Čovječe, jesi li ti pri sebi?
Uspoređujemo Ljubičića, osvajača DC-a, i Čilića, osvajača GS-a. Konstantnost, uspješnost na različitim frontovima. A ne je li Ferrerov DC vrijedi više od Nadalova. Da uspoređujemo Ljubičića i Ančića, da u prvi plan ističem Ivana jer Mario nije bio prva violina, onda bi tvoje spominjanje Ferrera držalo vodu.
Uzmemo li da GS doista vrijedi više od DC-a, to ne može biti uteg na vagi koji će pretegnuti ako se zna da je Čilić iznimno nestabilan, čovjek koji nikada nije imao kontinuitet. Deset dana može ti se poklopiti, ali cijela godina nikako. To je posljedica sustavnoga rada, kvalitete i niza segmenata koje Čilić još nije uspio posložiti u svojoj karijeri.
I opet se gubiš jer uspoređuješ broj pobjeda u karijeri, a jasno jest da je pri zalasku Ljubičić gubio kao na traci. Čilić još uvijek drži formu, stoga tek treba uslijediti njegov pad. Pri tomu zaboravljaš da je Ljubičić na vrhuncu karijere godinama bio ravnopravan Rogeru Federeru, koji se s Marinom poigravao, da je dobio Novaka Đokovića kojega Čilić ne može svladati ni u snovima.
I objasni mi, majstore, kako je onda Ljubičić došao do trećega mjesta na ATP-ovoj ljestvici ako je protiv najboljih igrao rjeđe nego "nedostižni" Marin Čilić?
Tvoj je problem, Novosađanine, što se služiš iracionalnom logikom. GS ti je vrh vrhova, a Ljubičićev Masters, DC, Svjetski momčadski kup ne vrijede ni desetinu US opena.
P. S.
Srbija osvojila Svjetski momčadski kup, a na Jankovu i Viktorovu putu našli se Rus Vovk, Argentinac González, Talijan Piccari.
A Ljubičić i društvo onomad igrali protiv Massúa, "pravoga "Gonzáleza, Verdasca, Ferrera, braće Bryan.
[uredio Dar - 09. srpnja 2016. u 14:04]