Kad se pogledaju karijere Nadala, Federera i Đokovića, možemo reći kako je Rafa svoju maksimalno iskoristio, kako je uzeo praktički sve što je mogao. I Federer i Đoković imali su razbolja u kojima su 'nestali', izgubili su podosta Grand Slamova u kojima su bili favoriti, finala u kojima su bili u dobitnoj poziciji, dok je Nadal takve 'rupe' sveo na minimum. Čovjek, jednostavno, ništa ne poklanja, ništa ne daje. Možeš ga pobijediti, ali moraš se za to krvavo naraditi.
Na spomen Federerovih Grand Slamova, odmah mi na pamet padnu one propuštene meč-lopte protiv Đokovića u New Yorku i na Wimbledonu, poraz od Del Potra, od Nadala u onom mitskom finalu Wimbledona… Nekako uvijek imam osjećaj da je ispustio nekoliko Grand Slamova (ajde, dobio je i onaj protiv Roddicka koji nije trebao J), koliko god to glupo zvučalo kad govorimo o nekome s takvom karijerom.
Kođ Đokovića mi je taj osjećaj još izraženiji. Dojam je da on pogotovo nije naplatio svoju dominaciju u pojedinom razobljima karijere, kako je neke Grand Slamove neshvatljivo propustio osvojiti. I onda kad tome dodam ono razdoblje u kojem se psihički tražio, uvijek mi se čini da je ovih njegovih 20 Grand Slamova malo, da ih je dosad trebao imati više.
Nadal je tu neprikosnoven, njegove ampitlude bile su najmanje, i zato je trenutno najuspešniji. Da me netko prije par godina pitao tko će 2022. imati najviše Grand Slamova, rekao bih da će Đoković stići Federera i otići na osjetniju razliku, a da će Nadal biti iza njih dvojice. Čak mi se i brojka od 20 Grand Slamova za Nadala činila teško dostižnom, ali evo već njega na 22. Još uvijek tu Đoković ima što za reći, ali u ovim godinama u kojima su oni, dva Grand Slama uopće nisu mala razlika i lako je moguće da Nadal ostane prvi na ovoj listi.