Kaže li vam neki Englez ili Engleskinja da imate «sportskoga duha», znat ćete da su vas prihvatili. Takvom ocjenom rijetko počaste nekoga stranca, a podrazumijeva se da to obilježje krasi sve Engleze.
Ta se fraza ne odnosi isključivo na sport. Ona opisuje ponašanje i na sportskim terenima i izvan njih, a obilježava sve što Englezi zaista cijene. U tjelesnim aktivnostima onaj tko ima sportskoga duha bavit će se sportom. Pri tomu ga se ne će moći vidjeti kako naporno trenira, a u idealnomu slučaju pobijedit će zbog prirođene superiornosti. On ili ona tada će odmahnuti rukom na svoju pobjedu i ponašati se velikodušno prema gubitniku.
Nije potrebno posebno napominjati da osoba sportskoga duha zna i gubiti. Nema prepirki sa sucima ili vanjskih znakova razočaranja. Naprotiv, primjedba tipa «Pobijedio je najbolji!», koja se veselo dobacuje na sve strane i nikad kroza stisnute zube, obvezna je čak i slučaju teškoga poraza.
To, naravno, nikoga ne može prevariti jer su Englezi vatreni borci radije bi da ih se nasamari u ljubavi nego da ih se pobijedi na teniskom igralištu. No dopustiti da se to opazi bilo bi pretjerivanje.
(Vodič za ksenofobe: Englezi, str. 17)
[uredio Dar - 18. kolovoza 2014. u 13:46]