MOSTARSKA VRATA
Vinko Dževlan: Tenis smo u selo doveli 14 godina prije struje
Međugorskim ulicama do devet sati tek rijetki hodočasnici. Međugorčani su slavili Marinov uspjeh čitavu noć, pa se malo duže spavalo. Tako je bilo i u kući Marinovih roditelja Koviljke i Zdenka Čilića koji stalno primaju telefosnke čestitke . No rano su ih pronbudili novinari. Pred njihovom kućom zatekli smo ekipu Federalne TV. Na novinarsko pitanje zašto Marin ne igra za BiH, Zdenko je u mikrofon kazao:
- Vi ste prvi novinari iz Sarajava koji se raspitujete za Marina i njegov uspjeh. A ovih dana ovdje bilo novinara sa svih strana svijeta, do Japana. A Marin je igrao za BiH do 14 godina, ali o tenisu nitko nije brinuo, naprosto se tim sportom bavilo samo nekoliko nas enzuzijasta. Naravno da smo potražili bolje uvjete za njegovo napredovanje. Ali bez obzira na to Marin je tu rođen i tu živio. Svi se vesele uspjehu svojih ljudi da su na kraj svijeta i da nastupaju za bilo koju državu. Tako je i u BiH, osim ako netko nastupa za Hrvatsku.
Mogu se pohvaliti da sam prvi novinar koji je došao kod obitelji Zdenka Čilića s poklonom koji su Koviljka i Zdenko s veseljem primili. Naime, prije godinu dana Marin je u jednom intervjuu kazao da mu je moj Rodijak Ćipa najomiljenija knjiga. Pa sam im za Marina uručio sve tri svoje knjige s posvetom. Da mu krate vrijeme pri stalnim putovanjima.
- Dobro si me podsjetio, veli Zdenko. Tenis je u Hercegovinu donio gastarbajter Vinko Dževlan s Mostarskih vrata još prije 48 godina. Još je živ. Ima 84 godine. Njegov sin Željko je prvi Marinov trener i puno zaslužan za njegove uspjehe. On je sada trener u TK Mostar. Najbolje bi bilo da s njima razgovaraš.
Tako se vrnem prema Mostarskim vratima, ljubuškom selu čije su kuće raštrkane po dočićima. Pred jednom smo zatekli Željka i sina mu Borisa, a ubrzo nam se pridružio i djed Vinko. Pored kuće se nalazi stari teniski teren, nešto iznad njeg još dva nova. I poče zanimljiva teniska priča.
- Ja sam bio priselio u Split i radio u Lavčeviću ka građevinac do 1963. godine, priča Vinko. Doli mi bila i dica. A stanovali blizu Firula. Kad sam ugleda teniske terene nisam zna čemu služe dok nisam ugleda igrače s reketom kako priko mriže pribacuju malu loptu. I odma me to privuklo. Učinio mi se lip sport, nema šta. Nit kavge, nit galame, podmetanje, nit guranja..., svak za sebe igra. Odma mi je došlo u glavu da bi ja to moga u svom selu napravit. Još kad sam vidio Nikolu Pilića koji je tu trenira, pa čuo kako je on poznat u čitavom svitu, kaza sam sebi da ću napravit tenisko igralište, pa makar se kozom oralo.
- I latio se ćaća posla, priuze priču sin Željko. Prvo smo napravili jedno igralište gore u šumarku. Nije ćaća zna dimenzije, nego onako od oka postavio crte na ledini, pa od duvanskog špaga zatega mrežu. Malo kasnije smo počeli pravit ovo igralište uz kuću.
- Sve sam ja to ručno iskrčio, tu je bio sam krš, veli Vinko. Pa mi se čitavo selo rugalo. Nu, ljudi tada pravili vrtliće za duvan tako što su tu dogonili zemlju, a ja s vrtlića uzimam zemlju i ravnam je na teniskom igralištu.
U tom trenutku Vinkov unuk Boris donese stari drveni reket.
- Evo, ovo je prvi reket u Hercegovini, onaj drveni, nastavlja Vinko. Donio ga ja iz Austrije 1966 godine. I loptice sam donioi dici. Neka igraju kažem ja. Svit se ruga, a ja svoje, pa svoje.
- Pa ti je koju godinu kasnije ćaća prijavio setru Vesu i brata mi Antu za juniorsko prvenstvo u Zenici, veli Željko. Oni mu odgovorili da se tu ne igra strolni tenis. Jer, nisu mogli vjerovati da neko igra tenis u Hercegovini. Tada u naćem selu nije bilo struje. Nije je bilo sve do 1980 godine. Tako da je tenisko igralište na Mostarskim vratima starije od struje punih 14 godina. A sestra i brat igrali tada u finalu. Kasnije je Vesa osvojila prvenstvo BiH. Stvarno je bila talentirana. Sada živi u Splitu i dica joj igraju tenis. Mora gen proradit.
Željko se prisjeća Marinovih prvih udaraca reketom po loptici.
- Mala Tanja, kćer Zdenkova brata koji živi u Njemačkoj, igrala tenis, pa donila ovamo reket. Kad su doveli ovdje malog Marina, tada mu je bilo 6,5 godina, odmah se vidilo da se razlikuje od ostale dice. Nisam moga vjerovat da prvi put drži reket u ruci. Bog mu dao dar i to ti je to. Ovdje je osta i trenira četiri godine. Zdenko je bio svjestan da mu mora potražiti bolje uvjete. Zaista bi bilo šteta da to nije učinio.
- Sad mi nije ža umrit, veselo će Vinko. Nu, iz ovog legla se ispilio osvajač najvećeg turnira na svitu. I Marin tu počeja trenirat. Teško je bit prvi u selu, a ne na svitu. Radi Gorana sam se više sikira kad bi igra. I radi Marina sam se ranije sikira. A sad, on loptu pogodi tu di sam ja zamislio. Misli mi čita.
Na Vinkovom su igralištu mnogi učili prve teniske udarce, među njima braća Brkić od kojih je Tomo reprezentativac BiH. Ovdje su trenirali i braća Dodig, Mišo i Ivan, a iz ovog sela podrijetlo vuče Mirjana Lučić.
- Nakon što je Goran osvojio Wimbledon, a Mirjana počela osvajati turnire, to je interes za tenis u Hercegovini strašno porastao, veli Željko. Trenutno u Ljubućkom ima 14 teniskih terena. A Marinov će uspjeh dodatno pojačati zanimanje za tenis, što je, uz talent ovdašnjih ljudi, garancija da ćemo i u budućnosti slaviti zbog svojih tenisača.
- Didu su se rugali zbog teniskog igrališta kao što se sada rugaju Posušanima koji su naporavili golf igralište, primjećuje mlađahni Boris, inače odličan tenisač. Zašto ne bi za koju godinu neki Posušanin bio svjetski golfer.
Svi su đavli u Jercegovcim, kazao bi rodijak Ćipa.
petar miloš
SLOBODNA DALMACIJA
[uredio Galion - 13. rujna 2014. u 01:21]
