baš razmišljam kako mario napreduje i igrački i naravno samim time na ljestvici i koliko je dobio na samopouzdanju. jako sam malo uspio popratit hamburg, WTC sam gledao, gledao sam capdevillea i sada čitam komentare protiv montanesa, mario sada nakon svakog poena ima dignutu glavu gore, nema pognute glave i žaljenja za propuštenim, nabrijan je do maksimuma. ovi preokreti izgubljenih mečeva su mu dali dodatan impuls. promjena trenera je isto donjela vidan napredak, nema više te ovisnosti o servisu, svaki poen se bori i ne pada mu koncentracija. pa kud ćeš više kada VTEC makne sig. mario je svakim mečom sve bolji i bolji, 2 igrača u shangaiu su sada realnost. kad se sjetim koliko se ančić osporavao i koliko ga neki još osporavaju, bilo je puno kritika nakon clementa, nieminena, d. ferrera. mislim da su takvi mečevi za maria prošlost, možda će se dogoditi jednom dvaput godišnje neka lošija tekma, ali što je najbitnije mario sada vjeruje da može dobiti svaki meč bez obzira na okolnosti jer mario postaje kompletan igrač dotjeran u svakom smislu i taktičkom i psihičkom itd.
[uredio Shaggy]