Što se dogodilo? Kako objasniti tu renesansu hrvatskih teniskih učitelja? – Svjetski je trend da se bivši tenisači sve češće bave trenerskim poslom. U tom smislu ni mi ne zaostajemo za drugima, no istina je da nikad nismo imali više kvalitetnih trenera nego danas. Tenisači jako puno ulažu u svoju karijeru, nemaju vremena za naobrazbu pa je logično da se bave onim što znaju – objašnjava taj trend Branimir Horvat, bivši tenisač koji se i sam jedno vrijeme bavio trenerskim poslom. Hrvatska teniska tradicija Njegov prezimenjak Nikola Horvat, koji puno ulaže u svoju trenersku karijeru i trsi se ići ukorak s trendovima, kao prednosti Hrvata navodi i sljedeće činjenice: – Jedan od faktora koji objašnjavaju uspjeh naših trenera je i taj fenomen hrvatskog natjecateljskog duha o kojem svi govore već godinama, a posebno sad nakon nogometnoga SP-a. To je važna karakteristika i za trenera, a ne samo za igrača, jer želja za pobjedom nešto je što i nas trenere potiče i daje nam motivaciju za svakodnevni rad. A ne smije se zaboraviti ni teniska tradicija u Hrvatskoj. Tri Grand Slam pobjednika – Iva, Goran i Marin – kao i osvajanje Davisova kupa donijeli su puno toga dobroga u hrvatski tenis iako smo sve to mogli i bolje iskoristiti – kaže novi trener Timee Babos.
Kad smo već kod Grand Slam osvajača, istaknimo jednu činjenicu koja nikako nije zanemariva. Sva tri hrvatska pojedinačna Grand Slam naslova osvojena su kad su naši igrači imali hrvatske trenere. Ivu Majoli je 1997., kad je osvojila Roland Garros, vodio Goran Prpić, Goranu Ivaniševiću je 2001., kad je (napokon) osvojio Wimbledon, trener bio Mario Tudor, a kad se Marin Čilić 2014. okrunio naslovom pobjednika US Opena, učitelj mu je bio Goran Ivanišević. – Pa, ima nešto u tome. Kad su igrač i trener iz iste zemlje, vezuje ih posebna bliskost, sličan im je mentalitet, bolje se razumiju. Ponekad nas stranci teško mogu shvatiti bez obzira na odlično poznavanje engleskog jezika – smatra Branimir Horvat. (A. Filić)
