Tonija (jučer na tribinama). Tek nekoliko riječi o njemu koji je bio prvi španjolski svjetski broj jedan shvatiti gdje je proklijalo besmrtnost učenik. „Nikad nisam čuo” Umoran sam, pa dosta za danas " I dalje bi trenirao s intenzitetom koji je stavio kad mu je bilo 18 godina, ponekad mi se moram držati pod kontrolom. Vidjeti je tijekom pripreme nešto šokantno ». MILLIONAIRE Život posvećen sportu, punctuated u satima bez najdubljih veza s obitelji i iz odnosa s prijateljima iz djetinjstva. Ako pitate one koji ga dobro poznaju pa čak i protivnici koji i dalje muče na terenu da vas opiše čovjek Nadal, oni će slikati sliku ogromnog poštovanja i duboke poniznosti. Čak i posebno sada kada je ušao u ograničeni klub tenisača koji su zaradili više od 100 milijuna dolara

00
Dar
Dar
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2013.
Poruka: 7.137
15. lipnja 2018. u 22:53

If the GOAT debate was a fair fight, Rafael Nadal would be far ahead of Roger Federer

 

 

First of all, I know what you're thinking. Rafael Nadal and Roger Federer are both legends of the game, and even Nadal himself said on Sunday he is not jealous of his rival's greater number of grand slam titles. So must we reduce ourselves to this tiresome debate about who is the greatest of all time (GOAT)?

Well, yes and no. Debating who is greater out of Federer and Nadal is admittedly about as commonplace as a John Isner ace, and almost as tedious. 

But my contention is not that one or other is the greatest, but rather that the GOAT debate - and we are talking here about just male players - is fundamentally flawed.

Throughout most of tennis history, the judgment over who is the greatest has been made based principally on the results of the four grand slams - the Australian Open, French Open, Wimbledon and the US Open. As the four most prestigious and physically gruelling of tennis's events, it makes sense that this is how the judgment is made.

But judging the Federer-Nadal rivalry in this way puts the Spaniard at a major disadvantage because three of the four events favour Federer's game-style.

 

Federer, with his aggressive game built around the most effective serve in the history of the sport, prospers on quicker courts - which takes in Wimbledon, the US Open and Australian Open. Nadal's baseline game is more suited to clay, which means there is just one grand slam which favours him over Federer (the French Open).    

 

If you were reverse engineering the rivalry between Federer and Nadal to see who was the greatest, you would surely split the four main events into two that favour Nadal, and two that favour Federer? 

Let's imagine a tennis landscape where that was the case. 

For argument's sake, the Australian Open would become the Argentinian Open and instead of being played on the slick hard courts of Melbourne would be played on the red clay of Buenos Aires. (For the record there is an Argentina Open but it is three rungs down from the grand slams and distinct from what we are imagining here). 

Given Nadal's record at the French Open is 11 titles to Federer's one, we can speculate he would have a similar advantage in the fictional Argentinian Open - especially as his Roland Garros tally is no anomaly. Nadal has also won 11 titles at both the Barcelona Open and Monte Carlo Masters. 

It would then be a question of whether Federer could match Nadal's supremacy on clay by dominating to a similar extent on the remaining two grass and hard slams.  

History suggests he would not. Where Nadal holds an 11-1 title record over Federer at the French Open, Federer's lead over Nadal at the other three slams is 19-6. If we interpolate this to two grand slams as my imagined system does, then those numbers become 13 for Federer and four for Nadal. 

 

That's not even close to the 22-2 extrapolated lead for Nadal at the French Open and imagined Argentinian Open. In fact the overall totals would be 24 for Nadal and 15 for Federer (coincidentally this is almost identical to the head to head record of the two players, which Nadal leads 23-15). 

Naturally, there are innumerable variables that make this a far from scientific process, and the fact that Federer prospers on both hard and grass courts could be said to illustrate his greater all-round prowess. Though on this point it's worth remembering that in the pair's grand slam matches on hard and grass courts, Nadal leads Federer 4-3.

A recurring criticism of Nadal in relation to the GOAT debate is that so many of his grand slam wins come at just one event. This can be looked at a different way: given the way the grand-slam system is set up against him, it's remarkable Nadal is even close to his great rival. 

Federer is the undisputed GOAT by the current metric. But like a dodgy line call, that metric should be challenged.  

 

https://www.telegraph.co.uk/tennis/2018/06/11/goat-debate-fair-fight-rafael-nadal-would-far-ahead-roger-federer/

00
Dar
Dar
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2013.
Poruka: 7.137
16. lipnja 2018. u 13:02

Rafael Nadal made an already-legendary career even more so by winning his 11th French Open title on Sunday. Here are 17 stats to go along with the Spaniard’s 17th career Grand Slam title:

1. He’s the first man in tennis history to win the same Grand Slam tournament 11 times. The only other player to have ever won the same Grand Slam tournament 11 times was Margaret Court, who won 11 Australian Opens.

2. He’s, again, within three major titles of Roger Federer’s all-time record. Pete Sampras is third on the list with 14.

3. He improved to 17-7 in major finals. Nadal has also won seven of his last nine major finals. With 24 total appearances in Grand Slam finals, Nadal is second to Federer's 30 on the list of most career Major finals in the Open Era.

4. He became the third player ever to cross $100 million in career prize money. Nadal joined Federer and Novak Djokovic as the only players ever to earn nine digits.

5. He improved to 22-0 in the last two rounds of Roland Garros. Once Nadal gets past the quarters at the French Open, he’s flawless—11-0 in semifinals and 11-0 in finals.

6. He’s now 86-2 in his career at Roland Garros. His only two losses in 88 career matches on the terre battue came against Robin Soderling (fourth round in 2009) and Djokovic (quarterfinals in 2015). Even scarier: the Spaniard is actually 111-2 in his career in best-of-five-set matches on clay.

7. He’s now won 52 of his last 54 matches on clay. Nadal’s only two losses on the surface in the last 25 months have come against Dominic Thiem (quarterfinals of Rome in 2017 and Madrid in 2018).

8. He became the first player in the Open Era, male or female, to win three events 11 times. Nadal now has 11 titles at Monte Carlo, Barcelona and Roland Garros. Only one other player has won two events 11 times—Martina Navratilova won Chicago 12 times, and Eastbourne 11 times.

9. He won his 57th career clay-court title. No other man in the Open Era has even gotten to 50 career ATP clay-court titles. The previous record-holder was Guillermo Vilas, who won 49.

10. He kept the majors in the hands of 30-somethings. Players aged 30 and over have now won the last seven majors. Before these six in a row for Nadal and Federer, a 31-year-old Stan Wawrinka won the 2016 US Open. This is already the record for longest streak of Majors won by 30-somethings.

11. He became just the fourth man in the Open Era to win three or more majors after turning 30. Nadal joins Rod Laver, Ken Rosewall and Federer, who have all captured four majors after turning 30.

12. He has now won his last 16 Grand Slam semifinals. He hasn’t lost one since falling to del Potro—who Nadal beat in the semifinals at Roland Garros—in the 2009 US Open semifinals. He’s now 24-3 overall in Grand Slam semifinals.

13. He became just the second man in the Open Era to reach 11 finals at the same Major. Federer the only other man to do it in the Open Era, at Wimbledon (the Swiss has gone 8-3 in those 11 finals).

14. He’s now 88-18 (.830) in his career against Top 10 players on clay. On all other surfaces combined, Nadal has a 71-66 career record against Top 10 players (.518).

15. He’s now 415-36 (.920) in his career on clay. On all other surfaces combined, he has an—excellent—488-151 career record (.763).

16. He became the fifth man in the Open Era to surpass 900 career match wins. Nadal's fourth-round win over Maximilian Marterer was his 900th career match win. Only four other men in the Open Era have crossed that mark: Jimmy Connors (1156), Federer (1150), Ivan Lendl (1069) and Vilas (940).

17. He hung onto No.1. If Nadal did anything but win the title, Federer would have taken No.1 back.

The Swiss can take the top spot back if he reaches the final in Stuttgart this week, however...

00
Dar
Dar
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2013.
Poruka: 7.137
17. lipnja 2018. u 09:43

Prvo, Nadal ima bolji omjer u međusobnim dvobojima.

 

Drugo, na najvećim turnirima ima također bolji omjer.

 

Treće, u GS-finalima Nadal je opet bolji od Federera.

 

Of their 12 meetings in majors, Nadal has won 9 of them. Nadal leads 5–0 at the French Open, while Federer leads 2–1 at Wimbledon and Nadal leads 3–1 at the Australian Open. The two have yet to meet at any stage of the US Open. In Grand Slam finals, Nadal leads Federer 6–3.

 

-----------------

Tebra, nikoga ne zanima kako ti gledaš na stvari, i šta gledaš ukupno a šta pojedinačno. ČINJENICA je da je Federer bolji igrač na 2 od 3 podloge. Tu se svaka diskusija ko je najbolji u istoriji završava.
(brufen_od_400, 16. jun 2018 22:40)

 

@Ddddd
Nema nipodastavanja sljake. Lepo kazem da je sljaka samo jedna od 3 podloge, a RG jedan od 4 GS. Ako neko vise od 2/3 svojih GS titula osvoji na jednom GS, to znaci da taj neko nije dominantan na ostalim GS. To je cinjenica u vezi Nadala. Federer je bolji od njega na 3 od 4 GS i uz to je najuspesniji u istoriji na 3 od 4 GS. To je cinjenicno stanje.
I ne, nije sljaka teza od trave. Na travi nema mesta za greske jer je najbrza podloga. Na sljaci koja je najsporija imas vremena da ispravis svaku gresku. Nije Vimbldon bez razloga najveci turnir u tenisu.
(bss, 16. jun 2018 21:58)

 

@13
Nadal nikada nije osvojio Zavrsni Masters, sto ga eliminise iz trke za najboljeg ikada. Ne mozes biti najbolji ako nisi u stanju da osvojis turnir na kojem igraju samo najboljih 8 tenisera sveta. Jednostavno, to je tako. Nadal ima manje titula, neuporedivo manje nedelja na prvom mestu, ima
manje GS, manje Vimbldona, manje US Opena i manje AO od Federera. Slabiji na 3 od 4 najveca turnira. Kakva dominacija na sljaci? Sljaka nije sport sama po sebi. Tenis se igra na 3 podloge, ne samo na sljaci.
Da je Nadal kompletan teniser, ne bi na 3 od 4 GS bio slabiji od RF, i uspeo bi da osvoji bar jednu titulu na Zavrsnom Mastersu. Ovako, nista od GOAT-a.
Sto se Dejvis kupa tice, ne osvaja to Nadal, nego reprezentacija. Lako je njemu bilo da osvaja sa onakvim saigracima.
(bss, 16. jun 2018 22:03)

 

Nadal od 32 osvojena mastersa 25 je sljaka, ostalo beton.
Federer od 27 osvojena mastersa, 21 je beton, ostalo sljaka.

Sta sad vi mislite, da postoje mastersi na travi (a trebalo bi da postoje), ko bi ih uzimao:

Nadal koji na travi ima 2 gren slema i 2 trofeja (ukupno 4) ili
Federer koji na travi ima 8 gren slemova i 9 trofeja (ukupno 17)
(Dimitrije, 16. jun 2018 20:22)

 

@bss
O olimpijadi svi mastaju svakome je cast da predstavlja svoju zemlju,gs,masters mozes da osvojis svake godine a Ol ne,drugo broj nedelja je nevazan podatak zato sto postoji smena generacija i promena vremena,Federer je bio sam 3 godine dok nisu dosli Nadal i ostala generacija kad su oni dosli Federer je pao,drugo spominjes Nadala,jer to bese igrac zbog kojeg je plakao Federer,to sto je nadal osvojio na sljaci niko nikad nece da postigne i govori da je najdominantniji sportista ne samo u tenisu nego u globalu,a zapamti da je najteza podloga,sto to nije uradio Federer na travi ili betonu,kazes zna da igra samo sljaku a Nadal je prvi igrac koji ima preko 400 pobeda i na sljaci i na betonu,kad ce Federer da pobeedi Nadala na RG 15 godina ne moze da ga pobedi vec bezi,drugo osvojiti 11 gs na RG to je jos fascinantnije jer govori o velici i dominantnosti,igrati samo finala 11 godina je mnogo a kamo osvajati !
(jafica, 16. jun 2018 19:32)

[uredio Dar - 17. lipnja 2018. u 09:44]
00
Dar
Dar
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2013.
Poruka: 7.137
18. lipnja 2018. u 23:04

Rafael Nadal is not only the King of Clay, he's the GOAT

 

Earlier this year, ESPN put together their list of The Dominant 20 athletes of the past two decades to celebrate the 20th anniversary of ESPN The Magazine. Roger Federer ranked fifth and Novak Djokovic 15th, but Rafael Nadal wasn't even on the list.

Meanwhile, last month, Maria Sharapova ignited a bit of controversy with her "hot take" that Rafael Nadal is the tennis GOAT.

The question for today is: Who was right? Was Nadal the third best player of his generation, or the Greatest of All Time?

Nadal won his unprecedented 11th French Open, and 17th major championship overall this weekend.

On Twitter today, SportsCenter tweeted out congratulations to the "King of Clay":

 

Meanwhile, Wimbledon posted a congratulatory tweet for Nadal's victory that calls him simply, "The King":

 

Again, which is right?

By the numbers, Nadal has as strong of a case to be the GOAT as any male tennis player who ever lived, including Federer. Nadal's 17 major championship victories rank second on the all-time list, and he's first all-time with 32 career Master's 1000 victories. Nadal also has an Olympic gold medal. His credentials are sterling.

However, there are those who feel that Nadal is too much of a specialist to be the overall GOAT. He is lavished with nicknames such as "the King of Clay", but to many this moniker limits him to one surface while the "real" GOATs vie for supremacy across every surface.

Let's examine this. Is Rafa just the King of Clay? Or does he have an argument as simply the King?

Too dependent on one tournament?

Someone recently asked me this question: "If you take away the 11 wins at the French Open, then what is Nadal?" The answer to that question is not what you would expect from someone who is "only" the King of Clay.

Nadal, outside of clay

• Six major titles (three US Open, two Wimbledon, one Australian Open)

• Completed career Grand Slam

• Seven other major final appearances (three Wimbledon, three Australian Open, one US Open)

• One Olympic individual Gold medal (hard court)

• Eight Masters 1000 titles (hard court)

Let's check out how Nadal's non-French Open majors credentials compare with the rest of the top-10 major winners of the Open era with their best tournament excluded:

Roger Federer: 12 wins, 7 additional finals, career Slam
Rafael Nadal: 6 wins, 7 additional finals, career Slam
Pete Sampras: 7 wins, 4 additional finals, no career Slam
Novak Djokovic: 6 wins, 9 additional finals, career Slam
Bjorn Borg: 5 wins, 5 additional finals, no career Slam
Jimmy Connors: 3 wins, 5 additional finals, no career Slam
Ivan Lendl: 5 wins, 6 additional finals, no career Slam
Andre Agassi: 4 wins, 7 additional finals, career Slam
John McEnroe: 3 wins, 3 additional finals, no career Slam
Mats Wilander: 4 wins, 2 additional finals, no career Slam

Federer clearly has the most impressive totals outside of his dominant tournament, Wimbledon, in this type of analysis. However, it should be noted that his major wins are almost universally on two surfaces, as he's won 11 hard-court majors (six Australian Opens, five US Opens) in addition to his eight Wimbledon champions on grass. On clay, he only has one major title, the 2009 French Open in which Nadal was upset by Robin Soderling before the Spaniard sat the next three months with knee tendonitis.

 

Outside of Federer, who we'll discuss more below, Nadal compares incredibly favorably with the rest of the best players of the Open era in this situation, both by the numbers and in overall versatility as one of only four on this list with the career Slam. Unlike the other three, Nadal has won at least two majors on every surface (four on hard courts, two on grass). In fact, Nadal has been the defending champ at three different majors on three different surfaces, simultaneously, on two different occasions.

All told, the "King of Clay" actually measures out as having perhaps the most robust and versatile game from among his peers, with Federer as the one notable exception. So let's take a closer look at how Nadal measures up with Federer overall.

Case against Federer?

Federer owns a record 20 major singles championships and has 10 other major finals appearances under his belt. However, it should be noted that Federer (age 36) is almost five years older than Nadal (just turned 32), and has thus just been playing longer. Longevity is to be respected, obviously, but consider that Nadal has 17 major wins at age 32, at which point Federer had the exact same number. In addition, over their entire careers to date:

• Nadal has 903 wins and 187 losses overall (82.8 win percentage) while Federer is 1,149-252 (82.0 win percentage)

• Nadal has 32 Masters 1000 wins (24 clay, 8 hard) while Federer has 27 (21 hard, 6 clay)

• Nadal has 1 Olympic gold medal in singles (2008), Federer has zero (best result silver, 2012)

And then there's this:

 

When considered in the context of longevity, Nadal actually has a very strong quantitative argument against Federer. It's a very close matchup, but generally Nadal's career numbers are just as good or slightly better than Federer's at every turn in terms of overall results. But because their careers have overlapped so significantly, there is another way that we can compare Nadal and Federer: head to head.

Federer and Nadal have faced each other 38 times, including 12 times in Grand Slams. Nadal has won 23 of those meetings, against Federer's 15. Nadal has won 13 of their 15 matchups on clay, while Federer has won 13 of the 23 matchups on grass and hard courts. However, in majors, Nadal has won all five of their matchups on clay and three of their four hard-court matchups, with Federer's two wins in three Wimbledons as his only surface advantage.

When you put together Nadal's comparable career resume and head-to-head advantage, it makes a strong argument that Nadal should already be ahead of Federer on any GOAT list.

Bottom Line

No GOAT candidate has ever been as dominant on any surface as Nadal is on clay. However, Nadal also has been successful enough on the other surfaces that he has a strong case as the best tennis player of all time. His success at majors outside of the French Open compares very favorably with anyone in the Open era -- including Federer. Nadal is the unquestioned King of Clay, but taken as a whole, he is very likely the King of tennis as a whole. Long live the King.

 

 

http://www.espn.com.au/tennis/story/_/id/23784126/tennis-rafael-nadal-not-only-king-clay-goat

 

 

00
Dar
Dar
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2013.
Poruka: 7.137
20. lipnja 2018. u 13:13

 

The Incomparable Greatness of Rafael Nadal at the French Open

In winning his 11th career title at Roland Garros, Nadal not only cemented his place as the most dominant athlete in any single sporting event; he showed off the improvisational brilliance that has made this entire run possible

 

Victor Wooten is perhaps the greatest living electric bassist. He’s known for tightening his guitar strap and hiking his instrument up nearly to his collarbone, and then unleashing torrents of notes so dense that it’s hard to believe they’re all being generated by one man and one bass. He’s a virtuoso with an arsenal of both party tricks and intricate heart-grabbing grooves, and every tone he produces gives off an aura of impossibility. The sounds his instrument makes seem to be conjured out of nowhere, the mark of a true master of improvisation.

Improvising is as much a painting as it is a puzzle, as instinctual as it is calculated. For beginners, it’s akin to writing a poem while playing blitz chess. To be a good soloist, though, there are just two required ingredients: knowledge of the right notes and confidence. You need to have some sense of what you’re doing—there are 12 tones in an octave, 12 keys on the piano before a note is repeated, and when playing over any given chord, seven of those notes will be in a scale that can help create a noncontroversial melody—but it’s more important to act like every noise was on purpose. “You are never more than a half-step away from a right note,” Wooten has said. In other words: place unshakable faith in your moves, and everything will work out.

 

If Roger Federer is tennis’s version of a conductor, the maestro cutting flowing lines through the air with his baton, Nadal is its Wooten, rigid and confusing until the moment everything snaps into place. Over the past two weeks, he crushed seven innocent souls en route to his 11th title at Roland Garros, and he did it with his trademark chromaticism. He hit wrong tones hard yet confidently, convincing onlookers that he knew where play was going to the point that it wasn’t surprising when he won rallies with the worst positioning imaginable. He was swung meters behind the baseline, off with the sideline umpire, when he slid down to the right note and turned full-run, scrambling, inside-out forehands into clean winners.

Nadal on clay is impossibility materializing. It’s Wooten arpeggiating the Ave Maria. It’s shotmaking that is nonsensical and then brilliant and then the Dementor’s kiss. It makes the contenders irrelevant. It would be boring in its predictability if it weren’t so damn mesmerizing.

Sunday’s French Open final lasted a little under three hours; the score was 6-4, 6-3, 6-2; and Nadal’s opposition was Dominic Thiem, the second-best clay-courter on tour, who spent the majority of the match frowning, sighing, and gesturing at the inevitability of shots he was unable to track down. Thiem was the player seemingly best suited to become a kingslayer. He’s young, and beat Nadal in straight sets in Madrid a month earlier. He had looked strong through his first six rounds of this tournament. And then he became the least intimidating member of Nadal’s sad Parisian rogues gallery.

With his 11th title in Paris, Nadal now has five more than Bjorn Borg’s French Open trophy haul, and three more than Andre Agassi’s total slam count. He has won more titles at the same major than any tennis player in the Open Era. Rafa was first triumphant at this event in 2005, when he wore sleeveless shirts and pirate pants and didn’t convince the competition of his melodies so much as he made it accept them. We’re so far from the beginning, and somehow, it doesn’t feel like we’re approaching the end.

Nadal is 86-2 at Roland Garros. In 2009, he famously lost his first match at the tournament, falling to Robin Soderling in the round of 16 while battling tendinitis in his knees. In 2015, he was defeated by Novak Djokovic in the quarterfinals. With the exception of those two years and 2016—when he left the tournament without recording a loss after withdrawing with a wrist injury—Rafa has reigned supreme in every other Open since the now 32-year-old was 19 and playing in the men’s draw for the first time. The Spaniard’s teeth marks might as well be engraved in the Coupe des Mousquetaires.

He has never even been in a close final. No opponent has maintained hope against Nadal for longer than a set and a half. In 2014, Djokovic won the opening set of the final before taking just 11 combined games for the rest of the match. Roger Federer did the same in 2006, cruising to a 6-1 victory in the opener before also winning only 11 games the remainder of the way. In 2005, Mariano Puerta took the opener in a tiebreak before winning just nine more games, thus becoming the first man cast as Plate Holder in this story. None of Nadal’s finals in Paris have gone the distance. Those three matches are as competitive as he’s had on this stage since the time of Motorola Razrs and iPod minis.

Longevity and sustained dominance have been more pronounced in this era of sports than any other. Just last week, the Warriors won their third NBA Finals in four years, defeating a man, LeBron James, who has contested the past eight. Michael Phelps has defied the odds, as has Tom Brady, and in tennis Federer and Serena Williams have added to their piles of trophies so they’ve grown past historical competitors’ and into outer space. And yet, when it comes to dominance in a single competition, Nadal has managed to outshine them all.

Maybe John Wooden’s UCLA men’s basketball teams, which won 10 national championships in the span of 12 seasons from 1964 to 1975, is a comparable competitive stretch to Nadal’s run of 11 French Open titles in 14 years. Admittedly, the parallels are something of a stretch; basketball, especially the college game, is a different beast than tennis. But both the NCAA tournament and French Open are notorious for their randomness, and both Nadal and those Bruins controlled their respective events for amounts of time that spanned entire childhoods. After 1975, however, it took UCLA another 20 years to win a title; Rafa appears healthy enough that perhaps he could keep this going for another decade. The forecasts have been awfully hard to read recently.

The iconic winner’s celebration at the French Open involves crumpling to the dirt, lying supine, and marinating in the brick one last time before the tour’s courts turn green. Over the past decade, this too has been synonymous with Nadal. But this year, with Thiem vanquished, Rafa didn’t bother; he just raised his arms in the air and walked to the net. Perhaps another trophy doesn’t provide the thrill it once did, or this one came so easily that anything more would have felt excessive.

After all this time, Nadal is still experimenting, shifting things around. He’s moving from a right note to an unfamiliar, intriguing, discordant one. He’s the greatest champion Roland Garros has ever had, and he wouldn’t be true to form if he wasn’t changing something, at least, in Decade 2 of his encore.

00
Dar
Dar
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2013.
Poruka: 7.137
20. lipnja 2018. u 22:42

NEUOBIČAJENI POGLED NA OVOGODIŠNJI FINALE

Rafael Nadal vs Dominic Thiem - Final 2018 - The Film | Roland-Garros

https://www.youtube.com/watch?v=R0xrh28vl68

 

 

 

00
Dar
Dar
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2013.
Poruka: 7.137
22. lipnja 2018. u 21:19

EUROSPORT, DEUTSCHLAND

 

Francuski otvoren: Rafael Nadal - povijesna misija Sunčevog kralja

Rafael Nadal živi jedan od najneobičnijih i najuspješnijih karijera u povijesti tenisa. Na francuskom Openu 2017. napisao je Décima, deseti naslov u Rolandu Garrosu, sportska povijest. Ove godine, Španjolac je opet jasan favorit. Eurosport.de predstavlja sagu Roland Garrosa s pješčanog kralja iz Mallorca.

 Francuski pisac Charles Péguy podsjeća nas da se povijest Francuske može razumjeti samo dijeljenjem u različita razdoblja. U onima koji su obično otišli i onima koji su proizveli sjajne trenutke. Ovo vrijedi i za francuski Open, ili bolje Roland Garros, budući da se turnir zapravo mora zvati i službeno se trgovati.

Stade Roland Garros, hram terenskog tenisa, doživio je više, a ponekad i manje poznatih razdoblja od izgradnje 1927. godine. Vrlo rijetko dolazi do neusporedivog, formativnog doba - i upravo to smo u ovom trenutku.

 2005. godine, francuski Open je ušao u doba Rafaela Nadala. Čovjek iz Manacor na otoku Mallorca je drugi Grand Slam turnir sezone ostavio pečat, a to nisu bili u stanju čak i Bjorn Borg u Parizu, Roger Federer i Pete Sampras Wimbledona ili Roy Emerson i Novaka Đokovića na Australian Openu. Nikad prije u povijesti tenisa igrač nije uspio napraviti toliko mnogo.

Rafael Nadal nas je pratio od 2005. godine. Već u dobi od 19 godina, njegova je igra bila zrela i njegove su izvedbe pobjedonosne. Danas ga vidimo kao 30-godišnjaka, a ipak on je onaj koji se tuku na pijesku. Budući da je Nadal počeo tako rano i traje tako dugo, on je već legenda o svom sportu. Štoviše, on se trenutno reinventira. Eurosport je tražio tragove i zauzeo karijeru Rafaela Nadala u šest poglavlja pod mikroskopom:

1.) Već kao dijete pravi prvak

Općenito, povijest ima veliku pogrešku: voli osvajača, služi gubitniku. Pitajte svog Lars Burgsmüller. Većina tenisača pokopala su Nijemce duboko u sjećanju, na vrhu popisa na svjetskim ljestvicama. Kad je Burgsmüller posljednji put ušao u pijesak Roland Garros, svjedočio je početku velike priče, iako to tada nije znao. Dana 23. svibnja 2005. godine da je Lars Burgsmüller tako mora prijeći put mladog, muskelgestählten teniski talent u prvom kolu na teren Rafael Nadal. Na beznačajnom bočnom sudu, Sudu broj 1, dvojica su odigrali utakmicu na tri seta. 6: 1, 7: 6 (7: 4), 6: 1 bio je rezultat - za Španjolca. U ovom trenutku završava Burgsmüllerov francuski putnički turneji, započinje još jedan veliki: jedan od Nadala.

 

Roland Garros i Nadal u početku imaju vezu koja ne ide i ne uspije dva puta. Godine 2003. problemi s lakom prekinuli su početak mladog Mallorquina, 2004. godine došlo je do prekida umora. Samo u 2005 to funkcionira, Nadal putuje s 17 pobjeda u nizu na pijesku do Pariza.

 Izjava potječe od francuskog bivšeg profesionalca Sébastiena Grosjeana, koji je u drugom krugu pobijedio mladić. "Već je bilo jasno da će jednog dana sigurno osvojiti turnir i da će ga pobijediti u nekoliko navrata."

Monte Carlo, Barcelona, ??Rim. Čak i kao Nadal u 2005. u 16. arondismanu u Parizu, otvorena je najpoznatiji zemlja natjecanja u svijetu je ostavio prve velike ispise na naslovnici, bio je odsada dominirati. Također, "Skalp" Guillermu Coriu i obrambenog prvaka Gastón Gaudija, finalista francuskog Opena 2004., koji je mladi Španjolac već donio.

Toni Nadal, strica i trener izuzetnog talenta, već je bio potpuno uvjeren u vještine svog nećaka u to doba. Njegov štićenik imao je sve karte u ruci kako bi slijedio Mats Wilander, koji je 1982. godine, u dobi od 17 godina, uznemirio teniski svijet i postao francuski prvak Open. „Kada je Rafa stigao u Pariz, znala sam da on ima sposobnost za osvajanje turnira. Osvojio je Monte Carlo, Barcelona i Rimu. Ali on je bio uvjeren, stvarno? Imao je veliko samopouzdanje, ali ne i ovaj sigurnosti. I onda je bio svjetski broj jedan po imenu Roger Federer ... "prisjeća se ujak Toni.

 „Rafael je trening na dan izvlačenja s Feliciano Lopez Zatim smo tražili za stolom i otkrili da je Rafa vjerojatno treba vodio protiv Gasquet u krugu tri Naša ideja bila je: ..‘Ako je teško’”, rekao je Toni Nadal, prisjeća se. "Pritisak je bio na Rafa, jer je on bio taj koji je dominirala pred sudom u glinenom sudu, a francuski novinari su izvukli vjetar iz utakmice i bilo je jasno da su bili u finalu Gasquet mogao upravljati za pobjedu u igri mogu se sjetiti da sam rekao Rafa. "to je dobro, jer će se Gasquet, koji odjednom ima tlak kada je toliko govoriti o tom dvoboju. A onda Gasquet nije igrao dobru utakmicu ... "

Nadal je stvorio jasne uvjete, pouzdano prevladao sa 6: 4, 6: 3 i 6: 2. Sportski prekretnica, ali i mentalni. U glavi, tada broj pet svijeta požurio je Francuzima svjetlosnim godinama. "Danas, ukupni paket Nadal bio je dvostruko jači od Gasqueta", kaže Philippe Bouin, novinska legenda i 25 godina aktivna za francuski sportski dokument "L'Équipe". „Čak sam viđao tijesnu utakmicu između ta dva u Monte Carlu kao neka vrsta nesreće sklone. Ako ste primijetili kako Gasquet dogovor s palicom, ubrzo je postalo jasno što je ogroman talent ima. Ali, ako vas sve S obzirom na važne značajke, bilo je očito da imamo prvaka u Nadalu. "

 Relativni odnos između mladog tenisa Mozarta iz Francuske i tenisača iz Španjolske manifestiran je tog dana u Rolandu Garrosu. Nadal je sazrio na čovjeka na sportskoj razini, Gasquet je koračao na licu mjesta i ostao zauvijek u sjeni iberijca.

„Svojom rad nogu, njegova mentalna snaga i njegova žestokog određivanje Nadal je već vrlo teško igrati se. On je preselio iznimno dobro. Moguće je da on nije pogodio toliko teško, ali njegove lopte su bili puno spina”, rekao je Grosjean, koji je nakon krugova Gasqueta također morao shvatiti da je mladi Španjolac bio nepobjediv. Uostalom: Grosjean je uzeo Nadal s seta, porazio 4: 6, 6: 3, 0: 6 i 3: 6. „Rafael je bio toliko jak i siguran u prosvjeda da je on uvijek tražio da točka dobitak. On je samo netko tko voli ovu borbu”, rekao je Grosjean.


 „Njegov stav je bio nevjerojatan. Rafael se borio kao lav za svaki loptu. Morali ste se suza u lice mu ukazuje na pobjedu”, kaže Wilander također. . Ali Gar on može uhvatiti ni toliko: „Nisam mislio da je u to vrijeme na početku dva tjedna turnira da ponovo odlazi kao pobjednik turnira Nakon međutim doživljava kao on ide na posao, razvija, shvatio sam. Rafael je bio poput životinje koja ne poznaje strah i sramežljivost - da, imao je auru jako velikog prvaka, čak i tada.

 
A onda je došao polufinus protiv Federera! Nikad prije nisu dva profesionalca suočila se na pijesku. Nakon igre, ništa nije bilo tako - barem na crvenoj površini. Što ljevak Nadal na zemlji za dešnjake Federera, može se usporediti s značaj kriptonita za Supermana: To ga čini slab. Tako je toga dana bio u Rolandu Garrosu, koji se nije promijenio u mnogim sljedećim dvobojima. Sa 6: 3, 4: 6, 6: 4, 6: 3 Nadal konačno pobjeđivao 3. lipnja, pa klase, autoritet i iskustvo Federera nisu pomogli.

Pritisak protiv Federera bio je Nadalov remek-djelo, ali nedostaje završni dodir. Posljednji. Protiv iznenađenja čovjek Mariano Puerta. I odjednom je došlo do ove vrtoglavice u Nadalu, to znanje o veličini prilike. Toni Nadal kaže:

 Ako ste 19 i završili ste Grand Slam turnir, to nije lako, pogotovo ako ste još uvijek omiljeni. " Sa Puerta je čekao protivnika koji je također bio veliki borac i igrao s lijevom stranom. Argentinac nije imao ništa za izgubiti i bio je spreman učiniti sve kako bi zaustavio visoku leti od super talenta iz Mallorca.

Puerta je predala Nadal očekivanu tešku borbu, ali nakon tri sata i 24 minute morao je shvatiti da se novi kralj može nazvati samo Rafael Nadal. S 6: 7 (6: 8), 6: 3, 6: 1 i 7: 5 Nadal je dobio Coupe des Mousquetaires. "Bio mi je to vrlo lijep konačni rezultat", objašnjava ujak Toni. "Gotovo uvijek govorimo o Rafaelovom finalu protiv Rogera Federera i Novaka Đokovića, ali utakmica protiv Puere je bila jako lijepa i vrlo teška." Nakon utakmice, Nadal je imao jedinu "slabost" na cijelom turniru: plakao je. Za novo iskovane šampiona pravo ventil da biste dobili osloboditi od napetosti i odati počast na činjenicu da je upravo postao najmlađi Grand Slam pobjednik, jer određeni Pete Sampras 1990. godine u dobi od 19 godina osvojio US Open.

Šest mjeseci prije svoje prve Roland Garrosa pobjedom Nadal igrao, u to vrijeme broj 51 u svijetu ljestvici, uz sunarodnjaka Alberta Costa dvostruko na ATP turniru u Dohi. U polufinalu je dvojac pobijedio francuski par Fabrice Santoro / Nicolas Mahut. Nadal nije zaboravio do danas ono Costa rekao je nakon utakmice: „To je samo Rafa je čudovište On ima veliku budućnost i Roland Garros će osvojiti barem tri puta ...” Tri puta. Costa bi trebala biti daleko, vrlo daleko.
 
 
 
2.) Federer i Đoković, sasvim najbolji protivnik

Devet Roland Garros uspjehe koji Nadal je akumulirana do sada nisu samo zbog obična volumen jedinstven. Ne, oni su također zbog „buli Manacor” redovito biti izazvan od strane druga dva velikana povijesti tenisa: Federer i Đoković. Nadalova gotovo uvijek vodio put do naslova na švicarskom ili Srbima. Samo u sezoni 2010, to nije bio slučaj. Federer i Đoković su dva protivnika s kojim Nadal morao nositi najčešće u Stade Roland Garros. I to je i ta dva koja je najčešće pobijedila. Na „Djoker” dobio ga šest puta, na „FedExpress” Nadal zaustavio pet puta. Nema sumnje da je Švicarska-srpski dvojac je omiljeni plijen od Španjolca. U sedam finala i četiri polufinala on borio se jedan od dva superzvijezda.

 Ako samo pala za dva izuzetnim igračima Federer i Đoković na French Open o uspjehu i glamura, onda je to samo zbog osobe Nadal. Bez njega, Federer i Đoković bili u dodatak na vjerojatno više od deset naslova. Dakle, postoje dva.

Međutim, razlozi za nedostatak mogućnosti razlikovale: Federer nije imao pravo oružje za poraz Nadala u Parizu. Đoković, s druge strane. 2015 on je pokazao na i izvan pijeska kralja u jednostranog četvrtfinalu. Nadal je u to vrijeme, s obzirom na svoje sposobnosti, ne više od sjena sebe, a Đoković je surfanje na njegovom neodoljivom valu uspjeha. Međutim, nakon ovog susreta Đoković je uvijek bio opasniji čovjek za Nadala.

Ujak Toni fenomen koji ima razloge: „Za Rafaela uvijek je‘jednostavan’protiv Federera jer je uvijek imao vrlo jasnu granicu On je znao određeni način da se igra, dovesti do uspjeha će protiv Novaka ... je teže. ne postoji jedan način da se kontrolira. To je uvijek nova borba. "

Federer našao suočen sa zadatkom za koji on nije imao spreman rješenje za Nadala. Nažalost, za snimanje Grand Slam prvak Nadal je odgovorio na backhand, Federer je ranjiv udar, uvijek s topspina forhend koji nije bio viđen. „Federer”, tako da izgleda Euro umjetnost stručnjak Wilander „, ima tu jedan mali tehničke greške na backhand, što ga je jednostavno nemoguće kompromis Nadala na zemljanoj podlozi gore. Nadal ima savršenu igru ??samo kao Nemilosrdno koristiti slabosti. "


 Trostruka pobjednica francuskog Open Wilander ide još dalje. Za Šveđane, uparivanje Nadal-Federera jedno je od "najgorih vremena". S taktičke točke gledišta, dvoje se jednostavno ne uklapaju. To je loše samo za Federera. To se također primjenjivalo u manjoj mjeri prema Johnu McEnroeu, koji je sličan problem predstavio Björn Borgu. Ivan je imao tu službu s lijevom ruku koja je dovela Borg daleko od crte. Ali to je ništa u usporedbi s noćnim mora koje Nadal znači za Federera. Švicarac osjeća ovaj problem uglavnom na pijesku.

Tijekom pet dvoboja u Roland Garrosu protiv Nadala Federera uspio je samo u fazama pokazati dobar tenis. Ponekad je bilo nekoliko utakmica za redom, a ponekad i rečenicu. Poput 6-1 u prvom krugu finalu 2006, koji je podigao najluđu nade među svojim navijačima. Samo: Nadal je uvijek bio u stanju preživjeti ove oluje. Zato što je znao za njegovu klasu. Wilander objašnjava:

 Četiri poraza u četiri seta bez šanse da se čak približe pobjedi. Za debakla u finalu u 2008. godini, 6: 1, 6: 3, 6: otišao Nadal 0 - Federer doživio dok je njegov Waterloo i uzima na vrhu da se više od 2000 igrao bilježi njegov prvi 0: 6-pack u ovom tisućljeću. A 0: 6, maksimalno poniženje, švicarac prije prošle godine 1999. doživio je u dobi od 17 godina. I onda ovaj crni dan u Rolandu Garrosu. U finalu Grand Slam događaja. Protiv njegove arhitekture. Ujak Toni izgleda gotovo neugodno, pokušava relativizirati. "Federer nije imao dobar dan, ali za Rafael je sve prošlo savršeno na turniru", rekao je trener.

Brutalna superiornost Mallorquina pokazala je učinak. Tsunami Nadal ugasio je uzbuđenje na središnjem sudu u Parizu. "Ovaj je scenarij uništio cijelu atmosferu", prisjeća se američki novinar Christopher Clarey. „Sjećam Larry Ellison, direktor tvrtke Oracle i veliki teniski navijač. Čovjek je kasnije kupio Indian Wells turnira i sjeo na Roland Garrosu u očekivanju velikog dvoboja na tribinama. Kada je utakmica konačno je gotovo, bacio Opet gledam u Ellison, njegovo razočaranje opipljivo. "
 
Iz perspektive "New York Timesa", koja je već pratila toliko Grand Slam finala, igra ostaje snažan dio povijesti tenisa. "Bilo je fascinantno kako igrač na vrhuncu svoje dominacije rastavlja jedan od najvećih prvaka svih vremena s takvom lakoćom", napisao je novine. Danas je pokazao jasnije nego ikad prije i nakon neravnoteže ravnoteže snage dvije ikone tenisa na pijesku. "Mislim da smo godinama bili malo nepravedno s Rogerom", kaže Wilander danas. „On je bio tako dobar, igrao veliki tenis i svaki put je morao igrati Nadal, ljudi iznenada je imao osjećaj da vjerojatno neće biti tako. Ali samo da se vidi da ovaj je konstelacija Federer-Nadal užas je bio za njega. "

 To je drugačija priča s Đokovićem, iako je paradoksalno, "Djoker" izgubio Nadalu u Parizu češće nego Federer. Samo: čovjek mora razlikovati dva razdoblja u suparništvo između Španjolaca i Srbima: prije i poslije 2011. Od 2006. do 2008. godine Đoković pobijedio tri puta zemlja Dominator, bez mogućnosti da ga se osloboditi ni rečenicu. To je bila njegova faza učenja na vrlo visokoj razini. Nakon Đoković preuzeo tron ??tenis u 2011, on je unovčiti u Parizu još tri poraza protiv Nadala - dva u finalu (2012, 2014), jedan u polufinalu (2013).

Ali zašto je imao Federerov sindrom? Ne staza!

Iz perspektive profesionalnog trenera Patrika Mouratoglou Đokovića je imao mentalni problem s francuskim Openom, ali ne s Nadalom. Nakon tri uspjeha Grand Slama 2011. godine - samo u Roland Garrosu nije uspjelo - francuski Open postao je opsesija. „U slučaju Novak”, rekao je Mouratoglou „bio je zemlja rasprava zabranjeno područje. Ako Novak je na njegov najbolji u predstavama obloga u principu nikakvu ulogu, on je posvuda sjajan.” Brojevi dokazuju da je Mouratoglou u pravu. Nadal je osvojio prvih devet usporedbi s glinenim sudom s Djokovićem, ali od 2011. godine na crvenoj je površini 7: 5 za sveobuhvatnijeg Beograda.

Đoković je povrijedio Nadal na Mastersovim događanjima u Monte-Carlu, Madridu i Rimu, ali u Rolandu Garrosu uvijek je Nadal imao posljednju riječ. Jedna je stvar ispucati najveći igrač pijeska svih vremena s dva seta pobjeda, ali u Grand Slam modu najbolje od pet ... Mouratoglou zagonetke. "Nema logike za njim - Novak je nevjerojatno jak čak i za pet setova - to je jednostavno anomalija da jednostavno nije mogao pobijediti Nadalu u Roland Garrosu ranije." Ali kada je došlo do Pariza za naslov, koristio se proces razmišljanja kod Đokovića koji ga je kočio. "Onda konačno spusti Nadal 2015. i što se događa? Posljednji korak mu je odbijen, Novak je izgubio finale protiv Stan Wawrinke", prisjeća se Mouratoglou.

 Za razliku od Federera, Đoković nije nedostajao sredstva za pronalaženje rješenja za Nadalovu zadaću. Jednostavno ga nije mogao iskoristiti. "Sjećam se polufinala 2013. godine. Kao i kod finala prije, Novak zapravo nije ušao u utakmicu", objašnjava Mouratoglou. Ipak, igra se razvila na vrhunac svogodišnjeg showdowna u Rolandu Garrosu. Za spomenik sporta. Opet novinarka Clarey: "To je bio jedan od najvećih uspjeha u Nadalovoj karijeri, što puno govori." Djoković je uspio prisiliti Nadal unatoč privremenom nedostatku u petom setu. Još više: Srbin je osvojio prednost, ali je pobijedio nakon dramatične završne faze, ali s 7: 9.

Uspjeh s ludim intenzitetom, nakon čega se publika morala odnijeti. Siromašni Jo-Wilfried Tsonga otvorio je kasnije polufinale protiv Davida Ferrera još prije rijetko okupiranih redova.

Clarey podsjeća na scenu koja više nego jasno pokazuje koliko je igra uzeo sve uključene. Ujak Toni je stajao u salonu igrača s suzama u očima nakon utakmice. "Ovo je bilo vrlo rijetko, ali emocije su bile neodoljive, također zbog toga što je Nadal pretrpio ozljedu u 2012. i nije bilo lako."

No, Roland Garros za Nadal je izvor mladosti par excellence. Ovdje može prevladati sve, ovdje liječiti svoje ožiljke. Ovdje je kod kuće - Đoković amo, Federer - tamo.
[uredio Dar - 22. lipnja 2018. u 21:23]
02
Dar
Dar
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2013.
Poruka: 7.137
22. lipnja 2018. u 21:26

NASTAVAK

 

3.) "Luchador", ratnik

Vratimo se 8. lipnja 2008., kada je Nadal pokazao svoj rivali Federer u finalu. Sa svim poštovanjem i poštovanjem švicaraca, ali događaji su bili ništa drugo od poniženja. Za manje od dva sata Nadal je srušio veliki Roger Federera, njegovo tijelo i dušu.

Tijekom dodjele nagrada Federer je stajao s mikrofonom u ruci u širokom krugu suda Philippea Chatriera, pokušao osmijehom, ispričao se publici i odao počast svom osvajaču. "Rafa je izgledala gotovo neugodno", kaže Christopher Clarey, novinar New York Timesa.

Iako je Nadal razvio svoju igru ??prema učinkovitosti kako bi reagirao na tjelesne probleme, on je oduvijek ostao vjeran svome. Postoji samo jedan tempo, jedna razina - i to je 100 posto u oba slučaja. To vrijedi i prije utakmice. "Već je u svlačionici, on je u nekakvom sprinter modu, on je fiziološki visok, gotovo da možeš osjetiti da je na vatri da uđe u arenu, Rafa voli velike igre, borbu, fizički izazov" prati bivši svjetski poredak četvrti Grosjean. Uostalom, novinar Bouin i dalje vidi dva bivša profesionalca koji vode Nadalu u tom smislu:

 Ovi igrači, rekli su Bouin, nikada nisu "pitali o pobjedi ili porazu, ali su otišli na granicu svaki trenutak, svaki skup i svaku točku".

Sve o Nadalu zrači "borbom". Nosio je kapralske hlače i majicu bez rukava čim je napravio svoje prve korake na Porte d'Auteuil. "To je bila marketinška ideja, naravno, ali izvrsno karakterizira Rafu", kaže Mouratoglou, koji je tijekom posljednjih nekoliko godina postao ime za sebe, posebno kao trener Serene Williams. „Andre Agassi, također institucija povijesti tenisa, stvorio sa svojim neonskim odijelo i Las Vegas Kid stilu, čak i svoju vrlo vlastiti izgled. Sa svojom dugom kosom, on dakle dođe kao čudno kao NLO”, rekao je Mouratoglou o. "Mislim da su oba Agassi i Nadal odijela i igrači dobro uklopljeni, a obojica su bili ratna odjeća."
Duga kosa, mišićna košulja i pobjeda predstavljaju borac Rafael Nadal

 "Obećana zemlja Pariza" nije bila uvijek dobro raspoloživa svome gospodaru i nametnula ga prilično teške suđenja. Ali Nadal nikada nije odustao, nikad ne odustaje od svoje predanosti. Je li ponekad imao sumnje? Samo to zna, ako ju je imao, onda barem to nikada nije rekao. Što god ostao prepoznatljiv, njegova je apsolutna volja, čak iu teškim vremenima - a osobito kada je bila najveća potreba. "Rafa je pao nekoliko puta u finalu, ali nije imao ekspres za jednu rečenicu, a ako sve što je u vašoj moći da dođete do Grand Slam finale nećete čuti samo zato što ste izgubili kaznu, Rafa je ratnik, voli dueling ", potvrđuje Toni.

Čini se da se pojmovi opuštanja i oslobađanja ne pojavljuju u Nadalovom rječniku. „Gledajući unatrag je protiv igrača koji nije Nadal, može se vjerovati u uspjeh se nastavlja. No, protiv Rafa na Roland Garrosu? To bi bilo kao da se iznenada bih vam postaviti tri ili četiri puta hinaufzusprinten Eiffelovog tornja”, kaže Wilander je napravio slikovitu usporedbu za veličinu zadatka da se podijeli protiv Nadala.

Uoči svog prvog francuskog Open trijumfa Reporter Clarey upoznao je posebnu facu Nadala. "Večer je završio u disko, ali Nadal nije slavio, jer se očekuje da će 19-godišnjak imati situaciju, nije bio zainteresiran za to da bude u središtu pozornosti, utakmica je gotova, a sada je gotovo izgledao stari, mudar čovjek, on je upoznao ovaj poseban dan s zrelosti i poniznošću. " Zaštitni znak tvrtke Nadal. Novinar Bouin napravio je lijepu izjavu za izuzetnog izvođača: "Možete doći vrlo daleko na teren i biti ekstremni borac na terenu bez da postane divljak u životu".

 

4.) U 2009. godini potres potresa teniski sport

Čak iu najneukusnijim događajima, uvijek postoje ljudi koji odgovaraju "očekuju". S onima s kojima smo razgovarali o ovom sportskom potresu, jednodušno smo čuli: "Nikad to nisam očekivao". Ne biste mogli očekivati ??što će se dogoditi u nedjelju, 31. svibnja 2009. u Parizu. Bio je to dan kada je kralj Roland Garros otišao na koljena. Jedan od najvećih udaraca bubnja u povijesti teniskih sportova pretvorio je banalan krug šesnaest u utakmicu za povijesne knjige. Sportski novinar Clarey priznaje:

I iz dobrog razloga. Nadal nikad nije bio popularan kao na ovom francuskom Openu. Osvojio je četiri prethodna izdanja. Proširio je svoju vladavinu s Wimbledonom 2008. godine i njegovim uspjehom na Australian Openu 2009. godine. Pa što bi se trebalo dogoditi protiv Soderlinga, pogotovo nakon što je Nadal prije šest tjedana u Rimu izvukao šveđanicu preko ušiju sa 6: 1 i 6: 0.

 Nadalova nokautera izišla je iz plave boje kao poznata munja. Barem za one koji nisu pripadali njegovom timu. Prva tri kruga bili su normalni, glineni sudski genij nije završio. "Nisam vidio nikakve znakove agitacije ili čak problema s njim", kaže Clarey. Nadal je također igrao Lleyton Hewitt 6-1, 6-3, 6-1 na zidu u drugom krugu. Svi su pokazatelji zeleni, kao i obično. Ono što javnosti nije bilo poznato bilo je crveno uzbunjeno u lijevom koljenu. "Rafael je bio jako loš", priznaje danas Toni Nadal. „Nakon utakmice protiv Hewitta, večer u hotelu, bio je miran, ali tužan. On je patio. Rafa je još uvijek u nadi da će osvojiti turnir, ali je znao da ne može dobiti 100 posto.”

Međutim, važno je ujakovom treneru istaknuti da je "Robin Soderling učinio stvarno, vrlo veliku igru". I to je još jedan ključ za razumijevanje ove utakmice. Šveđanin, čiji je potencijal bio poznat i rijetko iscrpljen, prolio je sve svoje sposobnosti toga dana. To mu je omogućilo da se 6: 2, 6: 7 (2: 7), 6: 4, 7: 6 (7: 2) ne može smatrati mogućim. U Eurosportovom stručnjaku Wilanderu jedna je stvar tada bila zapamćena:

Za Nadal, ovaj posljednjih šesnaest je bio vrlo bolno iskustvo. "Gubitak po prvi put na francuskom Openu bilo je vrlo teško, to je točno", kaže ujak Toni. "Bio je to vrlo veliki poraz i za njega je bilo složeno". Teško je probaviti nego zgoditak protiv Djokovića 2015. ili otkazivanje turnira vezanih za ozljede 2016. godine.

 Ali šok protiv Soderlinga također je imao ružnu bočnu stranu. Nadalov tim je uljudno optužio parišku publiku koja je sve vrijeme zauzela Soderlinga tijekom utakmice, ne poštivši obrambeni prvak. Ujak zvijezde postao je jasniji u tom smislu, čak su gledatelji nazvali "glupim". Danas, osam godina kasnije, ton glasa i riječi su se promijenili, ali u tom pitanju ostaje Toni Nadal po njegovom mišljenju. "Publika može učiniti ono što žele, naravno, ali otkrio sam da se Rafa ne ponaša ispravno, ali to nije bio razlog za poraz".

U svakom slučaju, Nadal je brzo napustio ovo poglavlje svoje karijere iza sebe. Dvanaest mjeseci kasnije, vratio je krunu u Parizu, najavljujući novi ciklus od pet uzastopnih naslovnih godina. U finalu 2010. godine došlo je i do osvete prema Soderlingu. Nadal ga je pucao u pravilne setove 6: 4, 6: 2, 6: 4 s trga. Čovjek koji je prije godinu dana srušio kralja, pridružio se dugom popisu nesretnih protivnika ...

 

5.) Nadal protiv Borg, nemoguće usporedbe?

Ono što je Rafael Nadal postigao na gline općenito i posebno u Rolandu Garrosu gotovo je nerazumljivo. Ili u riječima Mouratoglou: "To je zastrašujuće, surrealno, vjerojatno to nikad više nećemo vidjeti." Zapravo. U 30, 40 ili 50 godina, navijači obožavatelji će govoriti o ovom trenutku, koji zarađuje pojam ere. „Vjerujem da ne možemo ni mjeriti stvarni utjecaj Nadal nastup u teniskom sportu”, francuski profesionalni tenisač Nicolas Mahut su ehrführchtig na rekord.

Nadal će ostaviti ogromnu veliku oznaku. Neusporediva? I to je samo jedan drugi prvak na vremenskoj traci povijesti glinene povijesti usporediv s Nadalom: Björn Borg. "To su daleko dva najbolja glumila koja sam vidio", Philippe Bouin je siguran. „Hijerarhija između Nadala i Borg, iako se ne može suditi jer su rokovi nisu usporedivi. Je li bolji od drugih? To je jednostavno previše vremena između. To je kao da vas Mozarta i Beethovena u usporedbi lice ".

Hoće li Nadal pobijediti Borg ili bi Šveđanin pobijedio Španjolca? Neće biti znanstvenih odgovora na pitanje. To je beskrajna rasprava, ali to je uzbudljivo. Tenisačica Clarey priznaje da se u takvim diskusijama načelno drži "ali u ovom slučaju i ja ne mogu odoljeti".

 Zanimljiva procjena dolazi u tom pitanju Thierry Tulasne, jednom brojku deset na svijetu. "Za mene možete vrlo dobro usporediti Borg i Nadal", kaže Francuz, koji Šveđane smatra prednost. „Moj osjećaj je da bi Borg dominirati. Izgubio je vrlo malo utakmica. Unatoč protivnika kao što je Adriano Panatta ili Víctor Pecci je impresivna pobjeda stopa. Ne mogu zamisliti da postoji igrač koji će mu izazvati ozbiljne probleme mene. Rafa Po mom mišljenju, često je došlo u poteškoće, vjerojatno češće nego Björn. "

Ono što čini usporedbu statistički teško je činjenica da je Borg stavio reket u dobi od 26 godina u kutu. Tako je došao "samo" na 30 glinenih naslova, od kojih šest na francuskom Openu. U Nadalu, brojevi 52 i devet stoje u ovom trenutku. Za Wilandera dovoljno je odgovoriti na pitanje najvećeg specijalista pijeska u povijesti. Ne daje svoj glas svom sugrađaninu, nego Nadalu. „Za mene, Rafa je najveća zemlja igrač. Naravno, Borg mogao osvojili dva ili tri francuske otvorenih naslova više. Ali, ako on nije. Ta okolnost za korištenje ovog problema protiv Nadala, mislim da nije u redu. One mogu ga raspravu je li Federer najveći na travi, ali na pijesku mi je jasno: Nadal je broj jedan. "


6.) Operacija Décima

Na podnožju Coupe des Mousquetaires su ugravirani, imena za vječnost. Prvaci i legende - i anomalija. U godinama 2015. i 2016. naglo nema graviranje „R. Nadal ESP”, g Wawrinka i Đoković su tamo umjesto ovjekovječio. Dvije godine bez Nadala, koji nikada nije postojao od 2005. do 2014. godine, samo 2009. godine gravera morao nakratko promijeniti ponovno napisati ime Federera na trofej.

 

Doista ne biste trebali pričati priču sve dok ne znate njegov kraj. No, nitko neće poričiti da Nadal traži prostor na poznatom trofeju Roland Garros kao što nitko drugi igrač nikad prije nije igrao. Do sada je na Coupeu došlo do devet puta naziv "Bull of Manacor".

Nadal je pohlepan i gladan za uspjeh kao i uvijek. Četvrti svjetski poredak doseže Décima, deseti naslov na francuskom Openu. Bilo bi to prvi put u povijesti tenisa da igrač toliko puta osvaja Grand Slam turnir. U Monte-Carlu i Barceloni već je to učinio ove sezone - Nadal je na oba natjecanja za desetogodišnjeg prvaka.

 "Rafa ponovo igra jako dobro, to je neporeciv, on je omiljeni", rekao je trener Williams Mouratoglou. Španjolac ima praizvedbu iza njega, osvajajući u Monte-Carlu, Barceloni i Madridu. Samo u Rimu je 30-godišnjak pobijedio u četvrtfinalu Dominic Thiem. Osim toga: najoštriji suparnici nisu na visini ili uopće nisu. Murray nikad nije osvojio francuski Open, Đoković još nije starac, Federer se odrekla startu.

Ostanite mladi lovci, Zverevci, Thiems, Kyrgios ili Pouilles. "Dječaci se ne boje nikoga, mogu pobijediti bilo kojeg igrača, čak i Nadal", rekao je Wilander. Činjenica je, francuski Open je sasvim drugačiji par cipela nego bilo koji drugi terenski sudski turnir. Wilander to vidi na taj način. "Rafa je definitivno omiljena, ali Roland Garros će ga teško naći nego što ljudi mogu zamisliti." Švedski bivši profesionalac zna točno o čemu govori, nakon svega tri puta osvojio je French Open.

 Mnogi čuvaju prste za Nadalu da surađuju s Décima. Za sve njih govori francuski Open rekord sudionika Fabrice Santoro, kada kaže: „Nadam se da je Rafa će dobiti veliku podršku, jer je samo prošle sezone bio je vrlo teško za njega bih biti drago da Nadal po deseti put francuski Open. Nemam apsolutno ništa protiv ostalih igrača - ali deset naslova jednostavno je nevjerojatno, nikad prije, nikad više ne će se dogoditi, a to bi bilo posve jedinstveno. "

Jedinstvena je karijera Sandplatzovog kralja Rafaela Nadala već sada, ali ...

 

https://www.eurosport.de/tennis/french-open/2018/french-open-rafael-nadal-der-sonnenkonig-des-sandplatz-tennis_sto6177100/story.shtml

 

P. S.

 

Jasno, ovo je stariji  tekst, ali je vrijedan čitanja.

 

Inače, na kraju Eurosportova novinarka intervjuira Tonija Nadala koji odgovara na njemačkomu jeziku.

 

Stari majstor govori katalonski, španjolski, francuski, njemački, engleski...

 

[uredio Dar - 22. lipnja 2018. u 21:36]
04
123
...
646566
...
137138139
  • Najnovije
  • Najčitanije

Pravila korištenja