Evo šta kaže neki zapadni novinar o trenutno prvom igraču svijeta. Pretjeruje naravno, daleko je Đokovic od takvog nivoa, ali da ne bude kako se objavljuju samo negativne stvari:

Novinar britanskog ’NewStatesman’ Ed Smit smatra da bi čak i ljudi koji se ne bave sportom mogli da nauče mnogo od Novaka Đokovića. Smit je pokušao da objasni kako je Đoković unapredio svoje mane i tako postao najbolji na svijetu.

„Da li možemo da postanemo bolji radnici, roditelji, supružnici ili prijatelji ako shvatimo kako Novak Đoković dobija toliki broj mečeva? Možda zvuči ludo, ali mislim da možemo“, piše Smit.

On navodi da nije poenta u Novakovoj igri kada je u top formi, već da se srpski teniser od ostatka ATP tura izdvaja jer pobjeđuje i kada igra loše. 

"Đoković je apsolutno briljantan kada igra svoj najbolji tenis. Nije u tome poenta. Ono što je nevjerovatno je da je Đoković veoma dobar čak i kada mu ne ide. Njegova najlošija forma je definitivno bolja od najlošije forme svih ostalih igrača. Đokovićeva osnova je najviša u tenisu i vjerovatno u kompletnom svjetskom sportu. Većina ljudi briljantnost gleda kao na vrh inspiracije pojedinca, ono što sportisti kažu kada su ’u zoni’. Ali, isto tako je važno i koliko ste dobri kada ste potpuno van te zone. Mnogi vrhunski igrači su nezaustavljivi kada su u formi. Ali, samo mali broj njih je teško pobijediti kada im uopšte ne ide. Đokovićeva pobjeda u finalu Australijan opena prošlog mjeseca je bila klasičan primjer toga. Mari je igrao sjajno u prva dva seta. Da je u pitanju bio boks meč, dobio bi obje runde. Tokom tog perioda Mari je bio nevjerovatno dobar i samouvjeren, nikada ga takvog nisam vidio.

I dok je Mari letio po terenu, Đoković je djelovao ’mutirano’. Ali, tu je mali detalj pravio veliku razliku. Rezultat. Na semaforu je stajalo 1:1 u setovima. Đoković je gubio, to su svi mogli da vide, ali to semafor nije prikazivao. Mari je znao da je u ovakvom meču važno da napravi prednost na startu. U normalnim okolnostima, igrač koji je bolji na terenu troši manje energije jer dominira u relijima i njegov rival mnogo više trči. Ali, protiv Đokovića rijetko kada bude tako. On je toliko elastičan u trenucima kada igra ispod svog nivoa, teško ga je slomiti, tako da je i igraču koji dominira u relijima jednako teško. I onda, Đoković odjednom prebaci u veću brzinu i ispred sebe ima izmorenog protivnika, i fizički i mentalno“, piše Smit.

 

B

On dalje navodi da priče kako je Novak lažirao 

„Pitanje da li je Đoković lažirao povredu je prenaglašeno. Ono što je Đoković svakako uradio je da je umorio Marija, čak i kada se činilo da Mari pobjeđuje. Pobojediti Đokovića je slično kao popeti se sjevernom stranom na Eiger (planina na švajcarskim Alpima). Nema lakih mjesta za odmor na ledu. Đoković tjera svoje rivale da igraju nelagodno satima sve dok se ne raspadnu. Mi često objašnjavamo konstantnost u psihologiji. Ali, temperament i tehnika su nerazdvojni. Kada sam zapisao listu sportista sa izuzetno visokom bazom (fudbaler Paolo Maldini, kriket igrač Žak Kalis, ragbista Novog Zelanda Riči Mekov i španski fudbaler Šavi Ernandes), svi oni su imali fantastičnu tehniku. Đoković takođe ima najbolju tehniku u tenisu.

Nejmanje cijenjena dobrobit dobre tehnike je što smanjuje anksioznost. Igrač sa sjajnom tehnikom može da izgubi, ali teško će kolabirati. ’Tehnika služi za dane kada ti ne ide’, rekao mi je nedavno dirigent Kristofer Siman. Kada ste u zoni, tehnika nestaje i instikt preuzima stvari.“