I to kažem kao čovjek koji je Ljubu Trubu pratio ko manijak, još uvijek pamtim brdo njegovih glupih poraza u gem. On mi je najdraži igrač ikad i zbog njega sam počeo pomnije pratit ovaj sport.

Ne kontam. Znači, Ferreru, kao i Ančiću se ne računa DC zato što nisu bili prve violine?
Šta znači prva violina? Onaj koji je doprineo osvajanju, ili bolje rangirani na listi?
Ko je bio prva violina kada su Fed i Stan osvojili? Ko 2008 kada Rafa nije ni igrao finale, prva violina Ferrer izgubio, a Feliciano Lopez skoro sam uzeo DC?  

Ne može se izjednačavati GS i DC titula. Ne može ni sa Mastersima.
Pogotovo se ne može selektivno odeđivati koji je igrač bio prva violina, ili više doprineo, pa njega nagraditi titulom a ovog drugog, trećeg,... proglasiti škartom.

To je dare neozbiljno. To je otprilike kao kada tenis_fan piše kako ne priznaje neku titulu Novaka jer je Fed možda tada bio bolestan. Ili da je neko loš čovek što ponekad opsuje. Ili da Novak igra ružan, odbrambeni tenis, a Rafa lep, napadački, jer ga je ipak, tamo negde 2008, igrao u jednom ipo setu.

Ti si dare Ferreromrzac...

DC takmičenje je momčadski sport, a tu smo, jel, naučili

Novosađanine, znaš li ti čitati s razumijevanjem? Imaš teškoće, očito je, ali ću ti kao forumski drug rado pomoći...

Gdje sam ja napisao da se Ferreru i Ančiću ne računa DC? Osvojio ga je i Karlović, ali je bio lijevo smetalo. No ja nikoga nisam proglasio škartom. A ovdje uspoređujemo Ivana i Marina. Činjenica jest da je Ljubičić gotovo sâm donio naslov, prvi u hrvatskoj teniskoj povijesti, a to je nesvakidašnje postignuće. Najmanje u rangu Čilićeva GS-a.

Inače, DC jest momčadsko natjecanje, ali neusporedivo s nogometom ili košarkom jer u DC-u završni poen donosi pojedinac koji se krvavo morao boriti da stigne do zaključnoga poena. Jasno je da prije toga treba osvojiti više desetaka njih. A u nogometu Ronaldo može biti nevidljiv 90 minuta i onda u sudačkoj nadoknadi postići odlučujući pogodak.

I baš si sam sebe pokopao tvrdnjom da se na temelju izdvojenih činjenica ne može donositi sud o čovjeku ili o njegovu teniskomu umijeću. Ljubičić je cijelu godinu bio konstantan u na ATP-u, Davisovu kupu, ostvarivao je pobjede u parovima i u pojedinačnoj konkurenciji. A Čilić je zablistao sedam dana u Americi i onda potonuo. Ljubičić je godinama bio u vrhu, prijetio Federeru i Nadalu, a Čilić je "po lojtrici gor, po lojtrici dol".

I da, zaboravili smo još jedan naslov koji Čilić nikada ne će imati. Ljubičić, Karlović i Ančić (tim redom po zasluzi) osvojili su Svjetski momčadski kup u Düsseldorfu. A ondje su igrali Fernando González, David Ferrer, Fernando Verdasco, braća Bryan...

Zaključak: Ljubo Trubač još je uvijek nedostižna kategorija za Marina SIliča.

Novosađanine, znaš li ti čitati s razumijevanjem? Imaš teškoće, očito je, ali ću ti kao forumski drug rado pomoći...

Gdje sam ja napisao da se Ferreru i Ančiću ne računa DC? Osvojio ga je i Karlović, ali je bio lijevo smetalo. No ja nikoga nisam proglasio škartom. A ovdje uspoređujemo Ivana i Marina. Činjenica jest da je Ljubičić gotovo sâm donio naslov, prvi u hrvatskoj teniskoj povijesti, a to je nesvakidašnje postignuće. Najmanje u rangu Čilićeva GS-a.

Inače, DC jest momčadsko natjecanje, ali neusporedivo s nogometom ili košarkom jer u DC-u završni poen donosi pojedinac koji se krvavo morao boriti da stigne do zaključnoga boda. Jasno je da prije toga treba osvojiti više desetaka njih. A u nogometu Ronaldo može biti nevidljiv 90 minuta i onda u sudačkoj nadoknadi postići odlučujući pogodak.

I baš si sam sebe pokopao tvrdnjom da se na temelju izdvojenih činjenica ne može donositi sud o čovjeku ili o njegovu teniskomu umijeću. Ljubičić je cijelu godinu bio konstantan u na ATP-u, u Davisovu kupu, ostvarivao je pobjede u parovima i u pojedinačnoj konkurenciji. A Čilić je zablistao sedam dana u Americi i onda potonuo. Ljubičić je godinama bio u vrhu, prijetio Federeru i Nadalu, a Čilić je "po lojtrici gor, po lojtrici dol".

I da, zaboravili smo još jedan naslov koji Čilić nikada ne će imati. Ljubičić, Karlović i Ančić (tim redom po zasluzi) osvojili su Svjetski momčadski kup u Düsseldorfu. A ondje su igrali Fernando González, David Ferrer, Fernando Verdasco, braća Bryan...

Zaključak: Ljubo Trubač još je uvijek nedostižna kategorija za Marina Siliča.