Tko je po vama trebao biti GS pobjednik u zadnjih 15-ak godina, a nije bio? Tko ga je po vama zaslužio, za koga biste voljeli da je osvojio?

Evo par primjera:

Nalbandian - nekad 3. na svijetu kao klinac je igrao finale Wimbledona, a igrao je polufinala ostalih GS turnira. Ima 3 nesretna DC finala, ali i 3 Mastersa. Teško je reći koji je upečatljiviji, ali vjerojatno ipak onaj prvi - WTF 2005. kad je okrenuo 0:2 protiv Federera i osvojio turnir na koji je došao kao ne znam više koja po redu rezerva umjesto da je nastavio pecati. 2007. je osvojio Madrid i Pariz u nevjerojatnom stilu uz jednu od najboljih teniskih prezentacija ikad. Nevjerojatan potencijal nikad ostvaren u potpunosti. Moj glas ide njemu, iako se dvoumim između njega i Kolje. 

Ferrer - jedan od najvećih boraca ovog sporta, uskoro će uhvatit 700. pobjedu karijere, bivši 3. igrač svijeta i finalist RG 2013., osvajač 3 DC i 26 drugih naslova. Nije mi nikad sjeo previše.

Davidenko - bivši 3. na svijetu, 21 naslov, čovjek s najviše mečeva u nekoliko sezona zaredom, osvajač WTF 2009. kad je bio u formi karijere i nije uspio okrunit to 2010. na AO kad se Federer izvukao iz ponora protiv njega. Praktički nakon tog meča počinje ozbiljan pad (konkretno nakon ozljede ruke). Na travi nikad nije znao hodat, kamoli pobjeđivat i to je jedino što mu ozbiljnije zamjeram u karijeri. 

Tsonga, Gonzalez itd.

Koljenjka!

Tommy Haas, Nikolaj Davidenko, David Nalbandian, David Ferrer, Jo-Wilfred Tsonga, Tomáš Berdych, Richard Gasquet, Gaël Monfils.
Svi su oni kvalitetom zaslužili imati Grand Slam ali su ih razne stvari kočile, ozljede, mentalna labilnost, neposvećenost treninzima i najvažnije veliki trio Roger/Rafa/Nole 
Siguran sam da će budućnosti lošiji igrači od nih osvajati Grand Slamove kad Murray popusti.

u novije doba definitivno Tsonga. za Đokovića je čak izjavio da mu je uništio karijeru jer ga je dobio u najvažnijem meču (AO) za razliku od Berdycha koji je odigrao jedan dobar GS turnir i statirao ostatak karijere, Tsonga je uglavnom dobro igrao protiv najboljih i ni u ludilu si ne bi dozvolio brojna sramoćenja kao Čeh kojeg osobno nikad nisam shvaćao kao igrača. na kraju se i predao, što se može vidjeti i u međusobnom omjeru protiv najboljih... kao da je prestao vjerovati da ih može dobiti. Tsonga je ipak preveliki fajter da bi si dozvolio 2-25 protiv Đokice ili 4-19 protiv Nadala.

Guillermo Coria je 2004 trebao uzet Roland Garros. U finalu je imao sve i onda ta nesretna ozljeda...
Ljubitelji crvene prašine nikad to neće zaboravit...

Roland Garros 2010. izbacio Murraya i u polufinalu 5 setova sa Soderlingom
Wimbledon 2010. izbacio Federera i Đokovića i u finalu ga Nadal uništi (jbt ko će osvojiti GS preko velikog trojstva)
US Open 2012. izbacio Federera i u polufinalu 4 seta sa Murrayem
Australija 2014. izbacio Ferrera i u polufinalu 4 seta (3 tie breaka) sa Wawrinkom
Pored ovoga ima još 2 polufinala i 9 četvrtfinala, dakle ukupno 1 finale, 5 polufinala i 9 četvrtfinala na Grand Slamovima.
Čovjek se samo rodio u krivo vrijeme, je li pošteno što će puno slabijih igrača od njega u budućnosti kad Murray opadne ili se povuče skupa sa Noletom i Rafom osvajati Grand Slamove?

ha čuj, možda i nije pošteno i nije da se načelno ne slažem s većinom što si napisao, ali pitanje je jednostavno pa je takav i odgovor. možemo mi sad tu u detalje secirati njegovu karijeru, ali sve se svodi na to da sam kod njega uvijek imao osjećaj da će u meču s najboljima uglavnom poslužiti kao sparing partner, gotovo poput Gasqueta.

ne smetaju mi toliko porazi od Đokice i Nadala u naponu snage koliko to što u većinu mečeva s njima ulazi unaprijed poražen. zadnji meč s Federerom je možda i najbolji primjer toga. Federer je mogao slomiti obje noge i ostariti još 5 godina i svejedno možeš biti siguran da bi se ovaj predao već nakon prvog izgubljenog seta. ni u ludilu ga ne mogu zamisliti da mu okrene 2:0 kao npr. Tsonga na Wimbledonu. kad pročitaš da je osvojio neki turnir, unaprijed znaš da ga je osvojio preko nekog šnj igrača jer najboljima ne može preoteti trofej. grupu na završnom turniru ne može proći ako u njoj nisu Tipsarević i Ferrer.

u suštini nema bitne razlike između njega i Tsonge i još nekolicine njih, ali neke nijanse ipak postoje, pa ako bih baš morao raditi nekakvu listu takvih igrača, Berdych bi mi sasvim sigurno završio iza Tsonge i Nalbandiana, pa i iza Ferrera,

Ferre ne volim njegov stil tenisa, ali on je realno daleko bolji igrač i borac od Berdycha. mislim da se tu ni ne treba vodit nekakva duboka rasprava, to je očito. i zaradio je dosta više love Ferrer, dakle osvajao je i igrao zapaženije na turnirima, iako teniski gledano Berdych možda nudi i nijansu jači tenis, mentalno je razinu ispod Ferrera koji je jedan od većih fajtera. s obzirom da nije imao niti jedan specijalni udarac, izgradio je odličnu karijeru na onim sposobnostima koje je imao. ali za nešto više, falili su mu definitivno uz te cojonese koje ima i ofanzivnija oružja koja on jednostavno nije imao. zato i govorim da Borna ne bi smio sljedit njegov primjer, jer bez udarca nema kruha na top razini tenisa, igrati tenis a ne biti u stanju osvojiit GS za mene je totalna glupost. i općenito težiti igri, s kojom znaš da nikada nećeš uzeti GS naslov je totalna glupost, zato mi Ferer nikad nije sjeo, karakterno je odličan tip ali teniski se postavio na način na koji nije ni mogao uzeti GS.

 

jednostavno da bi mogao parirat igračima kao Federer Novak Nadal morao je razgraditi igru malo bolje, posložiti i ofanzivniju varijantu igre, a on je ko Borna sada više težio čistoj defanzivnosti koja bez tog ofanzivnog segmenta ne može na top razini donjeti kruha. nema GS naslova bez jakog forehanda servisa i jake glave, problem je što je on imao glavu ali nije imao servis i forehand s kojim bi se mogao nametntu najboljim igračima. ista stvar će biti i s Bornom ako ne ugradi u svoju igru, i ofanzivnije mogućnosti.