Teško
je u hrvatskim okvirima pronaći osobu koja tako dug niz godina vodi
neku uspješnu tvrtku koliko Slavko Rasberger vodi ATP Croatia Open. U
svjetskim teniskim okvirima tek je nekoliko direktora turnira tako
dugovječno kao umaški direktor, a mnogi od njih odmah bi se mijenjali
za pozicije. Umag je, naime, oduvijek bio nešto više od tenisa, mora,
hotela i odmora. Što, to je teško objasniti, no igrači ga obožavaju,
gledatelji se redovito vraćaju. Ne slučajno.
Naredne godine slijedi jubilarni 20. Croatia Open. Nemojmo biti
skromni, Umag je danas za mnoge svjetske turnire pojam kako stvoriti
brand od natjecanja.
Već skoro 20 godina Umag uspješno stvara teniski brand, a za to
nije zaslužan samo i jedino Slavko Rasberger, nego cijeli tim ljudi
koji svih 365 dana u godini brine o turniru i priprema ga. Neki od tih
ljudi sa mnom su od početka, neki su koju godinu manje, ali baš svi
sudjeluju u uspjehu i prvenstveno su oni zaslužni što danas imamo
turnir koji je izuzetno cijenjen u svijetu, pogotovo među igračima.
Do kada mislite da ćete moći izdržavati sav taj pritisak oko organizacije? Dolazi li do zasićenja?
Onog trenutka kad osjetim da više ne mogu, da moja učinkovitost i
kreativnost opada, ja ću prepustiti svoje mjesto drugima. Osobno bih
želio da me naslijede moji sinovi, sa mnom su od početka i mislim da bi
posao odrađivali bolje od mene. Nemojte od mene tražiti da vam lažem da
tuđe dijete volim više nego svoje i da je sposobnije od mog djeteta. To
bi bila zaista velika laž. Ja vjerujem da su moji sinovi sposobni mene
zamijeniti i da s ljudima koji su i dosad radili na Croatia Openu mogu
podići kvalitetu na još višu razinu.
Kad se osvrnete na protekla gotovo dva desetljeća, mislite li da je uopće moglo bolje?
Uvijek može bolje, boljemu treba težiti, ali valja biti i čvrsto na
zemlji. Mi nikad nećemo biti turnir velik kao neki grand slam ili
turniri iz Masters serije, mi nikad nećemo imati takve ludo velike
fondove nagrada, no mi kroz godine nudimo nešto što očito nigdje
drugdje igrači i gosti ne mogu dobiti. Ljubaznost, poštenje, srdačnost
samo su dio onoga što nudimo i što igrače u pravilu vraća na naše
terene. To što nemamo milijun ili više eura da dovedemo Rogera Federera
i što Adidas, Nike i druge tvrtke imaju svoje planove sa 'svojim'
igračima, to je nešto čemu ne možemo proturječiti. Ali pazite, nikad
nisam čuo ni od jednog igrača da je rekao nešto ružno o Umagu i to je
ono što nas u svim proteklim godinama izdvaja od drugih i s čime moramo
biti jako zadovoljni.
Brojni igrači su kroz godine prodefilirali Umagom, no dojam je da jednog svjesno izdvajate iznad svih drugih.
Uz dužno poštovanje prema svim igračima koji su dolazili u Umag, pa
i onima koji nisu došli, i to samo zato što su njihovi menadžeri imali
druge planove, samo je jedan čovjek posve zadužio sve nas. To je Carlos
Moya. Kad me uoči prošlogodišnjeg turnira jedan novinar upitao imam li
i nakon 20-ak godina još snage za pripremu turnira, ja sam mu odgovorio
isto što i vama, da bih volio da me naslijede sinovi. Nekoliko dana
nakon toga Carlos mi je pokucao na vrata i rekao da je razočaran mojom
izjavom. Priznajem, nije mi bilo svejedno jer nisam znao o čemu govori;
znate, novinari svašta znaju napisati; a onda mi je on rekao to za
sinove. Naime, Moya želi nakon karijere raditi s Umagom, biti ovdje s
nama, živjeti s Umagom i pomoći mu koliko god može. Dogovorili smo se
da će biti prvi čovjek za odnose s igračima, što smatram da je
apsolutno najbolja moguća stvar koja nam se mogla dogoditi.
Nerijetko ističete dobru suradnju s medijima, a i novinari u pravilu uzvraćaju superlativima.
S novinarima sam oduvijek imao izvrsne odnose i oni su itekako
zaslužni za uspjeh Umaga. U svih ovih 19-20 godina novinari su bili u
najvećoj mjeri super korektni i pronosili su ime Croatia Opena na
doista najljepši način. Ne mislim pritom samo na hrvatske novinare, ali
ipak oni koji prednjače. Hvala im i ovim putem na tome.
|
|
 |
Razgovarao Neven Miladin nedjelja, 13.7.2008. |
 |
|
 |
|
 |